znanstvena peškarija

Kako je dokazana teorija velikog praska

Bionic
Reading

Junaci današnje priče dvojica su suvremenih američkih fizičara: Arno Allan Penzias i Robert Woodrow Wilson, zaposlenici tvrtke Bell Labs veći dio života. Kada su 1964. godine kao prvi radni zadatak dobili prenamjenu postojeće antene u radioteleskop, nisu ni slutili da će nabasati na jedno od najvećih znanstvenih otkrića dvadesetog stoljeća

Penzias i Wilson namjeravali su iskoristiti veliku mikrovalnu antenu u Holmdelu u New Jerseyju za mjerenje mikrovalnog zračenja naše galaksije. Kako bi osigurali što točnije mjerenje, kalibracijom su otklonili sve poznate izvore smetnje poput izvora koji dolaze sa Zemlje i iz mjernih uređaja. Unatoč oprezu, mjerili su jak signal iz nepoznatog izvora čiji se intenzitet nije mijenjao promjenom položaja antene ili godišnjeg doba. Kao potencijalan izvor signala osumnjičeni su otpaci golubova koji su se gnijezdili u anteni.

Kako bi ispitali tu mogućnost, rastavili su antenu i očistili je, a golubove deložirali u svrhu znanosti. No, pokazalo se da ni golubovi ni ostali očiti izvori nisu bili uzrok signalu. Kontaktirali su grupu astrofizičara sa Sveučilišta u Princetonu predvođenu Robertom H. Dickeom koji je odmah prepoznao problem. Dicke je razgovor završio rekavši svojoj grupi: 'Dečki, pretekli su nas'. Naime, njegova je grupa radila na sličnom mjerenju; htjeli su dokazati model postanka našeg svemira - teoriju velikog praska.

Prema teoriji velikog praska svemir je nastao eksplozijom beskonačno male i beskonačno guste točke. U svom početku svemir je bio 'juha' vruće plazme koja se širila i postupno hladila. Bilo je potrebno otprilike 370 tisuća godina da se plazma dovoljno ohladi i da se počne formirati prvi kemijski element, vodik. Formiranjem materije svemir počinje zračiti valnim duljinama oko 975 nm u infracrvenom području koje su se širenjem svemira 'razvukle' na valne duljine od 1 mm u mikrovalnom području. Penzias i Wilson izmjerili su pozadinsko mikrovalno zračenje, odnosno snimili su 'fotografiju' najranijih trenutaka našeg svemira. Ovo otkriće donijelo je dvojcu Nobelovu nagradu iz fizike 1978. godine.

Članak objavljen u časopisu Astrophysical Journal u kojem su detaljno opisana ključna mjerenja dostupan je ovdje.

Tko opisuje i ilustrira poznate događaje iz svijeta znanosti?

U knjizi 'Split za početnike' peškarija je okarakterizirana, osim kao tržnica robom s okusom soli, kao važan punkt društvenog života. U Institutu za promociju znanosti ona ima ulogu punkta znanstvenog života na kojem ljubitelji znanosti mogu pronaći odabrane događaje iz tog svijeta.

Jednom tjedno na tportalu donosimo događaje koje bira i opisuje Dominik Žanić, istraživač i doktorand s FER-a te dugogodišnji volonter KSET-a, u kojem je bio voditelj Planinarske sekcije i član PR tima, a danas je počasni član. Žanić, koji znanstveno djeluje u području aktivnih radiofrekvencijskih sklopova, dvaput tjedno odabrane vijesti jednostavnim jezikom približava zainteresiranoj publici, a svaki tekst prati detaljno razrađena grafika.

Za osmišljavanje i crtanje grafika zaslužna je Lara Vrabac, studentica FER-a koja istražuje magnetska polja zavojnica i prilagođavanje antena pomoću aktivnih elemenata. Vrabac se bavi kalistenikom i proučava tehnike crtanja, što joj pomaže u kreiranju raznih umjetničkih ilustracija od kojih su znanstveno najatraktivnije one koje stoje uz tekstove naše peškarije.

Točku na 'i' svakog teksta stavlja Ivana Žeger, asistentica i doktorandica s FER-a na kojem se bavi obradom signala i primjenom umjetne inteligencije u komunikacijskim sustavima. Žeger, koju očaravaju strani jezici, metal glazba i metafizika postojanja, hladnim tekstovima punim znanstvenih činjenica dodaje sebi svojstvenu toplinu.