Zašto su među ljudima dešnjaci u tolikoj većini? Pitanje je to koje je kod znanstvenika izazivalo pažnju i rasprave od davnina, jer takva pojava ne bilježi se ni kod jednog od primata koje se smatra ljudskim srodnicima. Nova studija uzroke vidi u dvama ključnim trenucima ljudske evolucije: uspravnom hodanju i razvoju većeg mozga
Oko 90 posto ljudi su dešnjaci i takva je masovna sklonost korištenju jedne ruke uistinu jedinstvena u svijetu primata. Dosad su se pokušaji odgovora nalazili u genetici, strukturi mozga, korištenju alata i razvoju čovjeka, no stalno je nešto nedostajao za potpuno razumijevanje te pojave.
Sada su istraživači sa Sveučilišta Oxford – bar tako tvrde – možda otkrili ključni komad slagalice i u časopisu PLOS Biology objavili studiju o svojim otkrićima.
vezane vijesti
Tim antropologa analizirao je podatke o 2025 jedinki koje su predstavljale 41 vrstu majmuna. Koristeći modele koji ukazuju na evolucijske veze među vrstama, testirali su nekoliko najraširenijih teorija o razvoju 'dešnjaštva', odnosno utjecaj korištenja alata, prehrane, mjesta stanovanja, tjelesne mase, društvenog ponašanja, veličine mozga, načina kretanja...
Na prvi pogled činilo se da su ljudi potpuno različiti od trendova koji se pojavljuju kod drugih primata. No kad su istraživači dodali dva čimbenika u svoje modele, veličinu mozga te omjer dužine ruku i nogu, ljudi najednom više nisu bili toliko drukčiji od životinjskih srodnika. Odnos dužine ruku i nogu najčešće se koristi kao marker dvonožne pokretljivosti, odnosno uspravnog hodanja. Prema studiji, baš kombinacija tih dvaju faktora može objasniti zašto smo razvili tako neuobičajenu sklonost korištenja desne ruke.
Iste modele autori su upotrijebili kako bi procijenili kojom su se rukom češće koristili izumrli ljudski preci. Otkrili su tako da su rani hominidi poput ardipiteka i australopiteka pokazivali umjereno veću sklonost desnoj ruci, više nalik suvremenih velikim primatima. To se promijenilo razvojem u smjeru današnjeg čovjeka, onoga čije se ranije podvrste označavaju prefiksom 'homo', kao i kod neandertalaca. Svi oni razvili su veću sklonost desnorukosti. Kod Homo sapiensa taj je trend doživio vrhunac, dominaciju dešnjaka kakvu imamo danas.
Jedan izuzetak
Postoji samo jedan izuzetak: Homo floresiensis, patuljasti srodnik čovjeka kojega ponekad nazivaju 'hobit'. Smatra se da je uzrok tome anatomija te vrste, kombinacija manjeg mozga te podjednako važna sposobnost penjanja i uspravnog hodanja, umjesto potpunog dvonožnog kretanja drugih hominida.
Zaključak upućuje na dvostupanjski evolucijski proces. Prvo, uspravno hodanje oslobodilo je ruke od sudjelovanja u kretanju, pa su mogle biti više korištenje za upravljanje predmetima i izvođenje različitih zadataka. Kasnije se ljudski mozak razvijao i postajao složeniji, a tendencija jačeg korištenja desnih ruku i nogu s vremenom se proširila na cijelu populaciju.
No sada su se pojavila nova pitanja koja tek trebaju dobiti odgovore. Primjerice, najlogičnije od svih pitanja, zašto onda i dalje postoji ljevorukost? Na to odgovora nema, kao ni na ono o utjecaju ljudskih kultura na raširenost desnorukosti. O tome bi mnogo mogli reći oni ljevoruki koje su u djetinjstvu prisiljavali da se prebace na desnu ruku, 'kao što to rade svi normalni ljudi'.
