Trumpova trgovinska doktrina: Šok, prijetnja, dogovor

Nobelova nagrada za mir mu je izmakla, a rat u Ukrajini nije uspio zaustaviti u roku od 24 sata. Zasad gospodar Bijele kuće ima daleko više uspjeha u vođenju trgovinske politike. Taktika je jednostavna: najaviš ekstremne mjere, a zatim ih 'ublažiš', što se tumači kao uspješan kompromis. Najnovija žrtva je Japan.

Sporazum s jednim od najvažnijih američkih trgovinskih partnera došao je nakon što je Trump prijetio carinom od 25 posto. U posljednjem trenutku dogovorena je tarifa od 15 posto, što je izazvalo olakšanje na financijskim tržištima. Amerikanci su slavili, japanska tržišta poletjela u nebo, a investitori su dobili ono što najviše žele – predvidivost.

Iako se radi o carini osjetno višoj od one koja je vrijedila prije Trumpova dolaska na vlast (1,5 posto), politički kontekst i retorička kulisa učinili su da se 15 posto doima kao povoljan kompromis. Sličan obrazac viđen je u sporazumima s Ujedinjenim Kraljevstvom, Vijetnamom, Filipinima i Indonezijom. Uz to, dogovor s Kinom uključuje značajno smanjenje carina sa 145 na 35 posto – što je, iako i dalje vrlo visoko, daleko od 'carinskog embarga' koji je neko vrijeme bio na snazi.

Trump koristi carine i kao sredstvo političkog pritiska. Kanada je nedavno tako ukinula digitalni porez na američke tehnološke divove nakon što joj je zaprijetio prekidom pregovora.

U pozadini svega je psihološka igra – postavljanje visokog praga boli da bi sve ispod njega izgledalo kao olakšanje. Investitori, kompanije i saveznici prihvatili su ta pravila. Broj više gotovo da i nije bitan – važno je samo da bude poznat i konačan. Čini se da će na to pristati i Europska unija. Izgledan je sporazum kojim bi se uvele 15-postotne carine na europski uvoz u SAD. Ipak, dugoročni učinci ove strategije još su nepoznati. Gospodarska neizvjesnost nije nestala, samo je odgođena. Inflacija se ponovno pokreće, američko tržište rada pokazuje pukotine, a američki dolar pada.

Rusi nadiru: Ukrajina očajnički brani strateški grad u Donbasu

Grad Pokrovsk, nekoć dom za 60.000 stanovnika, novo je žarište ruske ofenzive u regiji Doneck. Ruske diverzantske jedinice uspjele su posljednjih dana prodrijeti unutar gradskog područja i približiti se ključnim logističkim pravcima. Do prodora je došlo, čini se, zbog manjka ukrajinskih pješačkih postrojbi i oslabljene obrane, što su ruske male jurišne skupine iskoristile da bi zaobišle utvrđene linije. Grad se sada nalazi pod višestrukim pritiskom – sa sjeveroistoka, juga i jugozapada.

Pokrovsk je prometno i logističko središte u regiji Doneck, udaljeno samo 70-ak kilometara od okupiranog grada Donecka. Njegov pad otvorio bi Rusima pristup Dnjipropetrovskoj oblasti i potencijalno omogućio djelomično okruženje drugih važnih gradova poput Mirnohrada. Riječ je o gradu tvrđavi koji Ukrajinci brane gotovo godinu dana, uz velike žrtve s obje strane. Pokrovsk također služi kao čvorište za opskrbu i povlačenje ukrajinskih snaga, pa bi njegovo zauzimanje ozbiljno poremetilo ukrajinsku obranu u širem području Donbasa.

Prema izjavama ukrajinskih izvora i zapovjednika, grad se još uvijek drži, ali se ruske snage neprestano pregrupiraju i pojačavaju. Analitičari upozoravaju da, iako trenutačno nema neposredne opasnosti od potpunog okruženja, razmak između ruskih pravaca napredovanja (tzv. kliješta) sve je manji – procjenjuje se na manje od 21 kilometar. Ako ruske snage stabiliziraju istočno krilo, situacija bi se mogla naglo pogoršati.

