Mnogo je mjesta u Zagrebu u kojima možete sjesti na kavu, čaj ili 'nešto jače', a u ponekima možete pritom uživati u draganju slatkih mačaka i/ili promatranju ribica koje žive u svom svemiru, čiji se dašak vidi tek kroz staklo akvarija. Međutim, ako tražite mjesto na kojem se uz piće može uživati i u druženju s više vrsta životinja, u glavnom gradu Hrvatske jedina adresa za ugodnu dokolicu vam je Ulica kralja Zvonimira 31.

Tamo se prije nekih pet i pol mjeseci smjestio Animal Caffe, u kojem nas je ugostio Amer Alaydi, 24-godišnjak iz Jordana koji se u rodnoj zemlji zaljubio u današnju suprugu Emiliju Alaydi iz Makarske. Nakon romanse, koja je krenula na Emilijinom godišnjem odmoru, te veze na daljinu par se preselio u Hrvatsku i otvorio ovaj kafić s konceptom sličnom ugostiteljskom objektu u Budimpešti. Osim u jedno drugo, oboje su zaljubljenici u životinje te su kod kuće imali zmije i mačke.

Uz njih, u ovom kafiću možete se upoznati s agamama, kornjačama, patuljastim ježevima i papigom. S time da ponekad, ovisno o situaciji, nekih životinja ima ili nema. Primjerice, tijekom našeg posjeta kameleon Šaker je nakratko otišao 'u goste' u privatni stan Amera i Emilije pa ga tom prilikom nismo upoznali.

'Ovo im je dom. Želim reći da kada ljudi dođu ovdje, dođu u kuću životinja koje ovdje žive, a one imaju svoj WC, hranu, prostor za izolaciju i odmor na kojem ih nitko ne može gnjaviti, s potrebnom temperaturom i svime što im treba', iznio nam je na engleskom Amer glavno pravilo Animal Caffea, a on svojim brojnim detaljima, čak i žličicama za kavu, pokazuje da je ovo mjesto na kojem se vole životinje.

Poštujte pravila: Mačka dolazi vama, ne obratno

U tom duhu, pravila kojih se svi moraju pridržavati vrlo su jasna. Mačke koje se slobodno šetaju među gostima ne smiju se naganjati niti uznemiravati, pogotovo ne dok spavaju. Neka one dođu do vas, ako to žele, i tada ih možete podragati, ali pazeći da vam ne 'maznu' kavu ili neko drugo piće.

Jedna od gošći tako se nije žalila kada joj se mačka raskomotila uz vrat. Pitomost i prijateljstvo ključna su pravila kojih se pridržavaju i ljudi i životinje.

'Prvi put sam ovdje, a došla sam zato što volim životinje', rekla nam je gošća čije lice nećete vidjeti jer je četveronožni mačji slatkiš odlučio samoinicijativno zaštititi njezin identitet od fotoobjektiva.

'Nismo imali incidenata, ljudi vole informacije'

Među gostima je bilo starih i mladih, doslovno od maloljetnika do umirovljenika koji su raspravljali i na mobitelu gledali tko je ispravno identificirao perzijsku mačku koja ih je posjetila. Životinje su osjetljive i na buku pa osim što se i od gostiju očekuju tihi razgovori, tišinu razbija samo lagana glazba, na životinjama prihvatljivim decibelima. Srećom, Amer nam kaže da incidenata nije bilo. U ponudi imaju i alkoholna pića, ali uz jasno pravilo: došli ste uživati, a ne se opijati. Govoreći o svojim dojmovima o Hrvatskoj, drago mu je kako reagiraju ljudi u našoj zemlji.

'Rekao bih da je sigurno 99 posto ljudi stalo (do životinja, op.a.) i drago mi je zbog toga. Gostima koji ovdje dođu je jako stalo pa nismo imali incidenata; nitko ne uznemiruje životinje, poštuju pravila (...) Ljudi vole kad im dajemo informacije i neki su iznenađeni kada čuju neke stvari, primjerice o agami ili zmiji. Postavljaju puno pitanja i drago mi je zbog toga, pogotovo zbog djece', rekao je Amer, navodeći da su, uz lokalce, prošlog mjeseca privukli pažnju turista iz Austrije, Italije i Slovenije.

Stanarima u terarijima nije dopušteno kucati po staklu, niti ih slikati s blicom, a same nastambe nude priliku za skrivanje životinja te se mora poštovati to da ponekad neka od njih neće biti raspoložena pokazati se u terminu u kojem vi pijete kavu. Stoga pitamo našeg sugovornika ima li neko posebno vrijeme u kojem su svi stanari ove životinjske kuće najaktivniji.

'Najbolje bi bilo doći usred tjedna ujutro do jedan, dva ili maksimalno tri sata popodne. To je najbolje vrijeme jer tada možete i držati životinje. Tijekom vikenda ili kada je puno ljudi ne vadimo ih jer je to teško za njih', otkrio nam je Amer, ističući da druženje ljudskog i životinjskog svijeta zahtijeva delikatan balans.

