Pravila prema kojima taj sustav funkcionira uskoro će se mijenjati jer Hrvatska priprema izmjene Zakona o radu kojima će u nacionalno zakonodavstvo prenijeti europsku Direktivu o poboljšanju radnih uvjeta u platformskom radu. Ministarstvo rada potvrdilo je za tportal da se otvaranje javnog savjetovanja uskoro očekuje, a zakonska procedura trebala biti provedena ove jeseni.

Direktiva mora biti prenesena u hrvatsko zakonodavstvo do 2. prosinca, no Ministarstvo namjerava donijeti izmjene Zakona o radu prije tog roka.

Hrvatska pritom ne kreće od početka. Među članicama je Europske unije koje su platformski rad najranije i najopsežnije posebno uredile, a već od početka 2024. godine primjenjuje sustav registracije platformi i agregatora, elektroničko praćenje rada, zakonsku pretpostavku postojanja radnog odnosa, pravila o algoritamskom upravljanju i određeni oblik solidarne odgovornosti platformi.

Zato se rasprava ne vodi samo o uvođenju novih prava i obveza, nego i o tome koje dijelove postojećeg sustava treba sačuvati, koje razviti te kako raspodijeliti odgovornost između platformi, njihovih posrednika i nadležnih institucija.

Struka i dionici ističu da fokus novog zakona treba biti na unaprjeđenju onoga što već dobro funkcionira, a ne na uvođenju nepotrebnih automatskih oblika odgovornosti koji bi narušili stabilnost sustava.

Hrvatska već ima poseban sustav za platformski rad

Odredbe Zakona o radu koje posebno uređuju rad putem digitalnih radnih platformi primjenjuju se od 1. siječnja 2024. godine, a istog dana uspostavljena je Jedinstvena elektronička evidencija rada, poznata kao JEER.

Sustav obuhvaća Registar digitalnih radnih platformi i agregatora, podatke o opsegu rada te mogućnost pregleda i provjere podataka, a nju koriste Ministarstvo rada, Državni inspektorat, Porezna uprava i druga nadležna tijela. Platforme su dužne dostavljati podatke o svakom obavljenom poslu u stvarnom vremenu, a najkasnije 24 sata nakon njegova završetka.

Razmjere tržišta pokazuju podaci iz izvješća Ministarstva rada za 2025., prve pune godine primjene novog regulatornog modela. Tijekom cijele godine ili nekog njezina dijela putem digitalnih radnih platformi radile su 21.704 osobe.

Među njima je bilo 16.925 hrvatskih i 4727 stranih državljana dok za 52 osobe nije bio dostupan podatak o državi izdavanja identifikacijskog dokumenta. Vožnja, odnosno prijevoz taksijem, činila je 65 posto evidentiranih poslova, a dostava 35 posto.

U Registru su krajem 2025. godine bile evidentirane četiri digitalne radne platforme i 2336 agregatora, odnosno posrednika preko kojih znatan dio radnika obavlja posao. Među agregatorima je bilo 879 obrtnika i 1457 trgovačkih društava. Ministarstvo pritom upozorava da dio njih posluje u malom opsegu i često zapošljava samo članove obitelji koji povremeno rade putem platforme.

Ti podaci pokazuju da u Hrvatskoj već postoji razvijen sustav registracije, prikupljanja podataka i nadzora platformskog rada. Predstojeće izmjene stoga neće uspostavljati potpuno nov regulatorni okvir, već postojeći sustav usklađivati s europskom Direktivom i, ovisno o konačnom tekstu zakona, mijenjati dio njegovih pravila.

Što bi se trebalo mijenjati

Prema informacijama koje je Ministarstvo rada dostavilo tportalu, nacrt bi trebao preciznije definirati digitalne radne platforme i agregatore, urediti automatizirano upravljanje radom, ojačati zaštitu privatnosti i osobnih podataka te povećati dostupnost podataka i općih uvjeta poslovanja.

Među ključnim pitanjima bit će pravilno utvrđivanje radnopravnog statusa osoba koje rade putem platformi. Europska Direktiva trebala bi pomoći u otkrivanju slučajeva u kojima su osobe formalno prikazane kao samozaposlene, iako stvarni način organizacije njihova rada ima obilježja zaposlenja.

Hrvatska već ima zakonsku pretpostavku postojanja radnog odnosa. Važeći Zakon o radu propisuje da se smatra da je sklopljen ugovor o radu kada osoba uz naknadu osobno obavlja posao, a način na koji platforma ili agregator upravlja radom upućuje na postojanje radnog odnosa. Teret dokazivanja suprotnog je na platformi ili agregatoru koji osporava tu pretpostavku.

Nova pravila trebala bi postojeći sustav uskladiti s Direktivom i preciznije odrediti kriterije na temelju kojih se razlikuju zaposlenici od stvarno samozaposlenih osoba.

Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) podržava pravilnu klasifikaciju radnog statusa, ali smatra da se ona mora utvrđivati prema ukupnosti okolnosti svakog konkretnog odnosa, a ne prema samo jednom elementu ili automatizmu.

