Američke vojne snage nagomilane su u regiji, a njihov ministar obrane Pete Hegseth rekao da će vojska biti spremna izvršiti bilo kakvu odluku predsjednika.

Trump je otvoreno prijetio Iranu zbog krvavog gušenja masovnih građanskih prosvjeda i najavljivao intervenciju, no klerikalni režim ugušio je pobunu – a čak se i američki predsjednik pohvalio time da se upravo zahvaljujući njegovu pritisku odustalo od smrtne kazne za više stotina pobunjenika.

Trenutno zapravo nije jasno što bi uopće bile mete potencijalnog američkog napada na Iran, odnosno čime bi se obrazložila vojna akcija.

Potencijalne mete ipak su poprilično izvjesne i trenutno se, kako to BBC analizira, 'prst nalazi na okidaču'.

'Oni ne bi trebali težiti nuklearnim sposobnostima. Bit ćemo spremni izvršiti što god ovaj predsjednik očekuje od Ministarstva rata', rekao je spomenuti Hegseth dok su se europski ministri vanjskih poslova, indikativno, dogovorili da se Iranska revolucionarna garda (IRGC) stavi na popis terorističkih organizacija, u skupinu s Islamskom državom i Al Kaidom.

U lipnju prošle godine, podsjetimo, izraelske i američke snage napale su ključna iranska nuklearna postrojenja, no zbog izostanka međunarodnog nadzora nejasno je kakav je bio učinak tih akcija. Izbio je dvadesetodnevni rat između Irana i Izraela, makar je bilo evidentno da su ciljevi bili vrlo pomno birani, a intenzitet razmjene vatre izgledao je vrlo dozirano.

Što se, dakle, trenutno događa i što možemo očekivati, upitali smo vojnog i vanjskopolitičkog analitičara Marinka Ogoreca.

'Situacija je vrlo napeta'

'Najblaže rečeno, situacija je vrlo napeta i realno je očekivati američku intervenciju u dogledno vrijeme', smatra Ogorec, a također ga zanima kako će vojna akcija biti obrazložena i koji će biti njeni ciljevi, barem nominalno. O tomu će, naime, ovisiti vrsta i intenzitet iranskog odgovora.

'Moguće je da meta ponovno bude iranski razvojni nuklearni potencijal, moguće je da cilj budu njihovi raketni sustavi, a moguće je i da se kao cilj postavi smjena tamošnjeg vladajućeg režima. U trećem slučaju radi se o izuzetno radikalnoj opciji koja bi nesumnjivo izazvala snažnu reakciju. Iran, odnosno njegov režim, branio bi se svim mogućim sredstvima', upozorava Ogorec.

'Smjena režima zapravo bi se teško postigla vojnom intervencijom jer takav pokušaj izaziva kontraefekt: napadi izvana obično dovode do konsolidacije vladajućeg režima, pa se čak i javno mnijenje okreće u njegovu korist', kaže sugovornik tportala.

Ogorec dodaje da bi u tom slučaju iranski režim, jer bi se osjetio ugroženim, bez sumnje 'skinuo rukavice' i napao sve dostupne američke sustave na kopnu i moru, što uključuje izraelske vojne strukture.

Iran je više puta probio izraelsku obranu

'Tijekom prošlog sukoba Irana i Izraela akcije su bile vrlo precizne i poprilično dozirane, no treba primijetiti da je izraelska protuzračna obrana u više navrata probijena i da su iranski projektili dosegli svoje ciljeve, pa su se Amerikanci uključili da bi im pomogli', kaže on.

Međutim, u slučaju da se izvjesni američki napad na Iran ograniči na, primjerice, neutralizaciju njegova raketnog potencijala – što je cilj koji odgovara i Izraelu i SAD-u – izgledno je da bi borbena djelovanja bila kraća i slabijeg intenziteta, a i iranski odgovor bio bi drugačiji. Doziran.

Trumpu odgovara skretanje pažnje s Minnesote

No zašto je američka intervencija uopće izgledna ako su se nemiri u Iranu smirili, pa je čak izostala najavljena odmazda režima protiv pobunjenika?

'Jasno je da je ova situacija, odnosno stvaranje novog svjetskog žarišta, neka vrsta Trumpova skretanja pažnje s ozbiljnih problema i otpora na koje nailazi prije svega na unutarnjem planu. Činjenica je da se situacija u Minnesoti još uvijek nije smirila i da, dapače, napetosti ondje kuhaju kao u ekspres-loncu. Negdje moraju izbiti na površinu', zaključuje Ogorec.