Arheolozi su pronašli dokaze da je ženi iz željeznog doba, koja je živjela na području današnje sjeverne Škotske prije otprilike 2000 godina, nakon smrti kao dio pogrebnog rituala vjerojatno namjerno uklonjen mozak. Istraživanje, objavljeno u časopisu Antiquity, pruža rijedak uvid u složene i ponekad zagonetne običaje zajednica koje su živjele na Britanskom otočju neposredno prije i tijekom Rimskog Carstva.

Tragovi na lubanji upućuju na namjernu intervenciju

Znanstvenici su analizirali ostatke žene starije od 30 godina i pronašli niz neobičnih rezova na unutarnjoj strani lubanje. Riječ je o ravnim i paralelnim urezima koje je, prema istraživačima, vjerojatno ostavio oštar alat korišten neposredno nakon smrti. Nadalje, baza lubanje bila je slomljena na način koji ne odgovara prirodnom raspadanju ili oštećenjima tijekom ukopa.

Kombinacija rezova i prijeloma navela je istraživače na zaključak da je mozak najvjerojatnije uklonjen namjernim zahvatom ubrzo nakon smrti. Prema autorima studije, rezovi se nalaze upravo na dijelovima lubanje gdje se vezivna tkiva povezuju s mozgom, što podupire ovu interpretaciju.

Neobični tragovi nisu pronađeni samo na lubanji. Najmanje četiri duge kosti - bedrena kost, obje nadlaktične kosti i jedna kost podlaktice - pokazivale su znakove ljudske obrade. Ranija analiza sugerirala je da su tragove možda ostavili glodavci, no novo istraživanje pokazalo je da su površine kostiju pažljivo zaglađene i oblikovane.

Neke su kosti bile zašiljene poput alata ili ukrasnih predmeta dok je bedrena kost završavala ravnom i glatkom površinom. Istraživači smatraju da su kosti vjerojatno bile prelomljene, a zatim pažljivo obrađene oštrim predmetima.

Znak poštovanja ili poniženja?

Jedno od ključnih pitanja ostaje neriješeno: zašto je tijelo obrađeno na takav način? Ovakvi zahvati mogli su predstavljati poseban oblik počasti važnom članu zajednice, ali teoretski i oblik ponižavanja ili drugačijeg postupanja prema osobi nižeg statusa.

Međutim istraživači naglašavaju da su modificirane kosti nakon obrade vraćene u grob na svoja izvorna anatomska mjesta, što sugerira da su osobe koje su provodile ritual dobro poznavale ljudsku anatomiju i da su prema pokojnici pokazivale određeni stupanj pažnje i poštovanja.

Rođaci iz istog razdoblja

Posmrtni ostaci pronađeni su 2000. godine ispod kamenog grobnog humka na krajnjem sjeveru škotskog kopna, a uz ženu je pronađen kostur mladića koji je u trenutku smrti imao oko 15 godina.

Genetske analize pokazale su da su bili u srodstvu te da su možda dijelili zajedničke prapradjedove ili prabake. Također, radiokarbonsko datiranje pokazalo je da su živjeli između 50. godine prije Krista i 70. godine poslije Krista, iako nije sigurno jesu li pokopani istodobno. Za razliku od žene, kod mladića nisu pronađeni znakovi složenih postmortalnih zahvata.

Iako je ovaj slučaj jedinstven po detaljima, on se uklapa u širi obrazac neobičnih pogrebnih praksi u željeznom dobu na Britanskom otočju. Arheolozi su na brojnim lokalitetima pronašli ljudske ostatke u kućama, jamama, špiljama i kamenim humcima, a ne samo na grobljima. Poznati su i primjeri obrađenih lubanja s rupama koje su možda služile za vješanje ili izlaganje, kao i tragovi rezanja na drugim kosturima iz tog razdoblja, piše CNN.