Kao važne pokazatelje HUP navodi stvarnu podređenost radnika, obvezu osobnog izvršavanja posla, ograničenu mogućnost odbijanja zadataka i stvarnu kontrolu platforme ili agregatora nad organizacijom rada. Usto napominju da treba sačuvati mogućnost samostalnog i fleksibilnog rada za osobe koje ga doista žele obavljati na takav način.

To znači da sama činjenica da se posao obavlja putem aplikacije neće biti dovoljna za proglašavanje nekog odnosa radnim odnosom te bi presudan trebao biti stvarni način na koji je rad organiziran i stupanj kontrole koji nad njim ima platforma ili poslodavac.

Solidarna odgovornost nije novo pravilo

Raspravljat će se i o odgovornost platforme kada agregator, kao formalni poslodavac, ne isplati radniku plaću ili ne podmiri druge obveze. Solidarna odgovornost platformi već postoji u hrvatskom Zakonu o radu. Ako je agregator poslodavac, platforma solidarno odgovara za njegove obveze prema zaposlenom radniku.

Međutim platforma se prema sadašnjim pravilima može osloboditi odgovornosti ako dokaže da agregator uredno prijavljuje radnike na mirovinsko i zdravstveno osiguranje, redovito podmiruje troškove njihovih plaća i nema utvrđen porezni dug. Platforma od agregatora može tražiti odgovarajuće dokaze prije sklapanja ugovora i jednom mjesečno tijekom suradnje.

U odgovoru tportalu Ministarstvo je među najavljenim rješenjima navelo solidarnu odgovornost platforme kada agregator radniku ne isplati plaću, naknadu plaće ili druge primitke u skladu sa zakonom i propisanim rokovima.

Budući da nacrt još nije javno objavljen, tek će se tijekom savjetovanja moći precizno utvrditi ostaju li postojeće mogućnosti oslobađanja od odgovornosti, mijenjaju li se uvjeti za njihovu primjenu ili se predlaže širi, automatski oblik odgovornosti.

HUP smatra da bi automatska i bezuvjetna solidarna odgovornost išla dalje od zahtjeva europske Direktive. 'Platforma ne može odgovarati za obveze nad kojima nema stvarnu kontrolu, poput isplate plaća ili financijskog poslovanja drugog trgovačkog društva', navode iz HUP-a.

Smatraju da odgovornost platforme treba postojati kada ona nije postupala s dužnom pažnjom ili kada je znala, odnosno mogla znati da agregator ozbiljno krši propise, a nije reagirala.

Predlažu model prema kojem bi platforma mogla izbjeći solidarnu odgovornost ako dokaže da je redovito provjeravala registraciju i solventnost agregatora, pratila isplatu plaća i doprinosa, uspostavila mehanizam prijavljivanja nepravilnosti te prekinula suradnju kada one nisu uklonjene.

Za radnika je ključno da ne ostane bez isplate zbog toga što se platforma i agregator spore oko nadležnosti. S druge strane, pitanje je treba li platforma neograničeno odgovarati za svaki postupak zasebne tvrtke ako je toj tvrtki podmirila obveze i provela sve provjere koje od nje zahtijeva zakon.

Način na koji zakonodavac riješi taj odnos bit će jedan od najosjetljivijih dijelova novog zakona.

HUP o zahtjevima

Poslodavci upozoravaju da bi obveze koje nadilaze zahtjeve Direktive mogle povećati troškove, pravnu nesigurnost i rizike poslovanja platformi.

HUP navodi da bi automatska solidarna odgovornost bila rizik koji je teško unaprijed procijeniti ili osigurati. Prema njihovoj ocjeni, posljedice bi mogle biti veće kapitalne rezerve, manja ulaganja i slabija privlačnost hrvatskog tržišta za digitalne platforme.

U HUP-u napominju i da ne raspolažu analizom na temelju koje bi te učinke mogli brojčano procijeniti. 'Ne raspolažemo analizama koje bi u ovom trenutku omogućile pouzdanu kvantifikaciju mogućih učinaka u Hrvatskoj. Zato ne bismo licitirali konkretnim brojkama', naveli su.

Upozorenja HUP-a u ovoj fazi predstavljaju procjenu mogućih poslovnih rizika, a ne dokaz da će predložena pravila nužno smanjiti ulaganja ili broj dostupnih poslova. Za potpuniju procjenu bit će potrebni javno objavljen nacrt, analiza njegovih učinaka i rasprava svih uključenih strana.

Algoritamska transparentnost već postoji u zakonu

Dio izmjena odnosit će se na automatizirane sustave koji dodjeljuju poslove, prate rad i donose odluke koje mogu utjecati na zaradu ili mogućnost rada.

Ni na tom području Hrvatska ne kreće od nule. Važeći Zakon o radu već obvezuje poslodavca da upozna radnika s organizacijom rada platforme i načinom donošenja automatiziranih odluka, učini podatke o radu dostupnima te imenuje osobe zadužene za ljudski nadzor i preispitivanje odluka.

