Hrvatska je protiv Portugala ispala sa Svjetskog prvenstva zbog dodira koji nitko nije vidio. Nije ga vidio sudac, nisu ga vidjeli igrači, nisu ga vidjeli navijači na stadionu, već mikročip u lopti. Nogomet je oduvijek prihvaćao inovacije, doduše, ponekad i nerado. Devedesetih je pravilo o vraćanju lopte vrataru promijenilo dinamiku igre, a prije desetak godina tehnologija na gol-liniji prekinula je vječne rasprave o tome je li lopta prešla crtu. Međutim na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu tehnologija više nije tek pomoćni alat koji rješava očite previde. Znači li veća tehnološka kontrola ujedno i veću moć FIFA-e nad samom igrom? O tome smo porazgovarali s domaćim stručnjacima
Najbolji primjer toga je utakmica šesnaestine finala u kojoj je Portugal svladao Hrvatsku rezultatom 2:1. Kada je Joško Gvardiol u 103. minuti postigao pogodak za izjednačenje, činilo se da utakmica ulazi u dramatičnu završnicu. No slavlje je prekinuo VAR, i to ne zbog očitog zaleđa vidljivog na snimci, već zbog podataka koje je prikupio mikročip u samoj lopti.
Senzori u Adidasovoj Triondi detektirali su da je hrvatski reprezentativac Igor Matanović u začetku akcije minimalno okrznuo loptu glavom – ili preciznije, vrhovima kose. Iako taj dodir nije promijenio putanju lopte niti ga je itko na stadionu primijetio golim okom, sustav je generirao 'grafikon otkucaja srca', a suci su zbog zaleđa poništili gol.
Tehnološki gledano, sustav je donio savršeno preciznu odluku. No, s ljudske i emotivne strane, otvorio je dubok jaz. 'Sve ove odluke uzimaju radost nogometu', izjavio je nakon eliminacije Zlatko Dalić, a portugalski strateg Roberto Martínez stao je u obranu tehnologije pa ustvrdio da čip pruža jasne podatke koji eliminiraju subjektivno mišljenje.
Nogomet je u ovoj tranziciji nesumnjivo dobio na kirurškoj točnosti, ali je žrtvovao svoju spontanost. Rijetko tko želi povratak u vremena u kojima su kardinalne sudačke pogreške krojile povijest, ali moderni nogomet sada stoji pred svojim najvećim izazovom: kako zadržati pravednost igre, a da tehnologija u potpunosti ne zasjeni njezine prave aktere – one u kopačkama.
Tehnologija na Svjetskom prvenstvu u nogometu
FIFA je na Svjetskom prvenstvu 2026. uvela niz novih tehnologija temeljenih na umjetnoj inteligenciji i naprednim senzorima s ciljem poboljšanja suđenja, analize utakmica i iskustva navijača.
Među novitetima su AI-em generirani avatari igrača, lopte opremljene senzorima te digitalni asistenti za trenere i stručne stožere. Tehnologija je ugrađena i u službenu loptu prvenstva, Adidasov model Trionda. Ona sadržava senzor pokreta koji prikuplja podatke 500 puta u sekundi, što sucima treba omogućiti preciznije i brže odluke tijekom utakmica.
Sustav može točno odrediti trenutak kontakta igrača s loptom, a FIFA navodi i da olakšava prepoznavanje igranja rukom ili spornih kontakata koji se teško mogu uočiti samo videosnimkama. Organizatori su izradili i digitalne 3D avatare svih 1248 igrača koji nastupaju na prvenstvu te je svaki od njih prije početka turnira obavio kratko skeniranje tijela da bi se stvorio precizan virtualni model.
Ti modeli koriste se s postojećim poluautomatiziranim sustavom za zaleđe koji pomoću kamera prati položaj lopte i igrača 50 puta u sekundi. Kada sustav detektira potencijalno zaleđe, suci u VAR sobi primit će automatsko upozorenje prije nego što potvrde informaciju glavnom sucu na terenu.
FIFA je uvela i novu tehnologiju nazvanu Referee View, a ona uz pomoć umjetne inteligencije stabilizira snimke s terena i omogućuje gledateljima prikaz utakmice iz perspektive suca i igrača. Jedan od najvećih projekata za prvenstvo je i Football AI Pro, AI asistent namijenjen svim reprezentacijama koje nastupaju na turniru.
Sustav analizira utakmice, izrađuje taktičke preporuke i procjene učinka igrača te trenerima i stožerima pomaže u pripremi, a može generirati tekstualne sažetke, videoanalize i grafičke prikaze podataka.
Iluzija savršene pravde i problem usporene snimke
Da tehnologija ne rješava sve probleme, pokazala je i utakmica između SAD-a i Bosne i Hercegovine. Američki napadač Folarin Balogun zaradio je crveni karton nakon što je VAR sugerirao sucu da ponovno pregleda njegov start (da, onaj crveni karton zbog kojeg se uzbudio američki predsjednik Donald Trump).
