Istraživanje je provedeno u jedanaest špilja na području Španjolske i Portugala, a tamošnji genetski tragovi otkriveni su na posve neočekivanim mjestima
Međunarodni tim znanstvenika prvi put uspio je izdvojiti drevni ljudski DNA sa zidova špilja. Istraživanje, objavljeno u časopisu Nature Communications, pokazuje da tragovi ljudskog genetskog materijala na stijenama mogu ostati sačuvani tisućama godina.
Špiljske slike i gravure smatraju se jednim od najvažnijih dokaza razvoja ljudske kulture, no dosad ih je bilo vrlo teško povezati s njihovim autorima. Za razliku od kostiju ili predmeta pronađenih u arheološkim slojevima, zidovi špilja rijetko sadrže genetski materijal koji bi omogućio identifikaciju ljudi koji su ih izrađivali ili koristili.
U sklopu projekta First Art istraživači su u 11 špilja na područjima Španjolske i Portugala analizirali 24 oslikana zida. Uz uzorke stijena, ispitani su sedimenti s podova špilja, gdje su se vjerojatno pripremali pigmenti, kao i kost ptice obojena crvenim okerom, za koju se pretpostavlja da je služila kao svojevrsni prapovijesni alat za raspršivanje boje.
Od ukupno 120 uzoraka uzetih sa zidova špilja, ljudski DNK pronađen je u samo pet. Dva uzorka sadržavala su isključivo ljudski genetski materijal, što upućuje na to da je dospio izravnim kontaktom, primjerice dodirom ruke, kapljicama sline ili drugim tjelesnim tekućinama. Preostala tri uzorka sadržavala su i životinjski DNK, pa istraživači smatraju da je genetski materijal ondje dospio posredno, primjerice djelovanjem vode.
Zanimljivo je to da su četiri od pet pozitivnih uzoraka pronađena na dijelovima zidova koji nisu bili oslikani. Ti su dijelovi u istraživanju služili kao kontrolni uzorci, pa je otkriće bilo neočekivano.
Istraživači nisu uspjeli izdvojiti drevni DNK iz kosti koja je možda korištena za nanošenje pigmenta te smatraju da je uzorak bio kontaminiran modernim ljudskim DNK-om koji je prikrio eventualne drevne genetske tragove, izvještava Science Alert.
Jedini oslikani zid s kojeg je uspješno izdvojen ljudski DNK bio je prekriven slojem kalcita, minerala koji se često nalazi u vapnencu. Znanstvenici smatraju da je upravo taj mineral pridonio očuvanju genetskog materijala te bi slična nalazišta ubuduće mogla biti posebno zanimljiva za daljnja istraživanja.
Analiza je pokazala da pronađeni DNK pripada anatomskim modernim ljudima te odgovara genetskoj skupini zapadnoeuropskih lovaca sakupljača koja je bila raširena na području Pirinejskog poluotoka. 'Premda pronađene tragove drevnog ljudskog DNK-a ne možemo izravno povezati s nastankom špiljske umjetnosti, ovo je prvi dokaz da se ljudski DNK može očuvati na zidovima špilja tijekom tisuća godina', rekla je Alba Bossoms Mesa s Instituta Max Planck za evolucijsku antropologiju.