Kinesko čudovište: Nezamisliva količina struje iz najdubljeg kanjona na svijetu

Kinezi su započeli gradnju najveće hidroelektrane u povijesti, Medog Hydropower Station, smještene na rijeci Yarlung Tsangpo, na samoj granici s Indijom. Brojke su čudovišne: Medog će imati instalirani kapacitet od 60.000 megavata, s godišnjom proizvodnjom od 300 milijardi kilovatsati. Njemačka, Francuska i Španjolska zajedno mogle bi biti opskrbljene samo ovom elektranom! Ili ako su vam draži hrvatski okviri, naše hidroelektrane proizvedu u prosjeku oko šest do sedam milijardi kilovatsati godišnje, što je 45 puta manje od kineskog kolosa.

Medog se gradi na spektakularnom dijelu rijeke, u području gdje Yarlung Tsangpo, koja se nizvodno pretvara u Brahmaputru, pada s nevjerojatnih 2000 metara visinske razlike na samo 50 kilometara toka. Riječ je o najdubljem kanjonu na svijetu. Projekt uključuje gradnju četiri 20-kilometarska tunela ispod planine Namcha Barwa, kojima će se preusmjeriti glavni tok rijeke do turbina. Planirano puštanje u pogon je 2033., a procijenjeni troškovi su oko 137 milijardi dolara. Da, pogađate, to je daleko najskuplji energetski projekt u povijesti.

Kineski susjedi nisu nimalo sretni zbog gradnje Medoga. Rijeka Yarlung Tsangpo teče prema Indiji i Bangladešu, a svaka promjena toka mogla bi ozbiljno utjecati na poljoprivredu, pitku vodu i poplavne rizike nizvodno. Dodatno zabrinjava to što Kina još nije objavila kompletne studije utjecaja na okoliš. Projekt se gradi na seizmički aktivnom području, a klimatske promjene i otapanje ledenjaka već mijenjaju hidrološku ravnotežu Tibeta. Ekolozi upozoravaju na moguće katastrofe i gubitak bioraznolikosti dok Tibetanci u regiji strahuju od raseljavanja i devastacije svetih prostora. Kinezi na sve to samo odmahuju rukom.

Puno babica, kilavo dijete: Francuzi i Nijemci zaratili zbog superaviona

Razvoj europskog borbenog zrakoplova nove generacije pretvara se u sapunicu. Sve je krenulo idilično. Dassault Aviation iz Francuske, Airbus iz Njemačke i španjolska Indra, zajedno za isti cilj – novo tehnološko čudo. Ali nije uzalud ona narodna 'puno babica, kilavo dijete'.

Francuzi, iznervirani sporim razvojem projekta, prvi su potegnuli pitanje: tko je ovdje ustvari šef? Nije teško pogoditi tko bi ga najradije postavio – direktor Dassaulta, Éric Trappier, nimalo sramežljivo je izjavio da bi upravo on trebao biti taj vrhovni autoritet. Ma kakav egalitarizam: Francuzi traže čak 80 posto kontrole nad projektom.

Uvrijeđeni njemački Airbus ne želi ni čuti za to. Njegov šef Michael Schöllhorn diplomatski je izjavio da postoje 'teškoće između vodećih industrijskih partnera' i kako je to sukob 'nacionalne i europske perspektive'. Drugim riječima, Francuzima je poručio da su egoisti. Radničko vijeće Airbusa bilo je puno izravnije poručivši da Dassault možda nije pravi partner.

Čini se da će se u raspravu uskoro morati uključiti politički teškaši, francuski predsjednik Emmanuel Macron i njemački kancelar Friedrich Merz, inače od europskog superaviona neće biti ni 's'. Podsjetimo, riječ je o borbenom zrakoplovnom sustavu koji bi do 2040. godine u potpunosti trebao zamijeniti zastarjele avione tipa Panavia Tornado i Eurofighter u sastavu njemačkog Bundeswehra, kao i višenamjenske lovce tipa Rafale, koje koriste francusko ratno i mornaričko zrakoplovstvo. Prema najavama konstruktora, do 2025. godine za izradu prototipa izdvojit će se četiri milijarde eura, a prvi probni let rezerviran je za 2026. godinu.

Posljednji Felixov let

Austrijski ekstremni sportaš Felix Baumgartner (56) poginuo je u padu motoriziranog paraglajdera u Italiji. Iako su prve informacije govorile o srčanom udaru, obdukcija je pokazala da je smrt trenutačno nastupila kao posljedica teškog udarca koji je uzrokovao prijelom kralježnice u donjem dijelu leđa i ozbiljna oštećenja leđne moždine.

