Unatoč dva stoljeća razvoja, struktura suvremenog vojnog stožera i dalje bi bila prepoznatljiva Napoleonu. Istovremeno, vojne organizacije suočavaju se s izazovom kako ugraditi nove tehnologije dok se prilagođavaju novim domenama - zraku, svemiru i informacijama u suvremenom ratovanju.

Kako su se informacije i složenost odlučivanja širile, stožeri su postajali sve veći. Posljedica toga su smanjeni povrati i koordinacijski kaos, što prijeti načelu misijskog zapovijedanja.

AI agenti, autonomni i ciljno orijentirani softver temeljen na velikim jezičnim modelima, mogli bi automatizirati rutinske stožerne zadatke, ubrzati vremenske rokove odlučivanja i omogućiti manje, otpornije zapovjedne točke. Time se stožeri ne bi samo smanjili, nego i postali učinkovitiji.

Kao znanstvenik međunarodnih odnosa i pričuvni časnik američke vojske koji proučava vojnu strategiju, Benjamin Jensen, profesor strateških studija na Marine Corps University School of Advanced Warfighting vidi i priliku koju tehnologija pruža i hitnu potrebu za promjenom.

Napoleonska baština i suvremeni rizici

Današnje zapovjedne strukture još uvijek podsjećaju na Napoleonska poljska zapovjedništva – industrijsko doba gradilo je arhitekture za masovne vojske. Tijekom vremena ti su stožeri narasli do te mjere da koordinacija postaje troma, a golemi zapovjedni centri laka meta suvremenog preciznog topništva, raketa i dronova, dok ih elektroničko ratovanje može jednostavno poremetiti.

Primjer Rusije u Ukrajini, često opisan kao 'Groblje zapovjednih mjesta', jasno pokazuje kako statični stožeri izloženi preciznom oružju postaju ranjivost na suvremenom bojištu.

Uloga AI agenata

Vojni planeri sada razmatraju svijet u kojem su AI agenti dovoljno zreli da se integriraju u zapovjedne sustave. Ti agenti mogu automatizirati fuziju različitih izvora obavještajnih podataka, modeliranje prijetnji pa čak i ograničene odluke u skladu s ciljevima zapovjednika. Čovjek ostaje u petlji, ali može donositi brže zapovijedi i primati pravovremene i kontekstualne informacije s bojišta.

AI agenti već danas mogu analizirati doktrinarne priručnike, sastavljati operativne planove i generirati različite varijante djelovanja, čime se ubrzava tempo operacija. Eksperimenti, uključujući i one provedene na Marine Corps University, pokazali su da čak i osnovni jezični modeli mogu ubrzati stožerne procjene i ponuditi kreativne, podatkovno utemeljene opcije. To otvara put prema kraju tradicionalnih stožernih uloga.

Ipak, rat ostaje ljudsko djelovanje. Ljudi će i dalje donositi presudne odluke, ali uz pomoć AI agenata moći će upravljati ogromnim količinama podataka te istovremeno voditi više planerskih timova. To uključuje dinamičnije metode 'red teaminga' - uloge protivnika - i širu paletu opcija od tradicionalnih planova. Vrijeme ušteđeno na izradi prezentacija i ažuriranju dokumenata moglo bi se preusmjeriti na analizu scenarija i procjenu izvedivosti operacija.

Dizajn stožera budućnosti

Kako bi istražio optimalni dizajn stožera s AI agentima, autor je s istraživačkim timom u Futures Lab pri Centru za strateške i međunarodne studije (CSIS) razvio tri osnovna scenarija modernog ratovanja: zajedničke blokade, vatrene udare i zajedničke otočne kampanje.

Na primjeru Kine i Tajvana, blokada bi značila izolaciju otoka i stvaranje uvjeta za invaziju; vatreni udari podrazumijevaju masovne salve projektila, dok zajednička otočna kampanja uključuje invaziju preko Tajvanskog tjesnaca – plan koji Kina usavršava desetljećima.

Svaki budući stožer potpomognut AI agentima mora biti sposoban upravljati funkcijama ratovanja u tim scenarijima. Najboljim se pokazao Adaptivni model stožera, temeljen na radu sociologa Andrewa Abbotta. Taj pristup uključuje AI agente u stalne ljudsko-strojne povratne petlje koje se oslanjaju na doktrinu, povijest i podatke u stvarnom vremenu. Planiranje se pritom promatra kao stalni proces koji generira različite opcije, a zapovjednik ih prilagođava i provodi.

Rizici i izazovi

AI agenti nose i rizike. Prvi je opća priroda temeljnih modela, koji znaju više o popularnoj kulturi nego o ratovanju i zahtijevaju prilagodbu. Drugi rizik leži u ljudskom faktoru – bez razumijevanja temelja AI-a i naprednih analitičkih sposobnosti, postoji opasnost da korisnici modele koriste kao zamjenu za kritičko razmišljanje.

Kako bi iskoristila prednosti AI agenata, američka će vojska morati institucionalizirati njihovu izgradnju i prilagodbu, uključiti ih u ratne igre i preoblikovati doktrinu i obuku za rad u ljudsko-strojnim timovima. To zahtijeva ulaganja u računalnu infrastrukturu, jačanje kibernetičke sigurnosti te, najvažnije, radikalnu promjenu u obrazovanju časnika.

Časnici će morati razumjeti kako AI agenti funkcioniraju, kako ih graditi i kako ih koristiti u učionicama kao laboratorijima za razvoj novih pristupa zapovijedanju i odlučivanju. Bijela kuća je u svom AI Akcijskom planu iz srpnja 2025. već predložila reformu vojnih škola s naglaskom na umjetnu inteligenciju.

Bez takvih reformi, vojska riskira ostati zarobljena u 'Napoleonskoj zamci' - dodavati sve više ljudi kako bi rješavala sve složenije probleme.