Suprotno popularnom mišljenju, VAR nije iskorijenio subjektivnost u nogometu. Tehnologija, naime, osigurava bolje i preciznije informacije, ali konačnu odluku i dalje donosi čovjek. Kontroverze stoga nisu nestale te se više ne raspravlja o tome je li sudac nešto vidio, već o tome je li tehnologija dosljedno primijenjena.
Što na sve kažu domaći stručnjaci?
Sportski stručnjak i docent na Sveučilištu Sjever Marin Galić u razgovoru za tportal tumači da je tehnologija važan alat za ispravljanje očitih sudačkih pogrešaka i povećanje pravednosti utakmica, ali da ne smije postati važnija od same igre. Ističe da nogomet svoju privlačnost duguje emocijama, spontanosti i nepredvidivosti te da bi pretjerano oslanjanje na tehnološke sustave moglo narušiti upravo ono zbog čega milijuni ljudi prate taj sport.
Kao primjer Galić navodi situacije u kojima se ključne odluke donose zbog minimalnih kontakata ili zaleđa izmjerenih u milimetrima, kao što je bio slučaj s Matanovićem.
'Sumnjiv je bio taj dodir s kosom. Da sam na njegovu mjestu bio ja, koji sam ćelav, sve bi se drugačije odigralo. To zabrinjava jer sport počiva na emocijama, a ovakvim odlukama one se ubijaju', upozorava Galić. Navodi da bi se sportske organizacije trebale zapitati gdje je granica primjene tehnologije i može li ona postupno preuzeti ulogu koju je dosad imao čovjek.
'Tehnologija nam je potrebna, ali ne da preuzme primat. Emocije su ono što sport čini posebnim. Gdje smo ako se nakon pogotka vlastite reprezentacije, umjesto da slavimo, prvo okrenemo prema sucu i čekamo što će pokazati VAR? Ako tehnologija preuzme primat, izgubit će se emocija, a time će i sport biti na gubitku', zaključuje.
Veća transparentnost i manji broj grešaka
Drugačiji pogled ima Tomislav Haramustek, product team lead u Sofascoreu, hrvatskoj tehnološkoj tvrtki čija aplikacija milijunima korisnika diljem svijeta u stvarnom vremenu donosi sportske rezultate, statistiku i naprednu analitiku. Iz perspektive tvrtke koja svakodnevno obrađuje goleme količine sportskih podataka, razvoj tehnologije u nogometu vidi prije svega kao način da se poveća transparentnost i smanji broj pogrešaka.
Iako se nakon gotovo svake utakmice raspravlja o odlukama VAR-a ili poluautomatiziranog zaleđa, to što kontroverzi ima više zapravo je posljedica detaljnije analize svake situacije, tumači naš sugovornik. 'Imamo alate za to da svaku odluku razložimo na atome pa se čini da ih je više, iako ih je zapravo manje. Smjer je jasan i pozitivan: manje pogrešaka, više dosljednosti i puno više uvida u to zašto je donesena neka odluka', kaže Haramustek.
Ističe, međutim, da ni najnaprednija tehnologija nije nepogrešiva. Ona se, objašnjava, oslanja na niz elemenata – od kamera i senzora do algoritama, sinkronizacije podataka i konačne ljudske interpretacije – zbog čega mogućnost pogreške nikada nije moguće potpuno isključiti.
Najveća ograničenja i dalje se pojavljuju u graničnim situacijama, kada se odlučuje o milimetrima ili kada pravila zahtijevaju procjenu konteksta, a ne samo precizno mjerenje položaja igrača. Premda dio navijača smatra da sve veći utjecaj tehnologije oduzima nogometu spontanost, Haramustek se s time ne slaže. On, naime, smatra da emocije i neizvjesnost nisu posljedica sudačkih pogrešaka – nego same igre.
'Podaci neće zamijeniti ljudsku procjenu, ali će pomoći u smanjenju subjektivnosti'
'Pravednost i jednaka prilika za sve temeljni su postulati svakog sporta. Preciznije suđenje ne oduzima ništa od spontanosti i emocije, već štiti ono što je u sportu najvažnije – osjećaj da je rezultat zaslužen i pošten. Granicu bih povukao ondje gdje tehnologija služi igri, a ne obrnuto', ističe.
Dodaje da umjetna inteligencija i napredna analiza podataka već danas mijenjaju gotovo svaki segment profesionalnog nogometa. Suci uz pomoć računalnog vida i algoritama donose brže i objektivnije odluke, treneri raspolažu detaljnim podacima o svakom kretanju i dodavanju, a igrači dobivaju precizniji uvid u svoju izvedbu i razvoj.
Promjene su, kaže, možda najvidljivije upravo navijačima. Umjesto da se utakmica svodi samo na golove i asistencije, podaci omogućuju bolje razumijevanje svega što im je prethodilo. 'Nama u Sofascoreu upravo je to misija: učiniti igru transparentnijom i pružiti navijaču dublje razumijevanje, a ne samo krajnji rezultat', kaže Haramustek.
