Brzinomjer je pokazivao 61 km/h, a prometni znak dopuštao je 70. Na prvi pogled vozač nije napravio ništa pogrešno. Nije jurio niti je prekoračio ograničenje, ali hrvatski sud ipak ga je proglasio krivim i osudio na deset mjeseci zatvora.
Tragičan slučaj pokazuje koliko je raširena jedna opasna zabluda: Vožnja ispod ograničenja ne znači automatski da je brzina bila sigurna i prilagođena uvjetima na cesti.
Kako piše Revija HAK, riječ je o pravomoćnoj odluci Županijskog suda u Puli od 2. prosinca 2024. godine. Vozač je noću, u uvjetima slabe vidljivosti, vozio 61 km/h na dionici na kojoj je najveća dopuštena brzina iznosila 70 km/h. Na kolniku se nalazio pješak odjeven u tamnu odjeću, kojemu je izmjereno 2,98 promila alkohola u krvi. Došlo je do naleta sa smrtnom posljedicom.
Ograničenje vrijedi za optimalne uvjete
Sud je naglasio da brzina istaknuta na znaku predstavlja krajnju dopuštenu granicu u povoljnim uvjetima vožnje, a ne brzinu kojom se smije voziti neovisno o mraku, kiši, magli, stanju kolnika ili vidljivosti.
Iako vozač nije prekoračio dopuštenih 70 km/h, sud je zaključio da je njegova brzina bila neprilagođena konkretnim prometnim uvjetima. U obrazloženju presude navedeno je da je maksimalna dopuštena brzina predviđena za optimalne uvjete poput dnevnog svjetla, suhe ceste i dobre preglednosti.
Zakon o sigurnosti prometa na cestama propisuje da vozač mora brzinu prilagoditi stanju i osobinama ceste, vidljivosti, vremenskim prilikama, stanju vozila i gustoći prometa. Mora voziti tako da automobil može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju je u konkretnim okolnostima moguće predvidjeti.
Drugim riječima, znak s ograničenjem od 70 km/h ne znači da je vožnja tom brzinom uvijek dopuštena i sigurna. Za guste magle, jakog pljuska, snijega, mraka ili izrazito slabe preglednosti vozač će možda morati usporiti na 50, 30 ili još manje kilometara na sat.
Pješak je teško prekršio pravila, ali to nije oslobodilo vozača
Okolnosti slučaja bile su iznimno teške. Pješak je bio snažno alkoholiziran, nalazio se na kolniku, nosio tamnu odjeću i bio vrlo teško uočljiv.
Zakon inače propisuje da pješak koji se noću ili u uvjetima smanjene vidljivosti kreće kolnikom mora biti označen izvorom svjetlosti ili reflektirajućim materijalom.
Njegovo ponašanje ipak nije automatski uklonilo odgovornost vozača. Sud je zaključio da je vozač morao dodatno smanjiti brzinu zbog mraka i ograničene vidljivosti.
To je jedna od najvažnijih poruka ove presude: Pogreška drugog sudionika ne znači nužno da vozač ne može biti proglašen odgovornim. U svakom se slučaju procjenjuje je li učinio sve što se od razumno opreznog vozača moglo očekivati.
Možete biti kažnjeni i bez prekoračenja brzine
Postoji jasna razlika između nedopuštene i neprilagođene brzine.
Nedopuštena brzina znači da ste vozili brže od ograničenja određenog zakonom ili prometnim znakom. Neprilagođena brzina može postojati i kada vozite ispod tog ograničenja, ali prebrzo za stvarne uvjete na cesti.
Primjerice, 50 km/h može biti dopušteno u naselju, ali istodobno neprilagođeno ako je cesta zaleđena, vidljivost gotovo nikakva ili se vozilo približava nepreglednom pješačkom prijelazu.
Zbog toga vozaču obrana da 'nije vozio iznad ograničenja' sama po sebi neće biti dovoljna. Policija, vještaci i sud mogu analizirati vidljivost, zaustavni put, stanje kolnika, vremenske prilike, rasvjetu i mogućnost pravodobnog uočavanja zapreke.
Poruka hrvatskog suda zato je jasna: Broj na prometnom znaku nije preporučena brzina niti jamstvo da ste postupili ispravno. To je samo najveća dopuštena granica, dok konačnu brzinu uvijek morate prilagoditi onome što se u tom trenutku događa na cesti.