Radnik već ima pravo tražiti pisano obrazloženje i ljudsku provjeru odluke automatiziranog sustava ako smatra da mu je njome povrijeđeno pravo iz radnog odnosa. Postojeći zakon ograničava i obradu podataka o privatnim razgovorima, psihološkom stanju i zdravlju radnika te prikupljanje podataka u vrijeme u kojem osoba ne radi niti nudi svoj rad.

Prema najavama Ministarstva rada, izmjenama bi se te obveze trebale precizirati. Utjecaj automatiziranih sustava na osobe koje rade putem platformi trebao bi se redovito procjenjivati, a radnici bi trebali dobiti pravo na obrazloženu odluku i njezino ljudsko preispitivanje. Ako je odlukom povrijeđeno neko pravo, ona bi se morala izmijeniti ili bi radnik mogao imati pravo na naknadu štete, navode iz Ministarstva rada.

Neke platforme već objavljuju informacije o funkcioniranju svojih algoritama. Wolt, primjerice, objavljuje godišnje izvješće o algoritamskoj transparentnosti. Prema podacima tvrtke, dostavljači prije prihvaćanja ili odbijanja zadatka vide lokacije preuzimanja i dostave, procijenjeno vrijeme, udaljenost i naknadu te se zadaci dodjeljuju prema čimbenicima poput dostupnosti, lokacije i vrste vozila.

To ne znači da je pitanje algoritamskog upravljanja riješeno niti da su prakse jednake na svim platformama. Cilj novog zakona trebao bi biti utvrditi minimalna i provediva pravila koja će vrijediti za sve, neovisno o tome što pojedina tvrtka već dobrovoljno objavljuje.

Opći uvjeti i podaci o radu

Izmjenama Zakona o radu trebala bi se povećati i dostupnost općih uvjeta poslovanja koje platforme primjenjuju u odnosima s radnicima, drugim osobama koje rade preko njih i agregatorima. Predviđeno je i uređivanje prikupljanja podataka o platformskom radu. Hrvatska pomoću JEER-a već pribavlja podatke o platformama, agregatorima, ugovornim odnosima, vrstama poslova, radnom vremenu i lokacijama rada.

Novi propisi trebali bi taj sustav uskladiti s europskim pravilima i precizirati koje se informacije dostavljaju radnicima, njihovim predstavnicima i nadležnim tijelima.

Za nadzor tržišta nije dovoljno samo prikupljati podatak, već to da ih nadležne institucije mogu učinkovito povezivati, analizirati i upotrebljavati za otkrivanje neprijavljenog rada, neisplate plaća, lažne samozaposlenosti i drugih kršenja propisa.

Fleksibilnost ostaje važan dio modela

Fleksibilnost je među glavnim razlozima zbog kojih dio ljudi odabire rad putem platformi. Neki ga obavljaju puno radno vrijeme dok ga drugi kombiniraju s drugim zaposlenjem, studiranjem ili obiteljskim obvezama.

Prema podacima Ministarstva za 2025. godinu, osobe evidentirane u sustavu prosječno su radile četiri sata i 16 minuta dnevno, 21 sat i 39 minuta tjedno, odnosno približno 80 sati mjesečno. Ti podaci upućuju na to da se platformski rad u znatnom broju slučajeva obavlja u djelomičnom opsegu.

Ministarstvo navodi da bi i dalje trebao biti moguć rad po pozivu digitalne platforme u slučajevima u kojima je obrazac rada nepredvidiv te se početak i završetak radnog dana ili tjedna ne mogu unaprijed precizno odrediti.

HUP podržava transparentan obračun naknada, ljudsku provjeru važnih algoritamskih odluka, učinkovite postupke podnošenja pritužbi te mjere zaštite zdravlja i sigurnosti na radu. Smatraju također da novi okvir mora sačuvati mogućnost povremenog i fleksibilnog rada za osobe koje ga svjesno odabiru.

Fleksibilnost i zaštita radnika ne moraju biti suprotstavljene. Međutim fleksibilnost ne bi smjela služiti kao opravdanje za izbjegavanje isplate plaće, prijave radnika, zaštite na radu ili prava na osporavanje odluka koje izravno utječu na mogućnost rada i zaradu.

Unaprjeđenje postojećeg sustava, a ne novi početak

Predstojeće izmjene Zakona o radu neće se odnositi samo na tehnologiju kojom platforme raspoređuju narudžbe, već će utjecati i na prava radnika, poslovanje tisuća agregatora i odgovornost samih platformi.

Pravi izazov bit će poboljšati postojeće mehanizme bez stvaranja pravila koja će biti nejasna ili neprovediva. Radnicima treba osigurati učinkovitu zaštitu i jasno mjesto na kojem mogu ostvariti svoja prava, ali također precizno odrediti za što odgovaraju platforma, agregator i nadležna državna tijela.

Konačan učinak izmjena ovisit će o tekstu koji će biti upućen u javno savjetovanje, njegovoj provedbi i sposobnosti institucija da nadziru poštuju li se propisana pravila. Tek će objava nacrta pokazati hoće li zakon unaprijediti sustav koji već postoji ili će otvoriti nova pitanja o odgovornosti, troškovima i budućnosti fleksibilnog rada.