Životinje imaju potrebe: Stvari za veterinara su uvijek spremne

Srećom, na kavu smo sjeli u utorak ujutro, kada je objekt bio poluprazan, a naš domaćin, koji svaku životinju poznaje poimence, upoznao je nas i druge goste s Kapučinom, ženskim primjerkom kraljevskog pitona. Objašnjavao nam je da zmije zapravo imaju vrlo ograničen vid ili uopće ne vide te pomoću jezika dobivaju sve potrebne podatke o okolišu. Tko je htio, nakon dezinficiranja ruke radi zaštite zdravlja ove prekrasne životinje, mogao je dirati zmiju.

Neki su prvotno bili malo nervozni, tim više kada bi Kapučina znatiželjno približila glavu iz koje svako malo izbacuje jezik. Skoro svi bili su impresionirani snagom i mišićavosti njezinog tijela bez udova.

Svaka životinja ima svoj raspored hranjenja, ali i potrebu za njegom i brigom. Kapučina se hrani živim miševima uz nadzor da bi sve prošlo dobro te da miš ne ozlijedi grabežljivca kojemu će poslužiti kao ručak, a među vlasnicima zmija vladaju rasprave zbog podijeljenih mišljenja o tome treba li ih hraniti živim ili mrtvim glodavcima upravo zbog rizika da se zmija ne ozlijedi tijekom jela.

Za gekone je bitno da dobiju svoju porciju kalcija, a raspored hranjenja ovisi o životinji. Amer nam objašnjava da zmije jedu svakih 15 dana, gekoni i agame svaka dva dana, a ježevi, kornjače, mačke i papiga svaki dan. Također, bitno je paziti na zdravlje.

'U Zagrebu imamo veterinara koji je sjajan sa zmijama i svim našim životinjama. On ih dođe provjeriti ili ih mi donesemo. Dođe po našem pozivu, a u hitnom slučaju mi idemo njemu. Uđemo u auto i za svaku životinju imamo pripremljenu kutiju te sve važne stvari, uvijek smo spremni', kaže Amer.

Moralna dilema: Je li u redu fotkati se sa zmijama u kafiću?

Osim što paze na one u kafiću, Amer i njegovi suradnici promiču brigu o životinjama. Pored fotografija slavnih osoba iz prošlosti s njihovim ljubimcima, na zidu smo zatekli plakat koji poziva na udomljavanje dviju napuštenih mačaka.

S druge strane, ovakvi kafići diljem svijeta donose i moralne dileme oko odnosa prema životinjama. Je li fotografiranje sa zmijama i drugim egzotičnim primjercima njihovo mučenje i uznemiravanje? Tih kritika je svjestan i Amer te navodi da ne odgovara takvim osobama jer im je teško objasniti situaciju. Kritika zna biti ne samo prilikom izlaganja životinja javnosti, već i zbog nečijih privatnih odluka.

'Budući da imam prekrasnu mačku, neki ljudi kažu – u redu, ali zašto ne usvojiš napuštenu mačku? Ovo je moja mačka koju imam otkako je bila malena. Neki ljudi kažu da koristimo životinje za posao, ali one su ovdje jedine besplatne. Ne naplaćujemo ljudima slikanje s njima. To su naše životinje i ovdje ih dolazimo vidjeti', rekao je Amer.

Za životinju nije dovoljna samo ljubav, već i odgovornost: 'Sve u životu ima balans'

Na kraju dana, mnogo ljudi zasigurno mašta o tome da imaju kućnog ljubimca jer vole životinje. Ipak, sama ljubav nije dovoljna, već je potreban i osjećaj odgovornosti, shvaćanje da je briga o životinjama obaveza te morate biti spremni na to da će utjecati na vaše slobodno vrijeme, dogovore s prijateljima, čak i na poslovne odluke. Odgovornost je tim veća što je životinja više nesvakidašnja.

'Mnogo ljudi koje poznam zbilja voli životinje, ali ih ne mogu imati jer putuju, rade ili nešto drugo. Pogotovo životinje u terarijima. Te životinje traže mnogo brige i njege, jer ako primjerice promašite temperaturu (terarija), brzo umiru', upozorio je Amer da odluka o kućnim ljubimcima o kojima ćete se skrbiti ne smije biti olako donesena.

Međutim životinje se mogu voljeti čak i kad nemate novca ili sredstava da se sami skrbite o njima. Na pitanje zašto je bitno voljeti ih, naš sugovornik nema dvojbe.

'Slično kao što i ljudi trebaju voljeti jedni druge. Bez životinja ne bismo bili živi, a ni životinje ne bi bile žive bez nas. Sve u životu ima balans. Životinje nama daju, ali i mi moramo dati njima, to su ljubav i poštovanje, to je životna ravnoteža, tako treba biti', zaključio je Amer, podsjetivši nas na prirodnu međuovisnost svih živih bića u ekosustavu koju je lako zaboraviti zbog življenja u gradu.