Paraglajder kojim je upravljao bio je u vlasništvu lokalnog aerodroma u Porto Sant’Elpidiju, turističkom mjestu u regiji Marche, s kojeg je poletio. Bio je to, nažalost, posljednji let legendarnog sportaša. Istraga sada ispituje moguću tehničku pogrešku povezanu s kamerom koja je bila pričvršćena na paraglajder. Pretpostavlja se da je tijekom leta kamera udarila u propeler ili se zaglavila u njemu. Tu je i pitanje zašto se nije aktivirao padobran za nuždu – očevici, naime, tvrde da je sportaš pokušao pokrenuti sigurnosni sustav neposredno prije udara.

Baumgartner je svjetsku slavu stekao 2012. godine, kada je, u sklopu projekta Red Bull Stratos, skočio iz kapsule postavljene na visinu od 39.000 metara, na rubu svemira. Tijekom tog povijesnog skoka postao je prvi čovjek koji je slobodnim padom probio zvučni zid, a istovremeno je oborio više svjetskih rekorda. Prilikom skoka dosegnuo je brzinu od 1357 kilometara na sat, što je gledalo osam milijuna gledatelja uživo. Snimka tog povijesnog trenutka do danas je prikupila više od 48 milijuna pregleda, a sam pothvat ušao je u anale ekstremnog sporta. Baumgartner je za života slovio kao jedan od najhrabrijih ljudi u povijesti modernog zrakoplovstva.

Novi tjedan, novi rat

Prije ulaska u novi tjedan, ovaj ćemo završiti novom eskalacijom sukoba, ovaj put u Aziji. Tko zna, do kraja desetljeća možda 'obiđemo' i sve kontinente. Antagonisti su ovoga puta Tajland i Kambodža jer su rano ujutro u četvrtak razmijenili vatru i zračne udare duž granice duge 817 kilometara, pri čemu je poginulo desetak ljudi, većinom civili.

Eskalacija nasilja događa se u osjetljivom trenutku za Bangkok jer politička kriza potresa najpoznatiju političku dinastiju u zemlji – obitelj Shinawatra.

Kako to biva, jedni druge međusobno optužuju za napade. Kambodža optužuje Tajland za bombardiranje njezina teritorija, uključujući ceste i civilne objekte, dok Bangkok tvrdi da je incident izbio nakon što su kambodžanske snage postavile nove protupješačke mine, od kojih je jedna teško ozlijedila tajlandskog vojnika. Kao odgovor, Tajland je pokrenuo zračne udare borbenim avionima F-16.

Napetosti su rasplamsane nakon što je u javnost procurila snimka telefonskog razgovora između tajlandske premijerke Paetongtarn Shinawatra i bivšeg kambodžanskog premijera Hun Sena. U razgovoru ga Shinawatra oslovljava s 'ujak', moli da ignorira izjave tajlandskih generala te mu poručuje: 'Ako nešto želite, samo mi recite.' Ta izjava izazvala je bijes u Bangkoku, a konzervativni krugovi optužuju premijerku za ugrožavanje nacionalne sigurnosti.

Spor između Tajlanda i Kambodže traje više od stoljeća, ponajviše oko granice utvrđene tijekom francuske kolonijalne vlasti. Najveći kamen spoticanja je hram Preah Vihear, a 1962. Međunarodni sud pravde dodijelio ga je Kambodži. Odluka je od tada predmet periodičnih sukoba, a posljednji veliki val nasilja zabilježen je 2011.

Sada, nakon novog incidenta sa smrtnim ishodima, Kambodža najavljuje obraćanje međunarodnoj arbitraži. Tajland pak odbacuje nadležnost suda i poručuje da je spreman na 'nove operacije' ako se nastave provokacije. U međuvremenu obje su strane povećale vojnu prisutnost na granici. Diplomatski odnosi sada su na najnižoj točki u više od desetljeća, a daljnja destabilizacija političke scene u Tajlandu mogla bi otežati mogućnost postizanja mirnog rješenja.

Konačno neki muving oko Gaze

Izraelsko iživljavanje nad civilima u Gazi konačno je natjeralo zapadne zemlje na malo konkretniju akciju. Ovaj je tjedan u tom smislu bio posebno indikativan: počelo je zajedničkom izjavom, koju potpisuje dvadeset pet zemalja, uključujući Francusku, Belgiju i Ujedinjeno Kraljevstvo. U njoj, među ostalim, navode da rat u Gazi 'mora odmah završiti' i da su njeni stanovnici 'lišeni ljudskog dostojanstva'.

