U intervjuu za Financial Times Trump je dao naslutiti da bi, ako pomoć izostane, mogli biti dovedeni u pitanje američki sigurnosni kišobran nad Europom i planirani summit s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom.

Trumpove izjave pokazuju da, unatoč njegovim tvrdnjama o pobjedi, rat još nije završen, navodi u svojoj analizi CNN.

Neizvjestan kraj sukoba

Ne bi to bio prvi američki vojni pothvat u ovom stoljeću koji se odužio dulje nego što je Washington očekivao. To možda objašnjava nove pokušaje dužnosnika administracije da uvjere javnost i svjetska tržišta da bi sukob mogao uskoro završiti.

Američki veleposlanik pri Ujedinjenim narodima Mike Waltz na CNN-u nije želio reći kada bi se američke snage mogle povući, iako je govorio o ‘dominantnoj pobjedi kakva nije viđena u modernoj američkoj vojnoj povijesti’.

Američki ministar energetike Chris Wright bio je optimističniji te je na ABC-u rekao da bi sukob mogao završiti u sljedećih nekoliko tjedana.

Izrael, međutim, procjenjuje da bi intenzivni zračni napadi na iranske vojne i obavještajne ciljeve mogli trajati još najmanje tri tjedna. Židovska država naviknutija je na stalne vojne operacije nego američki birači i političko vodstvo.

Ratovi se ne odlučuju u prvim tjednima

Još je prerano za procjenu ukupnog učinka rata. Čini se mogućim, pa čak i vjerojatnim, da su zajednički američki i izraelski napadi nanijeli veliku štetu iranskom vojnom sustavu i sposobnosti zemlje da prijeti drugim državama. Ako se to potvrdi, takav razvoj događaja mogao bi Trumpu dati vjerodostojan argument da je učinio svijet sigurnijim.

Sukob traje tek dva tjedna, što je u povijesnom smislu vrlo kratko razdoblje. No iskustva iz ratova u Iraku i Afganistanu pokazuju da početne vojne pobjede često ne znače i brz kraj sukoba.

Trump je jedva pripremio zemlju za rat, a dodatnu zbrku stvara proturječnim izjavama. S jedne strane tvrdi da je rat već dobiven, ali istodobno kaže da će završiti tek kada to ‘osjeti u kostima’. Ako je pobjeda već postignuta, postavlja se pitanje zašto su američki vojnici i dalje izloženi opasnosti, nakon što je u sukobu dosad poginulo 13 pripadnika američkih oružanih snaga.

Trumpova administracija djeluje i pod sjenom teške povijesti. Ovaj rat još se ne može izravno usporediti s dugotrajnim ratovima u Iraku i Afganistanu, ali u oba su slučaja početne američke vojne pobjede kasnije potkopane političkim posljedicama početnog napada i nedovoljnim razumijevanjem situacije u tim zemljama. Postoji dovoljno znakova u Iranu koji potiču zabrinutost javnosti da bi se sukob mogao pretvoriti u dugotrajnu i iscrpljujuću krizu.

Otvoreni problemi

Administracija se suočava s nizom pitanja koja bi mogla produljiti sukob:

• Hormuški tjesnac – Iran je praktički blokirao jedan od najvažnijih svjetskih pomorskih prolaza za naftu, što je uzrokovalo rast cijena energenata i prijetnju globalnoj gospodarskoj krizi. Uništavanje iranskih raketnih sustava, pomorskih dronova i operacija postavljanja mina moglo bi potrajati. Takva operacija mogla bi zahtijevati i raspoređivanje kopnenih snaga, čime bi se američke vojne aktivnosti dodatno proširile uz veći rizik. Trump sada traži da strane mornarice pomognu otvoriti taj uski i strateški važan pomorski prolaz. No na njegov poziv zasad stižu uglavnom neodređeni odgovori ili odbijenice.
• Iranski nuklearni program – Teheran i dalje ima zalihe visoko obogaćenog urana, čime bi prkosi Trumpovu obećanju da Iran nikada neće imati nuklearno oružje – unatoč predsjednikovoj tvrdnji da je prošle godine ‘uništio’ iranski nuklearni program. SAD ima posebne vojne postrojbe obučene za preuzimanje i osiguravanje radioaktivnog materijala. Međutim, takva operacija u iranskim nuklearnim postrojenjima mogla bi zahtijevati raspoređivanje stotina vojnika i potencijalno izazvati opasne kopnene sukobe s iranskim snagama duboko na neprijateljskom teritoriju.
• Otok Karg – moguće zauzimanje tog ključnog naftnog terminala moglo bi oslabiti iranski režim, ali bi uključivalo rizičnu amfibijsku operaciju s mogućim velikim gubicima i ekološkim posljedicama.