Očekuje da će se prikupljanje podataka u budućnosti sve više oslanjati isključivo na računalni vid, bez senzora i nosivih uređaja, što bi naprednu analitiku učinilo dostupnom i nižim ligama, mlađim uzrastima te ženskom nogometu. Očekuje i razvoj prediktivne analitike, a ona neće pokazivati samo što se dogodilo na terenu, nego i zašto se dogodilo te što bi se moglo dogoditi u nastavku utakmice. Uz to, navijači bi u budućnosti mogli dobivati potpuno personalizirane statistike i analize u stvarnom vremenu, prilagođene vlastitim interesima.
Smatra da podaci nikada neće u potpunosti zamijeniti ljudsku procjenu, ali će pomoći u smanjenju subjektivnosti. 'Čovjek jednostavno ne može vidjeti sve što se događa na terenu. Uz pomoć tehnologije ima puno bolji i objektivniji uvid', kaže Haramustek.
Kao primjer navodi Luku Modrića, čiji se doprinos često ne može iščitati iz broja pogodaka ili asistencija. 'Podaci prikupljeni uz pomoć tehnologije njegov doprinos izgradnji igre čine jasno vidljivim i prosječnom gledatelju, a ne samo stručnom oku. Brojke neće zamijeniti ljudsku intuiciju, već će ostati izuzetno moćan alat za donošenje kvalitetnijih odluka', ističe.
Od radničke igre do sporta algoritama: Kako je tehnologija promijenila nogomet
'Nogomet je oduvijek bio sport radničke klase, proletarijata, igra koja je izrasla iz ulica, tvornica, luka, kvartova i tribina. Povijesno gledano, bio je ono što su dvije tisuće godina ranije bile gladijatorske borbe u prašnjavim i krvavim rimskim arenama: spektakl za mase, bijeg od svakodnevice i prostor u kojem se emocije oslobađaju bez zadrške', piše tportalov sportski novinar Saša Čobanov.
Zato i ne čudi to da nogomet nikada nije lako prihvaćao promjene. Ni navijači, kao ni oni koji su njime desetljećima upravljali nisu bili pretjerano skloni reformama. Konzervativizam je dugo bio nepisana filozofija nogometnih elita, pa iz današnje perspektive gotovo apsurdno zvuči podatak da se desetljećima odbijalo uvesti zamjene tijekom utakmice.
Ako bi se igrač ozlijedio, njegova je momčad jednostavno morala nastaviti s igračem manje. Tek je na Svjetskom prvenstvu 1970. u Meksiku nogomet otvorio vrata jednoj od promjena bez koje je današnju igru nemoguće zamisliti.
Na istom su mundijalu prvi put uvedeni i žuti i crveni kartoni, izum engleskog suca Kena Astona. Ideju je, prema poznatoj priči, dobio gledajući londonski semafor. Zelena, žuta, crvena - jednostavan sustav upozorenja i isključenja. Aston je bio frustriran kaosom iz ranijih velikih utakmica, posebno grubostima koje su prolazile nekažnjeno i nemoći sudaca da igračima, navijačima i gledateljima jasno pokažu gdje je granica.
No čak ni te promjene, koje danas djeluju kao elementarna pravila igre, nisu odmah donijele pravdu. Nogomet je i dalje ostao prostor u kojem je subjektivna sudačka odluka često bila snažnija od zdravog razuma.
Jedan od najpoznatijih primjera dogodio se u polufinalu Svjetskog prvenstva 1982. između Francuske i Zapadne Njemačke. Njemački vratar Harald Schumacher brutalno je naletio na Patricka Battistona, a prizor se i danas pamti kao jedan od najstrašnijih sudara u povijesti mundijala. Francuz je ostao ležati bez svijesti, izgubio je zube, imao ozbiljne ozljede i morao je napustiti igru. Schumacher ne samo da nije dobio crveni karton nego Francuskoj nije dosuđen ni prekršaj.
Takvih je primjera u nogometnoj povijesti bilo bezbroj. Ljudi u crnom često su bili sami protiv pritiska stadiona, brzine igre i vlastitih ograničenja. Nekad su griješili jer nisu mogli vidjeti bolje. Nekad jer nisu znali. Nekad jer nisu imali hrabrosti. A nekad zato što su tumačili pravila onako kako im je odgovaralo.
Zato je bilo logično da će nogomet, prije ili kasnije, posegnuti za tehnologijom. Gol-tehnologija, VAR, usporene snimke, zaleđa povučena do milimetra, komunikacija s kontrolnom sobom - sve je to trebalo smanjiti prostor za velike nepravde i ukloniti onu staru rečenicu: 'Sudac nije mogao vidjeti.'
Ali paradoks modernog nogometa upravo je u tome što ni svemirski alati nisu uklonili kontroverze. Naprotiv, često su ih samo preselili na novu razinu. Danas više ne raspravljamo samo o tome što je sudac vidio nego zašto je netko u VAR sobi gledao istu snimku deset puta i opet donio odluku koja polovici svijeta izgleda neshvatljivo.
Nogomet je tako prešao put od igre u kojoj se ozlijeđeni igrač nije mogao zamijeniti do sporta u kojem se svaki dodir može analizirati iz deset kutova. No jedno se nije promijenilo: pravda u nogometu i dalje nije uvijek stvar tehnologije.
Ponekad je, nažalost, i dalje stvar interpretacije.
