Dok se dokazi nastavljaju gomilati da je misteriozni objekt, koji se velikom brzinom približava unutarnjem dijelu Sunčevog sustava, međuzvjezdanog podrijetla i najvjerojatnije komet, ne dijele svi znanstvenici jednako mišljenje
Harvardski astronom i poznati tragač za izvanzemaljskim životom, Avi Loeb, iznio je odvažnu, ali intrigantnu hipotezu - da bi objekt, koji su astronomi prvi put uočili ranije ove godine, mogla poslati napredna izvanzemaljska civilizacija.
Iako je prošlog mjeseca u objavi na svom blogu priznao da je "3I/ATLAS najvjerojatnije potpuno prirodan međuzvjezdani objekt, vjerojatno komet", novo pismo upućeno urednicima časopisa Astronomy & Astrophysics potaknulo je Loeba da ponovno preispita taj zaključak.
U središtu misterija nalazi se nešto što bi trebao biti rep kometa. Tipično, kometi ostavljaju trag svjetlucavih kuglica ledenih čestica - plina i prašine - koje im daju prepoznatljiv, svijetli rep.
vezane vijesti
Iznimka ili nešto drugo?
Međutim, postoji mogućnost da bi 3I/ATLAS mogao biti iznimka. Prema istraživanju međunarodnog tima astronoma, 3I/ATLAS "pokazuje pojačanu aktivnost prašine i crvenkastu boju tijekom razdoblja promatranja, ali bez vidljivog repa".
Znanstvenici pretpostavljaju da bi nedostatak repa "vjerojatno mogao biti posljedica specifične geometrije promatranja i niske proizvodnje prašine". Zbog toga su istraživači pozvali astronomsku zajednicu da nastavi pratiti ovaj neobični objekt, kako bi se steklo više uvida u "evoluciju međuzvjezdanih materijala pod utjecajem Sunčevog zračenja".
Loeb se složio s tim pristupom, ističući u svojoj najnovijoj objavi na blogu da "što više podataka prikupimo, to će znanstvenicima biti teže zanemariti anomalije 3I/ATLAS-a pod izlikom tradicionalnog razmišljanja".
Ne izgleda baš kao klasičan komet
"Navikli smo nailaziti na ledene stijene koje u Sunčevom sustavu pokazuju klasične kometske repove", dodao je, "ali susreti s objektima iz međuzvjezdanog prostora predstavljaju svojevrsni spoj naslijepo - na astronomskim razmjerima."
Prema Loebu, još je prerano donijeti konačan sud o tome je li 3I/ATLAS zaista komet. Kao astronom koji je već ranije podigao prašinu tvrdnjom da je ‘Oumuamua - prvi opaženi međuzvjezdani objekt 2017. godine - možda bio artefakt izvanzemaljske tehnologije, Loeb smatra da i u ovom slučaju još uvijek postoji dovoljno uvjerljivih razloga za sumnju u prirodno podrijetlo.
U sljedećoj objavi na blogu, ukazao je na drugo istraživanje koje pokazuje da su prve slike objekta, snimljene NASA-inim svemirskim teleskopom Hubble, otkrile jezgru "okruženu mnogo većim oblakom prašine" i "difuznu emisiju ispred njegovog kretanja prema Suncu", što se ne uklapa u ponašanje tipičnog kometa koji bi trebao imati rep suprotan smjeru kretanja.
Iznimno neobična putanja
Loeb je također istaknuo da je iznimno neobična putanja 3I/ATLAS-a "precizno usmjerena tako da se neobično približi Jupiteru, Marsu i Veneri", što smatra iznimno malo vjerojatnim slučajem.
On i njegovi kolege dodatno su ustvrdili da velika veličina objekta - prema njihovim izračunima otprilike 20 kilometara u promjeru - čini ovakav susret izuzetno rijetkim događajem koji se dogodi možda jednom u 10.000 godina.
Kako bi jasno izrazili svoj stav o potencijalnoj izvanzemaljskoj prirodi objekta, Loeb i suradnici osmislili su tzv. "Loebovu skalu" . ljestvicu od jedan do deset koja rangira vjerojatnost da je neki nebeski objekt proizvod izvanzemaljske tehnologije. Na toj skali, ocjena 1 označava "vjerojatno prirodan objekt", dok ocjena 10 označava "potvrđenu izvanzemaljsku tehnologiju".
Skala uzima u obzir niz promatranih značajki, uključujući anomalije u putanji, spektroskopske potpise, geometrijska svojstva i druge karakteristike koje bi mogle razlikovati prirodne objekte od potencijalno umjetnih.
Ovaj tjedan, Loeb je objavio i prvu ocjenu 3I/ATLAS-a prema toj skali: „Za sada 3I/ATLAS-u dajem rang 6, ali imajte na umu da je ta ocjena vremenski uvjetovana jer se temelji na ograničenim podacima koje trenutno imamo“, napisao je na svom blogu.
Možda smo suočeni s prvim kontaktom
Također je iskoristio priliku da još jednom upozori kako znanstvena zajednica ne bi smjela unaprijed odbaciti mogućnost da smo možda suočeni s prvim kontaktom, koliko god ta hipoteza zvučala nevjerojatno.
„Znanstvena metoda dopušta postavljanje svih mogućih pitanja, na koja se kasnije odgovara prikupljanjem podataka i eliminacijom manje vjerojatnih opcija“, istaknuo je. „Neznanstveno je potiskivati pitanja o anomalijama koje su potaknute znatiželjom, prije nego što prikupimo konačne podatke koji ih mogu objasniti.“
