Kada imaju neko pitanje ili se nađu u nedoumici, ljudi sve češće odgovor prvo traže od umjetne inteligencije. ChatGPT i slični alati postali su svakodnevni suputnici milijunima korisnika, od učenika i studenata do poslovnih ljudi i umirovljenika. Premda generativna umjetna inteligencija ima brojne koristi, dio znanstvenika upozorava na njezinu manje vidljivu stranu, a to je mogućnost razvoja ovisničkih obrazaca ponašanja
Pitanje se aktualiziralo nakon nedavnog sudskog poraza Mete i YouTubea u jednom od najvažnijih procesa vezanih uz ovisnost o društvenim mrežama. To je otvorilo novu raspravu: ako društvene mreže mogu poticati ovisnost, vrijedi li isto i za generativni AI?
Znanstvenici još uvijek nemaju dovoljno dokaza da bi korištenje generativne umjetne inteligencije proglasili zasebnim oblikom ovisnosti. Medicinski i psihološki dokazi još se prikupljaju, a dio stručnjaka radije koristi izraz 'problematična upotreba' nego riječ 'ovisnost'.
vezane vijesti
No sve je više istraživanja koja pokazuju da intenzivno korištenje chatbotova i drugih AI sustava može dovesti do obrazaca ponašanja sličnih onima koji se povezuju s ovisnostima, piše The Conversation.
Među najčešće spominjanima su emocionalna vezanost uz AI sugovornike, kompulzivno korištenje chatbotova te postupno udaljavanje od stvarnih društvenih kontakata. Ključna karakteristika svakog oblika ovisnosti jest da ponašanje počinje negativno utjecati na osobni, društveni ili profesionalni život osobe.
Tko je odgovoran?
Ako se pokaže da umjetna inteligencija doista može izazvati ovisnost, postavlja se pitanje odgovornosti.
Autori istraživanja smatraju da ona ne može pasti samo na pojedince te da bi se u raspravu trebali uključiti zakonodavci, regulatori, tehnološke kompanije, zdravstveni sustavi, znanstvenici i organizacije civilnog društva. Pritom povlače paralelu s nekim ranijim društvenim problemima.
Kao primjer navode duhansku industriju. Desetljećima su proizvođači cigareta negirali ovisnički karakter svojih proizvoda, premda su raspolagali podacima o njihovim štetnim učincima, a tek nakon dugotrajnih sudskih procesa uvedene su strože regulacije, upozorenja na pakiranjima i ograničenja oglašavanja.
Sličan razvoj događaja, smatraju autori, mogao bi se dogoditi i s umjetnom inteligencijom. Istraživači navode da ključnu ulogu u tome imaju upravo velike tehnološke tvrtke koje razvijaju AI sustave.
One raspolažu detaljnim podacima o ponašanju korisnika i najbolje mogu utvrditi koje značajke potiču, a koje smanjuju pretjerano korištenje. Te kompanije profitiraju od većeg broja korisnika i njihove dulje angažiranosti, stoga se nameće pitanje koriste li neke platforme mehanizme koji potiču intenzivniju upotrebu, slično kao što su društvene mreže već godinama optimizirane za maksimalno zadržavanje pažnje korisnika.
Potrebna suradnja svih uključenih
Osim tehnoloških kompanija i regulatora, važnu ulogu imaju akademski istraživači jer trebaju prikupljati dokaze o potencijalnim štetnim učincima te organizacije civilnog društva koje mogu pružati podršku korisnicima i upozoravati na nove rizike.
Autori upozoravaju da trenutačno ne postoji dovoljno strukturirana rasprava o tome tko bi trebao preuzeti odgovornost za moguće negativne posljedice pretjerane upotrebe umjetne inteligencije. 'Svi pretpostavljaju da je to tuđi problem', navode.
Međutim dio odgovornosti snose i sami korisnici. Kao i kod drugih potencijalno rizičnih tehnologija, važno je razvijati zdrave navike korištenja i prepoznati trenutak u kojem alat počinje negativno utjecati na svakodnevni život.
No autori upozoravaju da oslanjanje isključivo na samokontrolu nije dovoljno. Povijest pokazuje da društvo u pogledu alkohola, duhana ili kockanja ne računa samo na individualnu odgovornost, već uvodi dobna ograničenja, upozorenja, pravila oglašavanja i druge zaštitne mehanizme.