Izjavu, naravno, nije potpisala Hrvatska – nije da smo to od ministarstva kojim šefuje osvjedočeni izraelski prijatelj Gordan Grlić Radman i očekivali – no ovog tjedna došlo je još nekoliko prosvjeda. UN-ova agencija za izbjeglice objavila je iz Ženeve da njihovi zaposlenici na terenu padaju u nesvijest od gladi jer Izrael i dalje blokira pristup konvoja s hranom. Ništa bolje nije ni medijima: novinske agencije AFP, AP i Reuters, kao i BBC, u četvrtak su uputile zajednički apel Izraelu da 'dopusti novinarima ulazak i izlazak iz Gaze' nakon 21 mjeseca rata.

A onda je stigao i najkonkretniji politički potez ovog tjedna na ovu temu. Nakon mjeseci otvorenih svađa s izraelskom vladom, francuski predsjednik Emmanuel Macron najavio je da će ta zemlja priznati palestinsku državu na Općoj skupštini UN-a u rujnu u New Yorku. Očekivano, pobjesnjeli su Izraelci, ali i Amerikanci, čiji šef diplomacije Marco Rubio kaže da ova 'nepromišljena odluka samo služi propagandi Hamasa i unazađuje mir'. Francuska tako ulazi u društvo 142 države svijeta koje su priznale Palestinsku samoupravu kao državu, a ako pitate hrvatskog predsjednika Milanovića, i mi bismo trebali učiniti isto, iako je sasvim jasno da sadašnja garnitura na Zrinjevcu i u Banskim dvorima neće krenuti tim putem.

Kako je Zelenski iznenada dobio po ušima, čak i od Ursule von der Leyen

Kao popularno i istureno lice zapadnog suprotstavljanja Rusiji, Volodimir Zelenski do sada je uglavnom imao carte blanche po pitanju događaja u svom dvorištu, iako nije da na zamišljenom putu Ukrajine prema EU-u i NATO-u nije radio nepodopštine. Proteklog se tjedna i to promijenilo, a za to je kriv upravo Zelenski.

U ponedjeljak su, naime, ukrajinske sigurnosne službe krenule u akciju privođenja dužnosnika Nacionalnog ureda za borbu protiv korupcije Ukrajine (NABU). Šefovi antikorupcijske agencije optuženi su kao kontraobavještajci za Rusiju, niti mjesec dana nakon što je jedan od najpoznatijih ukrajinskih antikorupcijskih aktivista, Vitalij Šabunin, optužen za prijevaru i izbjegavanje vojne službe. Paralelno s time, Zelenski je u parlamentu progurao novi zakon kojim bi stavio NABU i Posebno antikorupcijsko tužiteljstvo (SAP) pod izravnu kontrolu glavnog tužitelja, a kojeg upravo on imenuje.

Ovo šerifsko ponašanje izazvalo je najveću unutrašnjopolitičku krizu od početka rata, izvelo je ljude na prosvjede diljem zemlje, a razbjesnilo je i EU, pa mu je predsjednica EK Ursula von der Leyen neuobičajeno oštro skresala da su 'poštovanje vladavine prava i borba protiv korupcije ključni elementi Europske unije. Od Ukrajine, kao zemlje kandidatkinje, očekuje se da u potpunosti poštuje te standarde. Tu ne može biti kompromisa'.

Da, znamo, reći ćete – to dolazi iz usta one Von der Leyen koja je nedavno priznala šurovanje s Pfizerom u vrijeme histerije oko cijepljenja. No ovoga puta Zelenski je uistinu zglajzao, što objašnjava i neočekivano povlačenje nakon nekoliko dana graje. U četvrtak je zakon iznenada dorađen da bi tijela za borbu protiv korupcije mogla slobodno raditi svoj posao, iako još uvijek ne znamo točno kako. Analitičara Denisa Avdagića cijela je situacija podsjetila na vrijeme Domovinskog rata, kad su pljuštale optužbe da dok su jedni krvarili na frontu, drugi su 'koristili priliku', i tako je pronađena još jedna neočekivana sličnost između Hrvatske 1990-ih i Ukrajine 2020-ih. Nažalost, opet ne na dobar način.

