STRUKA PODIJELJENA

Je li Cesar Millan nasilan ili sjajan trener?

Cesar Millan

Cesar Millan

Izvor: Promo fotografije / Autor: OutBox

Gostovanje jednog od najpoznatijih trenera pasa na svijetu Cesara Millana 1. listopada u zagrebačkoj Areni na svjetlo dana izvuklo je jednu od vrućih tema svih ljubitelja i poznavatelja najboljih prijatelja ljudi

Naime iako šaptač psima širom svijeta ima milijune gledatelja i poklonika, s njegovim metodama rada ne slažu se svi znanstvenici ni svi treneri.

Zapravo bi se preciznije moglo reći da su treneri snažno podijeljeni na one za i protiv, a znanstvenici su uglavnom protiv. Većina znanstvenika i dio trenera smatraju da su Millanove metode zastarjele i utemeljene na istraživanjima prirode vukova koji se od pasa razlikuju kako genetikom, tako i po uvjetima života i ponašanju. Prema njima, slikovito rečeno, šaptač psima zapravo previše viče, a premalo šapće, odnosno metode rada mu se previše temelje na kažnjavanju, a nedovoljno na nagrađivanju.

Stara škola

Jedna od njih je i dr. sc. Irena Petak, savjetnica za ponašanje ljubimaca koja je u razgovoru za tportal.hr istaknula da su novija istraživanja o psećem ponašanju, genetici, evoluciji, učenju, emocijama i kogniciji utjecala na oblikovanje novog pristupa problematičnim psima.

'Cesar Millan ima najveći utjecaj na široku javnost, no njegov rad i djelo kritizirali su brojni etolozi, bihevioristi, treneri i veterinari', rekla je dr. Petak.

'Millanove metode temelje se na teorijama iz prošlosti. Njihova ključna ideja jest da među vukovima postoji dominacijska hijerarhija te da se psi mogu poistovjetiti s vukovima. Upravo u ponašanju vukova nacisti su tražili opravdanje za svoju eugeniku i pojam vođe. Danas se zna da je vučji čopor obitelj te da ne funkcionira na principu hijerarhije i borbe za položaj. Prema suvremenom tumačenju, psi su zasebna vrsta čiji je prirodni okoliš ljudsko okruženje. Smatra ih se emocionalnim bićima sa složenim kognitivnim sposobnostima, vrsno specifičnom percepcijom te usmjerenima na komunikaciju s ljudima. Društveno ponašanja pasa temelji se na istraživanju feralnih pasa koji ne žive u čoporima ili obiteljskim zajednicama. Premda postoji odmjeravanje snage između jedinki, ne stvara se dominacijska hijerarhija. Psi nisu lovci, nego sakupljači odbačene hrane, pa za njih stvaranje trajnih zajednica nije prednost. Osim toga, prema novijim istraživanjima, psi u odrasloj dobi zadržavaju karakterne osobine štenadi pa je između njih i ljudi potrebno graditi odnos pun povjerenja, s jasnim pravilima, u kojem pas dobiva ljubav i sigurnost u ljudskoj obitelji', pojasnila je dr. Petak.

Millanove metode su opasne i za psa i za čovjeka

Naša znanstvenica, s magisterijem Sveučilišta u Edinburghu, smatra da su Millanove metode rada nezdrave za psa i opasne za čovjeka.

'On svim problemima u ponašanju pristupa s istom idejom da čovjek mora biti vođa čopora i nametnuti svoje vodstvo. Pse koji se boje on naglo i silom uvodi u situacije straha, zbog čega životinje potiskuju strah i postaju poslušne dok se nalaze u stanju tzv. naučene bespomoćnosti. Te životinje postaju opasne jer će prije ili kasnije iskazati potisnute emocije. Time problem u ponašanju nije izliječen nego je prikriven, a može nastati i novi problem. Cesar se ne obazire na govor tijela pasa i zbog toga ga oni povremeno ugrizu. Dobar trener će znati smiriti životinju i neće stradati. Neki problemi u ponašanju pasa mogu biti uzrokovani zdravstvenim problemima, no tada treba psa uputiti veterinaru.'

