ZAŠTITA OKOLIŠA

Amerika i Europa na mukama: Kako vlastito smeće istovariti u tuđe dvorište?

  • Autor: Davorka Grenac
  • Zadnja izmjena 01.06.2019 21:39
  • Objavljeno 01.06.2019 u 21:39
Grad Cebu na istoimenom filipinskom otoku prepun je otpada, uglavnom plastičnog

Grad Cebu na istoimenom filipinskom otoku prepun je otpada, uglavnom plastičnog

Izvor: Profimedia / Autor: N.N.

Otkako Kina od prošle godine ne zbrinjava plastični i elektronički otpad iz SAD-a i Europe, odbačena plastika guši Filipine, Indoneziju, Vijetnam i Maleziju, a Tajland je preplavljen e-smećem. Ali zemlje jugoistočne Azije ne žele više biti deponij ilegalnog plastičnog otpada sa Zapada. Filipini ga šalju natrag u Kanadu, Malezija u Španjolsku, a od 2020. neće ga se moći uvoziti u zemlje u razvoju bez službenog odobrenja njihovih vlada

Koncem svibnja predsjednik Filipina Rodrigo Duterte zaprijetio je Kanadi prekidom diplomatskih odnosa ako se njihova vlada ne pobrine za 1500 tona plastičnog otpada poslanog u tu azijsku zemlju još 2013. i 2014. godine.

Kanada uporno odbija priznati problem, pa je sukob eskalirao, a Duterteu je prekipjelo, jer poručuje: ne dođu li Kanađani odmah po vlastito smeće, Filipinci će ga istovariti pred njihova vrata, u kanadske vode.

'Strane zemlje ne mogu se prema suverenoj državi Filipinima odnositi kao prema smeću', citira britanski Guardian predsjednikova glasnogovornika Salvadora Papela.

  • +4
  • +1

Plastični otpad

Izvor: Profimedia / Autor: N.N.

Isto poručuje malezijska ministrica za zaštitu okoliša Yeo Bee Bin, prijeteći da će planine rabljene plastike uvezene iz Europe i SAD-a poslati tamo odakle su stigle. Ministrica nije ostala na verbalnim prijetnjama, nego je u Španjolsku vratila pet kontejnera ilegalno uvezene 'plastične sramote'. Tajlandska carina prošle godine dnevno je odbijala uvoz u zemlju 20 kontejnera plastičnog i elektroničkog otpada.

Otkako je Kina 2018. prekinula zbrinjavanje plastičnog otpada iz bogatih zapadnih zemalja, shvativši da im je zaštita okoliša važnija od kratkoročne zarade, Amerika i Europa, a i neki drugi našli su se na mukama: kako vlastito smeće istovariti u tuđe dvorište?

Ali brzo su se snašle. Umjesto u Kinu, plastični i drugi otpad sada putuje na Filipine, u Indoneziju, Vijetnam i Maleziju, a Tajland je preplavljen elektroničkim otpadom. Kinezi su zbrinjavali više od polovine plastičnog, metalnog i papirnatog otpada u svijetu, a samo je iz Britanije stizalo dovoljno smeća da se njime godišnje ispuni 10.000 olimpijskih bazena. Budući da ga je najviše prolazilo kroz luke Hong Konga i Singapura, privatne korporacije koje su radile za nacionalne vlade jednostavno su ga preusmjerile u obližnje jugoistočne azijske zemlje s labavim zakonima o zbrinjavanju otpada.

Nakon kineske odluke Tajland, Malezija i Vijetnam donijeli su zakone o sprečavanju uvoza plastičnog i elektroničkog smeća, ali smeće i dalje stiže, sada - ilegalno.

Malezijska vlada objavila je 23. travnja rezultate istrage koji pokazuju da se otpad, lažno deklariran kao neka druga roba, i dalje komotno uvozi iz Britanije, Australije, Sjedinjenih Država, Francuske, Španjolske i Njemačke, a uvoz je sa 168,5 tisuća skočio na 465 tisuća tona. U Indoneziji je prošle godine otkriveno da se ilegalno uvezeno smeće koristi za gorivo u tvornici tofua, namirnice popularne na zapadnom tržištu za eko osviještene pobornike vegetarijanske prehrane.

Sve češći prizor: Na otoku Borneu zelena kornjača pliva uz plastičnu vrećicu

Sve češći prizor: Na otoku Borneu zelena kornjača pliva uz plastičnu vrećicu

Izvor: Profimedia / Autor: N.N.

