JE LI ČAČIĆ KRIV?

U Lensu je sve počelo, ali je nažalost i sve završilo

27.06.2016 u 08:45

  • +19

Lens: Hrvatski navijači na tribinama

Izvor: Pixsell / Autor: Sanjin Strukić

Bionic
Reading

Sponzor rubrike

Sponzor rubrike

Sponzor rubrike

Sponzor rubrike

Hrvatska nogometna reprezentacija u nedjelju se vratila u Zagreb, iako smo se svi nadali da će taj povratak uslijediti najranije početkom srpnja, ako ne i 12. 7., nakon finala u St. Denisu. Takav se dojam stekao nakon prezentacija u skupini, ali i izjava koje su stizale od igrača i izbornika...

Nekoliko stotina navijača dočekalo je reprezentativce u zagrebačkoj zračnoj luci, a najveću satisfakciju doživio je izbornik Čačić kojem su navijači skandirali 'ne damo Čačića'.

No, dok je ova skupina navijača zadovoljna izbornikom, dio njih okrenut će mu palac dolje zbog načina na koji je sjeo u najvažniju nogometnu fotelju, ali i zato što je momčad posrnula bez ispaljenog metka u utakmici, u kojoj se potvrđuje – jesi li pravi ili nisi.

Sada Čačić iz te fotelje ne želi ustati, iako su neki nogometni autoriteti ipak razočarani ispadanjem Hrvatske već u ovoj fazi natjecanja i uz ovakav kadar igrača koji igra na najvišem nivou, već godinama osvaja Ligu prvaka, ali i brojne naslove na raznim europskim adresama.

Osim toga, i sâm Čačić je prije europskog prvenstva najavljivao kako će ova reprezentacija izaći iz sjene Kockastih, odnosno napraviti rezultat vrijedan poštovanja. Međutim, kada vidimo da smo ispali već u prvom eliminacijskom krugu, odnosno da će Hrvatska zauzeti poziciju između devetog i 16. mjesta, sigurni smo da to ipak nije rezultat koji bi potpisao prije odlaska u Francusku.

Iako, sjećamo se i prvog cilja – proći skupinu, ali ako je to bilo realno, zašto se onda najavljivalo ponavljanje pa i popravljanje uspjeha iz 1998. godine?

Ono što dodatno smeta jest da se izbornik ljuti na sve koji su samo postavili logična pitanja, a kontra uzvraća tezom:

'Hrvatska može biti ponosna na ono što je pokazala na europskom prvenstvu, mi nismo izgubili nijednu utakmicu u 90 minuta'.

I to je apsolutno točno, no evidentno je da Čačić ne želi preuzeti ni mrvicu odgovornosti za ovakav rastanak od Eura.

Nekako nas to podsjeća na situaciju s kraja lipnja 2006. godine kada je bivši izbornik Kranjčar jednako tvrdio – da bi napravio apsolutno isto, a svi se sjećamo da je tada zanemario učinak Eduarda da Silve, da je forsirao svoga sina Niku, ali i da je bez pobjede završio u skupini protiv Brazila, Japana i Australije. A tada je Cico, po povratku u Zagreb, ekspresno smijenjen.

Naravno, niti mi odlučujemo o Čačićevoj smjeni niti je priželjkujemo, ali ono što očekujemo jest barem doza samokritičnosti i želja da se iz ovog poraza nešto nauči...