S druge strane, napominje, metode rada koje se temelje na nagradi manje su stresne za pse i nisu bolne, stoga su sigurnije za vlasnike: 'Znanstveno je dokazano da trening koji koristi pozitivno poticanje, odnosno nagrade, daje bolje rezultate od treninga temeljenog na kažnjavanju.'

Neke Cesarove metode protivne su zakonima EU-a

Naša sugovornica upozorava da Cezar koristi opremu za rad koja je dokazano štetna za zdravlje pasa, kao što su električne ogrlice i davilice.

'On fizički kažnjava pse - udara ih nogom, naglo ubada u vrat i guši davilicom. Zakoni o dobrobiti životinja u EU stroži su od onih u SAD-u, pa Millan ovdje neće smjeti koristiti neke metode rada kojima se inače služi. Važno je reći da Millan promiče i korisne ideje, npr. zalaže se za destigmatizaciju nekih pasmina. Stoga je ova kritika usmjerena na metode rada, a ne na njega kao osobu', napomenula je dr. Petak.

Trener: Psi nisu djeca

No mišljenje dr. Petak ne dijele svi praktičari na terenu - treneri. Jedan od naših najnagrađivanijih instruktora za rad s psima Robert Kranjčec, kojem je, kako kaže, kroz ruke prošlo preko 1.300 pasa, trostruki državni prvak u radu sa školovanim psima, reprezentativac i markirant prve kategorije Hrvatskog kinološkog saveza uvjeren je da ljudi danas previše humaniziraju pse.

'Psa ne možemo gledati kao da je dijete niti dijete kao psa. Velik je problem kada pas zbog nestručnog držanja uđe, kako bi Cesar rekao, u crvenu zonu ponašanja. Kada imate psa koji je već razvio loše navike, a takvima se Cesar uglavnom bavi, teško ga je obratiti nekim lijepim postupcima. Možete primjenjivati blage metode na mladim psima, no kada imate rotvajlera ili pitbula koji je ubio nekog drugog psa u parku, ne ostaje vam puno prostora da radite posve 'mekano' jer će on u nekoj situaciji ponovno pokazati svoje pravo lice', kaže Kranjčec.

S problematičnim psima ne može se samo lijepo

Naš trener, ujedno vlasnik Pansiona za pse, ističe da se Cesar ponajviše bavi upravo problematičnim psima. Naime prije nego što je krenuo s popularnom emisijom 'Šaptač psima', radio je s posebno agresivnim psima i osnovao Centar za psihologiju pasa u Los Angelesu.

'U SAD-u je problem krivog odgoja pasa posebno izražen. Ondje psi vrlo često spavaju i jedu s ljudima. Treba znati da u psećem svijetu glavni uvijek spava na povišenom mjestu i jede prvi pa im spavanjem i ručanjem zajedno za stolom šaljemo potpuno krivu poruku. To neće biti problem ako imate nekog maltezera ili ptičara. No ako imate psa koji je po svojoj prirodi dominantan, a vi to još potičete svojim ponašanjem, nastat će problem', kaže Kranjčec.

Naš trener smatra da Cesar ne pristupa psima jednoznačno, na isti način, već osobno, u skladu s njihovom prirodom i potrebama.

'Ne možete generalizirati i na isti način odgajati senzibilnu mađarsku vižlu i rotvajlera koji je po prirodi opak pas. Pozdravljam Cesarovo prilagođavanje svakom psu posebno. On ljudima pokazuje da nije problem u samim psima, nego u tome što ljudi od njih pokušavaju napraviti nešto što oni nisu. Većina stvari može se s psima postići na lijep način, međutim kada dobijete odraslog psa koji je već usvojio loše navike, jednostavno katkad nemate drugog izbora nego da upotrijebite neku tvrđu metodu. U tome ne vidim ništa loše. Meni je kroz ruke prošlo puno opasnih pasa. Trenirao sam 90 posto pasa koje hrvatska policija koristi za napade. Zato bih ljudima koji govore isključivo o finom pristupu dao da pokušaju istrenirati i dovesti u red psa starog tri godine koji je stekao loše navike', zaključio je Kranjčec.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!