Hoće li Trump pasti zbog mrtvog seksualnog predatora?

A u ozbiljnim problemima je i Donald Trump, i to zbog teme kojoj smo se najmanje nadali. Barem prije izbora. Sve je, naime, izgledalo čisto – Trump je obećavao da će objaviti sve dokumente i informacije o visokopozicioniranim osobama povezanim s Jeffreyjem Epsteinom, osuđenim seksualnim predatorom koji je pronađen obješen u zatvorskoj ćeliji u New Yorku 2019., dok je čekao suđenje. Kad ono – ćorak.

Prvo su Ministarstvo pravosuđa i FBI službeno objavili da nema dokaza o postojanju 'popisa Epsteinovih klijenata' niti planova za daljnje objave njihovih identiteta. Kako bi ispunili formu i odglumili ispunjenje Trumpova obećanja, iz Ministarstva pravosuđa podnijeli su zahtjev da se objave transkripti na tajnom suđenju Epsteinu, no taj je zahtjev u srijedu odbio sud. Trump odjednom ispušta drukčije glasove – podržava objavu 'vjerodostojnih dokaza', ali 'ne razumije histeriju' ekipe iz MAGA-e oko ove teme.

Ipak, vidljivo je da je nervozan, posebno nakon otkrića u tjednu za nama. CNN je tako objavio i fotografijama potkrijepio da je Epstein prisustvovao Trumpovu vjenčanju s Marlom Maples 1993., što do sada nije bilo poznato. Objavili su i snimku s modnog događaja Victoria's Secreta u New Yorku 1999., na kojoj se njega i Epsteina može prepoznati kako se smiju i razgovaraju. O njegovoj bliskosti s Trumpom svjedoči i Epsteinova bivša cura Stacey Williams.

Upitan za komentar, američki predsjednik je uobičajeno otresito odbrusio da je CNN 'platforma za lažne vijesti', ali bruka je pukla i sad je gotovo. Zastupnički dom je na rubu pobune, MAGA divlja po mrežama, a ekipa iz Bijele kuće, javlja Politico, 'paralizirana je od straha'. Bilo bi tako tipično američki, a bome i poznato u povijesti Bijele kuće, da od svih gluposti koje je napravio Trump slomi zube baš na – seksualnom skandalu.

Odlazak 'princa tame'

Ovoga tjedna od svijeta se oprostio i otac heavy metala Ozzy Osbourne, legendarni glazbenik, osnivač i pjevač Black Sabbatha iz 70-ih godina prošlog stoljeća. Priča o Ozzyju legitiman je dio skenera, ne samo zbog njegova glazbenog nasljeđa, već i zbog činjenice da je na oproštajnom koncertu 'Back to the Beginning', na stadionu Villa Park u rodnom mu Birminghamu, prikupljen najveći iznos sredstava u dobrotvorne svrhe u povijesti glazbe – čak 140 milijuna funti – što će biti donirano za zdravstvenu skrb u tom gradu.

Ozzy je tako, samo sedamnaest dana prije smrti – isti broj dana trebao je i drugoj metal legendi, Lemmyju iz Motorheada – okajao sve grijehe koji su ga pratili u pedeset i pet godina dugoj karijeri. A nije da ih nije bilo: od pijanog incidenta u logoru Dachau, odakle su ga izbacili, preko uriniranja po spomeniku teksaškom ratu za nezavisnost u američkom Alamu, do odgrizanja glave šišmišu na pozornici. Kvragu, čovjek je u jednom trenutku na lošem tripu čak uperio pištolj prema Billu Wardu, bubnjaru Black Sabbatha.

Od svega toga Ozzy se prvo prao kroz MTV-jev reality 'Osbourneovi', koji je prikazivao život njegove obitelji u poodmakloj fazi života, kad je bio tek simpatični i blesavi dedek. Nakon što je od realityja zaradio dovoljno da pokrpa sve one milijune spiskane na nekretnine, droge i raskalašeni život iz mladosti, obolio je od Parkinsonove bolesti i povukao se proživjeti posljednje dane u krugu obitelji. Ipak, skupio je snage i na spomenutom koncertu u Birminghamu, na kojemu su nastupili svi koji su iole važni u svijetu rocka i metala, otpjevao još par pjesama te tako otišao sa stilom. Bravo, Ozzy, i hvala ti za metal.