Nova fotografija snimljena na Havajima otkrila je zapanjujuće detalje jednog od najljepših objekata u našoj galaksiji, maglice NGC 1514, poznate i pod nadimkom Kristalna kugla.

Snimku su zabilježili astronomi koristeći spektograf Gemini (Gemini Multi-Object Spectrograph) na teleskopu Gemini North, smještenom na vrhu ugašenog vulkana Mauna Kea na Havajima. Rezultat je prizor koji izgleda poput goleme kozmičke kristalne kugle, sastavljene od oblaka plina i prašine koje je izbacila umiruća zvijezda.

Svjetlost stara 1500 godina

Maglica se nalazi oko 1500 svjetlosnih godina od Zemlje u zviježđu Bika, što znači da je svjetlost koju danas promatramo napustila ovaj objekt otprilike u vrijeme u kojem je Europa prolazila kroz rani srednji vijek.

Astronomi ovu vrstu objekata nazivaju planetarnim maglicama, iako one nemaju nikakve veze s planetima. Naziv potječe iz 18. stoljeća, kada su kroz tadašnje teleskope izgledale poput malih planeta. Planetarne maglice nastaju kada zvijezda slična našem Suncu dođe do kraja svog životnog ciklusa i odbaci svoje vanjske slojeve u okolni svemir, a u središtu ostaje gusta zvjezdana jezgra poznata kao bijeli patuljak.

Dvije zvijezde stvaraju neobičan oblik

Ono što NGC 1514 čini posebno zanimljivom jest činjenica da se u njezinu središtu nalazi binarni sustav - dvije zvijezde koje kruže jedna oko druge.

Prema astronomu Travisu Rectoru iz američkog Nacionalnog laboratorija za optičko-infracrvenu astronomiju (NOIRLab), upravo interakcija dviju zvijezda stvara složene i simetrične oblike vidljive na fotografiji. 'Jedna zvijezda odbacuje svoje vanjske slojeve dok druga svojim gravitacijskim utjecajem oblikuje plin i stvara ove nevjerojatne strukture', objašnjava Rector.

Jednoj zvijezdi potrebno je čak devet godina da obiđe svoju pratiteljicu, što je relativno dugo razdoblje za ovakve sustave i jedan od razloga zbog kojih maglica ima neobičan izgled sličan oblaku.

Astronomi uspoređuju taj proces s izradom šećerne vune - dok se materijal okreće, nastaju složeni slojevi i uzorci.

Zašto su boje tako intenzivne?

Na fotografiji dominiraju crvene i plave nijanse te one nisu slučajne, naglašava CNN.

Poseban filtar na instrumentu propušta samo određene valne duljine svjetlosti povezane s konkretnim kemijskim elementima. Crvena boja tako označava užareni vodik, a plava užareni kisik - i upravo su ti plinovi među najčešćim sastojcima planetarnih maglica.

Takve snimke znanstvenicima omogućuju da proučavaju kemijski sastav objekta i procese koji se odvijaju tijekom posljednjih perioda zvijezda.

Poznata još od 18. stoljeća

Kristalnu kuglu je 1790. godine prvi uočio britansko-njemački astronom William Herschel, a bio je i prvi znanstvenik koji je upotrijebio izraz planetarna maglica, naziv koji se zadržao do danas. Iako je objekt poznat više od dva stoljeća, moderne tehnologije omogućuju astronomima da i dalje otkrivaju nove detalje.

Astronomi naglašavaju da ista maglica može izgledati potpuno drukčije ovisno o tome kojim se teleskopom promatra. Primjerice, svemirski teleskop James Webb promatra svemir u infracrvenom dijelu spektra pa bi NGC 1514 prikazao na način koji bi mnogima izgledao kao potpuno drugi objekt.

Zbog toga istraživači kombiniraju promatranja u različitim valnim duljinama kako bi dobili što potpuniju sliku o procesima koji se odvijaju u maglici.

Kratak završetak života zvijezde

Iako se 10.000 godina ljudima čini kao golemo razdoblje, u astronomskim okvirima to je vrlo kratko - planetarne maglice postoje otprilike deset tisućljeća prije nego što se rasprše u međuzvjezdani prostor, pa zbog toga znanstvenici redovito promatraju ovakve objekte. Već tijekom kratkog razdoblja od desetljeća moguće je primijetiti promjene temperature središnje zvijezde, brzinu širenja plina i količinu mase koju ona gubi.

Takva promatranja pomažu u razumijevanju budućnosti zvijezda poput našeg Sunca jer će za nekoliko milijardi godina proći kroz sličan proces.

Iako astronomi svakodnevno proučavaju galaksije, zvijezde i maglice udaljene tisućama ili milijunima svjetlosnih godina, pojedine snimke i dalje uspijevaju izazvati oduševljenje čak i među stručnjacima. Kristalna kugla je jedan od takvih primjera - objekt poznat stoljećima, ali koji zahvaljujući novim instrumentima i dalje otkriva svoju ljepotu i tajne.