Politička neizvjesnost

U Iranu zasad nema znakova da režim gubi kontrolu. Tempo iranskih napada bespilotnim letjelicama na države Perzijskog zaljeva koje su saveznici SAD-a usporio je – što bi moglo upućivati na to da američki i izraelski napadi slabe ofenzivne sposobnosti Teherana. Ipak, projektili su u nedjelju i dalje padali na zračnu luku u Bagdadu i na Izrael.

Istodobno nema znakova diplomatskog izlaza iz sukoba. Nikakav dogovor nije na vidiku, a Trumpovi zahtjevi za bezuvjetnom predajom nisu naišli na odaziv. Izbor novog vrhovnog vođe Modžtabe Hameneija također pokazuje da režim namjerava nastaviti višedesetljetni otpor Washingtonu.

Nema ni javnih naznaka slabljenja vlasti u Iranu. Trump je na početku rata poručio Irancima da im pruža jedinstvenu priliku da sruše represivni sustav, no pobuna se zasad nije dogodila, iako su vlasti posljednjih godina nasilno ugušile prosvjede u kojima su ubijene tisuće ljudi.

Svrgavanje vlasti predstavljalo bi veliku pobjedu za iranski narod i Trumpu bi donijelo značajno političko nasljeđe. No mnogi stručnjaci za Iran upozoravaju da bi raspad središnje vlasti mogao izazvati sektaške sukobe ili građanski rat te destabilizirati cijelu državu. Takav scenarij mogao bi američke snage zadržati u regiji godinama ili stvoriti ozbiljne sigurnosne probleme za saveznike. Rat između vlada SAD-a, Izraela i Irana mogao bi formalno završiti, ali međunarodna kriza koju je izazvao mogla bi se dodatno produbiti.

Domaći pritisak

Istodobno, u SAD-u raste politički pritisak. Republikanci su u Kongresu dosad čvrsto odbijali pokušaje demokrata da ograniče Trumpove ratne ovlasti. No uvjeravanja da bi borbe mogle trajati samo ‘tjednima’ upućuju na to da i unutar Republikanske stranke postoji svijest kako bi dugotrajan rat u Iranu mogao dodatno narušiti njihove izglede na izborima za Kongres u studenome.

Američki ministar obrane Pete Hegseth prošlog je tjedna pokušao odbaciti usporedbe s ratovima u Iraku i Afganistanu koji su obilježili mandate predsjednika Georgea W. Busha i Baracka Obame.

‘Ovo nije beskrajna izgradnja države kakvu smo vidjeli u tim močvarnim sukobima… Nije ni blizu’, rekao je Hegseth, veteran američke vojske koji je služio i u Iraku i u Afganistanu.

Ipak, činjenica da administracija nije konzultirala Kongres prije pokretanja rata, nejasan cilj operacije i izostanak vidljive strategije izlaska iz sukoba već su dali prostor demokratima za političke kritike.

‘Ono što me brine nisu vojnici i ljudi koji služe u vojsci. Ono što me brine jest njihovo političko vodstvo, poput Petea Hegsetha i Donalda Trumpa’, rekao je Pete Buttigieg, bivši i moguće budući predsjednički kandidat Demokratske stranke, u emisiji ‘State of the Union’.

Buttigieg, veteran koji je 2014. bio raspoređen u Afganistanu, podsjetio je na iskustvo ranijih ratova.

‘Kada sam bio mlađi, prošli smo rat koji nam je prodan na pogrešnim pretpostavkama. Ovaj rat nam nije prodan ni na kakvim pretpostavkama – predsjednik ga je jednostavno pokrenuo’, rekao je.

Povijest američkih ratova u 21. stoljeću, posebno u Iraku i Afganistanu, stoga postavlja visoku ljestvicu za opravdanje novih sukoba čiji kraj i dalje nije jasan.