Otkako je Kina zatvorila vrata, međunarodna organizacija Globalni savez za alternativne spalionice (GAIA) zatekla je u Indoneziji, Tajlandu i Maleziji cijela sela pretvorena u deponije. U Indoneziji 60 kontejnera opasnog i otrovnog stranog otpada pet mjeseci leži na otoku Riau. Prošli tjedan na Filipinima su osvanuli kontejneri komunalnog otpada iz Australije, označeni kao gorivo, da se zaobiđu carinski propisi.

Godišnje se u svijetu koristi više od 2000 milijardi plastičnih i staklenih boca, konzervi i tetrapaka, za razliku od 1600 milijardi 2015. godine. Oceani su zatrpani sa 100 milijuna tona plastike, a unatoč svim kampanjama potrošnja plastike raste i poprima razmjere epidemije. Od svega reciklira se samo devet posto, pa ostatak iz bogatih zemalja završava trunući na odlagalištima u jugoistočnoj Aziji ili se ilegalno spaljuje, oslobađajući otrovne plinove koji zagađuju vodu i poljoprivredne površine te izazivaju bolesti respiratornih organa.

Laos, Kambodžu i naročito susjedni Tajland u zadnjih pola godina posebno muči elektronički otpad. Samo ga EU proizvede 50 milijuna godišnje, gdje su još zemlje kao što su Japan i SAD. Prema podacima UN-a, 70 posto od toga ranije je završavalo u Kini, a sada su kineski biznismeni odlučili prljavi posao prebaciti na Tajland, najavljujući prošle godine otvaranje stotinu tvornica i pogona za recikliranje plastike i e-otpada.

Očevici već svjedoče o neboderima smrvljenih pisača, tv-ekrana, kućišta i zaslona nedaleko od Bangkoka, no najgore prolaze stotine malih uzgajivača škampa u provinciji Samut Parkan, bojeći se da će im novonikli pogoni za preradu elektroničkog smeća zagaditi uzgajališta otrovnim kemikalijama. Prošle godine u samo nekoliko tjedana zatvoreno je 26 takvih ilegalnih pogona, sa 'zastrašujuće primitivnim metodama' prerade, zbog kojih u tlo i vodu odlaze teški metali poput bakra i olova, dok se spaljivanjem plastičnih dijelova elektronike zrak zagađuje otrovnim plinovima.

Ranije je 70 posto elektroničkog otpada iz SAD-a, Japana i EU završavalo u Kini

Ranije je 70 posto elektroničkog otpada iz SAD-a, Japana i EU završavalo u Kini

Izvor: Profimedia / Autor: N.N.

Utoliko za ove zemlje utješno zvuči pravno obvezujući zaključak sa ženevske dvotjedne UN-ove Konferencije stranaka Baselske konvencije (29. travnja -10. svibnja) o izmjeni tzv. Baselske konvencije o globalnom postupanju otpadom. Donesena 1989., Konvencija se u početku odnosila na zbrinjavanje farmaceutskog i nuklearnog otpada, ali 30 godina poslije gotovo svih 1400 delegata iz 187 zemalja glasalo je za zabranu slanja zagađenog, miješanog i otpada nepodobnog za reciklažu privatnim subjektima zemalja u razvoju bez službenog odobrenja njihovih vlada.

I dok neki sporazum nazivaju 'revolucionarnim', nadajući se transparentnijoj i bolje reguliranoj globalnoj trgovini plastičnim otpadom, uz bolju zaštitu ljudi i okoliša, nazočni Amerikanci (nisu bili službeni sudionici Konferencije s pravom glasa) jedini 'nisu razumjeli kakve posljedice takav sporazum ima na trgovinu plastičnim otpadom'.

Sporazum stupa na snagu 2020., što znači da će – tvrdi Jim Puckett iz nevladine organizacije Basel Action Network (BAN) za borbu protiv otrovnog otpada – neke zemlje do tada užurbano koristiti perverzne načine rješavanja svog plastičnog i e-otpada, ali unatoč tome donesenu zabranu smatra iznimno potrebnom.

'Ako i čiste pred vlastitim vratima, bogati to čine vrlo nevoljko', kaže u razgovoru za Guardian Beau Baconguis iz GAIA-e dodajući:

'Vraćanje smeća, čime prijete Filipini, za sada je jedini učinkoviti način na koji bogate zemlje podsjetiti na to da se konačno moraju suočiti s posljedicama vlastitog neodgovornog obilja, umjesto da ga uvaljuju siromašnijima.'

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!