Dronovi već pomažu vatrogascima otkrivati žarišta, pratiti širenje požara i usmjeravati ekipe na terenu, a nova generacija letjelica trebala bi otići korak dalje – izravno napadati vatru. Razvijaju se modeli sposobni nositi više od tone vode, izbacivati protupožarne kugle ili samostalno polijetati čim senzori u šumi uoče dim i porast temperature
U borbi protiv velikih šumskih požara dronovi još ne mogu zamijeniti kanadere, helikoptere i vatrogasce na tlu. Količina vode potrebna za zaustavljanje velike vatrene fronte daleko premašuje nosivost većine bespilotnih letjelica te se njihova najveća vrijednost zasad ne nalazi u snazi, već u brzini, preciznosti i mogućnosti da stignu na mjesta na koja je ljude opasno poslati.
Kako su opremljeni optičkim i termalnim kamerama, mogu iz zraka pratiti smjer širenja vatre, otkrivati žarišta skrivena dimom te pronalaziti užarene ostatke koji bi mogli ponovno rasplamsati požar. Snimke se u stvarnom vremenu šalju zapovjednom centru, pa vatrogasci dobivaju bolju sliku terena i mogu učinkovitije rasporediti ljude i opremu, piše Le Figaro.
vezane vijesti
Za razliku od satelita, koji daje širi pregled velikog područja, dron može letjeti bliže tlu i detaljno snimiti određenu lokaciju, stoga može otkriti vatru koja tinja ispod raslinja, u korijenju ili na teško pristupačnom terenu.
Posebno je koristan tijekom noći. Kanaderi i helikopteri u pravilu ne djeluju kada se smanji vidljivost, no dronovi s termalnim kamerama mogu nastaviti nadzirati požarište, tražiti preostala žarišta i upozoravati na moguće ponovno širenje vatre.
Njihova upotreba smanjuje i rizik za vatrogasce. Prije nego što se ekipe pošalju u zadimljeno, nepristupačno ili nestabilno područje, dron može izvidjeti teren, provjeriti stanje požara i upozoriti na opasnosti.
Leteći spremnik s 1200 litara vode
Proizvođači sada pokušavaju razviti letjelice koje neće samo promatrati požar, već će ga moći i gasiti.
Jedan od ambicioznijih projekata je Daidelos 1200, teški bespilotni zrakoplov s vertikalnim polijetanjem i slijetanjem. Prema podacima proizvođača, on bi trebao nositi do 1200 litara vode ili sredstva za usporavanje širenja požara te djelovati danju i noću.
Letjelica bi mogla nositi vodu u spremniku ili je zahvaćati pomoću vanjske vreće, poznate kao 'Bambi kante'. Projektirana je tako da stane u standardni transportni kontejner, što bi trebalo olakšati njezino brzo prebacivanje na požarišta.
No riječ je još o projektu, a ne o letjelici koja već sudjeluje u gašenju požara. Prema Le Figaru, tvrtka tek prikuplja novac za razvoj i prvi probni let planira najranije 2028., a moguće uvođenje u operativnu upotrebu godinu kasnije. Čak bi i takav dron znatno slabije djelovao od velikih protupožarnih zrakoplova, ali mogao bi biti koristan pri ranom gašenju manje vatre, tijekom noći ili na područjima na kojima nema dovoljno klasičnih zračnih snaga.
Kugle koje se aktiviraju u dodiru s vatrom
Razvija se i drukčiji pristup – ispuštanje protupožarnih kugli iz dronova. Riječ je o spremnicima približne veličine rukometne lopte koji se aktiviraju pod utjecajem topline i raspršuju prah za gašenje, a on prekida kemijsku reakciju izgaranja i odvaja gorivi materijal od kisika.
Takve bi kugle mogle poslužiti za gašenje malih, tek nastalih žarišta ili požara na mjestima do kojih vatrogasci teško mogu doći. Istraživanja pokazuju da imaju potencijala kao dopuna klasičnim metodama, no njihova učinkovitost protiv velikih šumskih požara ostaje ograničena.
Eksperimentira se i dronovima povezanima s vatrogasnim crijevima na tlu. Letjelica u tom slučaju nosi mlaznicu, a vodu pod visokim tlakom dobiva iz vozila ili hidrantske mreže.
Takav sustav nema ograničenja u pogledu količine vode u spremniku, ali ga ograničavaju težina i duljina crijeva. Zato se prije svega razmatra za požare na pročeljima visokih zgrada, u industrijskim postrojenjima ili na drugim mjestima na kojima je mlaz teško usmjeriti sa zemlje.
Istraživači ispituju čak i gašenje zvukom. Niskofrekventni valovi mogu poremetiti dodir plamena i kisika te ugasiti vrlo mali požar, ali ta je tehnologija još daleko od primjene na otvorenom i ne može odgovoriti na snagu velikog požara.
Dron bi mogao poletjeti prije vatrogasaca
Najveći napredak mogao bi donijeti spoj dronova, šumskih senzora i umjetne inteligencije.
Senzori postavljeni među drvećem mogu pratiti temperaturu, plinove, vlagu i druge promjene koje upućuju na izbijanje požara. Kada sustav prepozna anomaliju, autonomni dron može poletjeti prema lokaciji, snimiti je optičkom i termalnom kamerom te poslati podatke vatrogascima.
Algoritmi potom analiziraju snimke, pokušavaju razlikovati dim od oblaka, magle ili prašine te procjenjuju položaj i veličinu požara. Cilj je skratiti vrijeme između prvih znakova vatre i dolaska vatrogasaca jer upravo početne minute često odlučuju hoće li on biti brzo zaustavljen ili će prerasti u nekontroliranu vatrenu stihiju.
Francuska civilna zaštita takav je pristup testirala u projektu CONDOR. Solarni dron tijekom pokusnih letova uspijevao je otkriti početak požara za manje od pet minuta i ostati u zraku nekoliko sati, ali testiranje je pokazalo i slabosti, među kojima su osjetljivost na snažan vjetar te veći broj lažnih alarma od očekivanog.
Europski istraživački projekti razvijaju i sustave u kojima bi različite letjelice djelovale zajedno. Dronovi na manjoj visini tražili bi žarišta, veći modeli ispuštali sredstva za gašenje, baloni bi nadzirali šire područje, a sateliti pružali pregled cijele regije.
Dronovi stoga neće uskoro izgurati kanadere, helikoptere i ekipe na tlu. Njihova je nosivost ograničena, na let utječu vjetar, dim i vremenske prilike, a upotreba bespilotnih letjelica i zrakoplova kojima upravljaju piloti zahtijeva strogu koordinaciju zračnog prostora.
Njihova prava snaga mogla bi biti u tome da spriječe pretvaranje malog požara u veliki. Mogu ga otkriti ranije, pokazati vatrogascima gdje se točno nalazi, nastaviti nadzor tijekom noći i smanjiti potrebu za slanjem ljudi na najopasnije dijelove požarišta.
