Dok se sportaši bore za medalje na snijegu i ledu, iznad njih zuje letjelice i mijenjaju način na koji publika doživljava olimpijska natjecanja. Organizatori su, naime, uveli flotu brzih FPV dronova koji prate natjecatelje iz neposredne blizine, prolazeći kroz zavoje brzog klizanja, spuštajući se niz skijaške staze ili prateći skeleton, u kojem se juri i do 150 kilometara na sat.

Rezultat su spektakularne snimke koje stavljaju gledatelje u perspektivu sportaša – dovoljno blizu da se napokon vide brzina, rizik i fizički napor s kojima su suočeni, piše Wall Street Journal.

Iza tih kadrova ne stoji automatika, nego visokospecijalizirani piloti. Jedan od njih je Florian Blang, profesionalni operater dronova koji je godinama trenirao upravo za ovakve prijenose. Iako nikada nije bio olimpijac, poznaje staze gotovo jednako dobro kao natjecatelji koje prati.

Letovi pritom nose stvaran rizik. Nakon incidenta 2015. godine, kada je dron tijekom utrke Svjetskog kupa pao na stazu i zamalo pogodio skijaša Marcela Hirschera, njihovo korištenje bilo je zabranjeno. No televizijske kuće i organizatori nisu odustali od ideje da približe gledatelje samoj akciji.

'Sportaši su godinama govorili da prijenosi ne pokazuju koliko su njihove discipline zapravo brze i opasne', rekao je Michael Sheehan, koordinacijski direktor NBC-jeva olimpijskog programa, a razvoj tehnologije sada je omogućio upravo to.

Današnji dronovi, vrijedni oko 150 tisuća dolara, sposobni su za nagla ubrzanja i precizne manevre, ali ključan element i dalje je čovjek. Piloti treniraju mjesecima, često u simulatorima, da bi naučili instinktivno reagirati i donositi odluke u djeliću sekunde dok sportaši jure prema cilju.

U Olympic Broadcasting Servicesu ističu da su operateri imali posebne pripreme za svaku disciplinu, a pojedinim letjelicama upravljaju i bivši sportaši, poput nekadašnjeg skijaša skakača koji danas snima natjecanja iz zraka.

Mnogi piloti dolaze iz svijeta videoigara i FPV letenja te su razvili reflekse potrebne za upravljanje iznimno brzim dronovima izrađenima od laganih karbonskih vlakana. No prijenos uživo donosi dodatni pritisak – nema ponavljanja kadra, a svaka pogreška može imati ozbiljne posljedice.

Zato, unatoč sofisticiranoj tehnologiji, presudna ostaje ljudska vještina. Kako kaže Blang, cilj je doći do točke u kojoj pilot više ne razmišlja o kontrolama. 'Ne želim misliti o pokretima prstiju. Želim samo vidjeti što se događa – i reagirati.'