Znanstvenici su blizu otkrića jedne od najvećih tajni neolitika, a odgovor im je pružila megalitska grobnica smještena u sjevernom dijelu Francuske
Rast ljudske populacije u povijesti nije bio kontinuiran ni stabilan, već često obilježen naglim padovima i krizama. Jedno od takvih razdoblja dogodilo se tijekom neolitika, prije otprilike 5000 godina, kada su se brojne zajednice diljem Europe urušile u fenomenu koji znanstvenici nazivaju 'neolitički pad'. Iako se o ovom događaju raspravlja već desetljećima, njegovi uzroci ostali su nejasni i predmet različitih teorija.
Novo istraživanje, koje su proveli znanstvenici sa Sveučilišta u Kopenhagenu, pruža detaljniji uvid u moguće razloge tog kolapsa. Analizirajući drevni DNK iz ostataka 132 osobe pokopane u velikoj megalitskoj grobnici u sjevernoj Francuskoj, istraživači su otkrili jasan genetski prekid između dviju faza pokopa. Drugim riječima, populacija koja je koristila grobnicu prije krize nije bila genetski povezana s onom koja je došla nakon nje, što upućuje na dramatičan prekid kontinuiteta i zamjenu stanovništva.
vezane vijesti
Što je to neolitički pad?
Neolitički pad dogodio se oko 3000. godine prije Krista. U stoljećima koja su mu prethodila populacije su rasle, lovačko-sakupljački način života postupno je nestajao te su poljoprivreda i tehnologija postupno napredovale. No, unatoč tom razvoju, nešto je uzrokovalo naglu promjenu. U mnogim dijelovima Europe, uključujući Skandinaviju, lokalne su poljoprivredne zajednice nestale, nakon čega su ih zamijenile populacije s euroazijskog stepskog područja.
Megalitska grobnica u mjestu Bury, oko 50 kilometara sjeverno od Pariza, pružila je jedinstvenu priliku za proučavanje tog prijelaza. Grobnica je korištena za kolektivne ukope u dvije faze, između kojih postoji vremenski razmak od nekoliko stoljeća i upravo u razdoblju neolitičkog pada. Analiza genoma iz obje faze pokazala je isti obrazac kao i drugdje u Europi: potpun genetski diskontinuitet između ranije i kasnije populacije.
Osim toga, prva faza pokopa, datirana između 3200. i 3100. pr. Kr., otkriva neobičan obrazac smrtnosti. Velik broj pokojnika bio je mlad, što nije tipično za stabilne i zdrave zajednice. Takav obrazac sugerira da su ljudi bili pogođeni nekom vrstom katastrofe, poput bolesti, gladi ili nasilnih sukoba.
U prilog toj hipotezi idu i genetski dokazi o prisutnosti patogena. U ostacima su pronađeni tragovi bakterija kao što su Yersinia pestis, koja će tisućama godina kasnije uzrokovati kugu, te Borrelia recurrentis, uzročnik povratne groznice koju prenose uši. Iako prisutnost ovih mikroorganizama pokazuje da su zarazne bolesti igrale ulogu u tome, istraživači naglašavaju da vjerojatno nisu bile jedini uzrok kolapsa, već dio šireg skupa problema.
Tajna dolaska nove populacije
Nakon razdoblja bez ukopa u drugoj fazi pojavljuje se nova populacija s jakim genetskim vezama s južnom Francuskom i Iberskim poluotokom. To upućuje na migracije i ponovno naseljavanje područja nakon što su se uvjeti stabilizirali. Također, društvena struktura se promijenila: ranija populacija bila je usko povezana rodbinskim vezama dok je kasnija bila raznolikija i manje povezana.
Dodatne informacije dolaze iz podataka o okolišu koji pokazuju da su se tijekom tog razdoblja šume ponovno širile i prekrivale nekadašnja poljoprivredna zemljišta. Takav proces obično je povezan s padom ljudske aktivnosti i napuštanjem naselja.
Sveukupno, nalazi sugeriraju da neolitički pad nije bio rezultat izoliranog događaja, već kombinacije više čimbenika – zaraznih bolesti, okolišnih promjena i društvenih poremećaja. Ti su pritisci zajedno doveli do slabljenja postojećih zajednica i njihove zamjene novim populacijama, čime je oblikovana demografska slika Europe u kasnijim razdobljima, piše Science Alert.
