Malo je predmeta koji su tako pažljivo ispitivani kroz stoljeća – bilo zbog znanstvenih, bilo religioznih pobuda – kao što je slučaj s Torinskim platnom. Ovaj komad bijele tkanine koji se čuva u crkvi svetog Ivana Krstitelja u Torinu oduvijek je izazivao pažnju zbog vjerovanja da je u njega nakon skidanja s križa bio umotan sam Isus Krist. Sad je stigao novi set neobičnih nalaza
U novoj studiji, objavljenoj na portalu bioRxiv, kaže se tako da platno sadrži DNK više ljudi, ali isto tako i tragove drugih organizama, uključujući mrkve, lubenice i crveni koralj. Osim toga, neki tragovi DNK-a ukazuju na to da ono ima veze i s Indijom, što bi moglo značiti da potječe iz tog dijela svijeta.
Ono što nedostaje i što upućuje da je vjersko značenje platna izmišljotina, kako su pokazala i neka druga istraživanja, jest upadljiv izostanak organizama koji se mogu povezati s dijelom svijeta u kojem je prema Bibliji živio Isus, dakle iz istočnog Mediterana. One biljke koje su pronađene pak nisu stigle u Stari svijet sve do 16. stoljeća, pa i to govori da je platno njima 'zagađeno' stoljećima nakon događaja vezanih uz Isusa.
vezane vijesti
Kako je poznato, slavni komad platna dimenzija 4,4 puta 1,1 metra seljakao se stoljećima Europom, a prvi zabilježeni spomen potječe iz francuskog sela Lireya 1354. godine. Još tada počele su rasprave o tome je li ono povezano s Kristovim raspećem. Kao glavni i dovoljan dokaz autentičnosti Katolička crkva je uzimala prikaz ljudskog tijela i brojne mrlje za koje se tvrdilo da su tragovi krvi iz Isusovih rana.
Prvo veliko osporavanja stiglo je iz znanosti 1989. godine, kad je analizom ugljika utvrđeno da je platno nastalo između 1260. i 1390., dakle u srednjem vijeku. Prošle godine je, osim toga, potvrđeno da ljudska slika na njemu vjerojatno potječe od neke skulpture na koju je tkanina bila položena. Također, način tkanja definitivno nije bio prakticiran nigdje u Europi, Indiji ili na Bliskom istoku prije dvije tisuće godina. S druge strane, pojedini kršćanski teoretičari i dalje tvrde da je platno autentično i da potječe iz Isusova vremena.
Genetska analiza uzoraka
Još 2015. godine profesor genetike na Sveučilištu u Padovi Gianni Barcaccia sugerirao je da je ono nastalo u Indiji, temeljeći to na genetskoj analizi uzoraka koji su izuzeti s platna još 1978. U međuvremenu je znanost napredovala, pa su joj na raspolaganju moćniji alati. Stoga je Barcaccia s kolegama napravio novu analizu iz istih uzoraka kako bi utvrdili organizme čijih tragova ima na platnu, a rad koji je nedavno objavljen još nije prošao znanstvenu recenziju.
Prvo su nađeni tragovi DNK-a više osoba, među ostalima i onih koji su 1978. godine izuzimali uzorak. Na bakterije otpada između 10 i 30 posto svih tragova DNK-a, potom su tu mediteranski crveni koralji, što se tumači selidbom platna po sredozemnim zemljama, ali i relikvijama i križevima napravljenima od koralja, za koje se zna da su bili u dodiru s platnom. Od DNK-a životinja, oko 44 posto otpada na mačke i pse, ali i kokoši, krave, koze, ovce, svinje, konje, jelene i zečeve, a ima nešto i ribljih tragova.
Svo to genetsko 'zagađenje' platna vjerojatno je nastalo u nekoliko posljednjih stoljeća, u svakom slučaju nakon Kolumbovih putovanja. Na to ukazuju biljke poput mrkve, ali i pšenice, raži, paprike, rajčice, krumpira, lubenice, krastavca, kikirikija... Neke od tih vrsta imaju tragove na Mediteranu, ali neke su došle u Europu puno kasnije od vremena u kojem je platno navodno nastalo. S druge strane, nema maslina, datulja, nara, deva te drugih biljnih i životinjskih vrsta svojstvenih Bliskom istoku.
Ovoga puta nalazi ne govore nužno o starosti platna niti o podrijetlu slike na njemu, nego više o tome koliko je ljudi kroz povijest dotaknulo tkaninu i time je 'zagadilo' različitim biološkim tragovima.
No datirane su pojedine niti iz platna, a jedna je nastala između 1451. i 1622. te druga između 1642. i 1800. godine. Poznato je da je platno popravljano 1534., pa je dio tragova povezan i s tim događajem, a nešto kasnije je i oštećeno u požaru, uz obnovu poduzetu 1694. godine. Ipak, niti jedan nalaz ne proturječi ugljikovoj analizi provedenoj 1989. godine.
Najzanimljiviji nalaz definitivno je onaj da oko 40 posto otkrivenog ljudskog DNK-a potječe s područja Indije, ukazujući na to da je platno tamo i proizvedeno, protivno dosadašnjim tezama da je nastalo kao krivotvorina u zapadnoj Europi.
