TV KRITIKA ZRINKE PAVLIĆ

Ovako izgleda kad se dvije bijede susretnu na rubu Europe

  • Autor: Zrinka Pavlić
  • Zadnja izmjena 11.03.2014 12:16
  • Objavljeno 11.03.2014 u 12:16
ANIMA 'Hotel Europa'

ANIMA 'Hotel Europa'

Izvor: Promo fotografije / Autor: HTV

Neobičan dokumentarac 'Hotel Europa' govori o imigrantima koji ginu da bi došli na vrata Europe, ali i o onima koji ih dočekuju. Pritom je 'govori' možda pogrešna riječ jer u ovom se filmu priča odvija pomoću mnogo više slika i zvukova nego riječi

Ivana Dragičević i Dinko Cepak 23. studenog prošle godine pošli su na put. Odredište im je bilo Lampedusa, najjužniji talijanski otok na koji često pristaju (ili pokušavaju pristati) brodovi s imigrantima iz Afrike i s Bliskog istoka. Svoje su putovanje do Lampeduse i obilazak prihvatnih centara za imigrante u Hrvatskoj nekoliko mjeseci bilježili na blogu, Facebooku i Twitteru, a sada, nakon nekoliko mjeseci plasiranja materijala na tim 'drugim ekranima', u program HRT-a večeras stiže dokumentarac 'Hotel Europa', svojevrsna umjetnička kruna projekta.


'Hotel Europa' nije tipični 'faktografski' dokumentarac. Mnogo ćete više podataka o životu imigranata u prihvatnim centrima na Lampedusi, ali i u Hrvatskoj pronaći na web resursima projekta ANIMA 'Hotel Europa'. Taj je dokumentarac, kao što rekoh u prethodnom odlomku, umjetnička nadopuna projektu. Vrlo vizualan, atmosferičan i sjetan, on svoju priču izlaže kroz prizore snimljene pri obilasku svih tih, prečesto tužnih mjesta uz europsku granicu na koja stižu ljudi iz zemalja zahvaćenih ratovima, glađu i siromaštvom. Izlaže je i kroz zvukove, pjesme i dojmove ljudi koji žive u tim graničnim mjestima - neki kao starosjedioci, neki kao imigranti, a neki kao radnici na poslovima koji ne bi postojali da nije riječ upravo o mjestima na kojima se Europa susreće sa svojim izbjeglim susjedima (humanitarci, psiholozi, piloti zrakoplova granične patrole itd.).

Isječak iz filma 'Hotel Europa'

Kada bi se tražile ključne riječi pod koje bi se ovaj film svrstao u neki imaginaran arhiv ili filmoteku, tada bi to definitivno bile riječi koje u jednom dijelu filma izgovara psiholog iz prihvatnog centra za imigrante na Lampedusi - psihologija granice. Jer iako su imigranti oni koji u ovoj priči proživljavaju najteže drame, ovaj dokumentarni film svojim sumornim prizorima i tužnom atmosferom ne prikazuje samo njihovu bijedu, nego i siromaštvo te svojevrsnu zapuštenost rubnih europskih područja u koja ti imigranti stižu. Lampedusa je siromašan ribarski otok čiji se žitelji nerijetko osjećaju kao zaboravljeni dio bogatijeg talijanskog kopna koje im malo u čemu pomaže. Hrvatska, kao najnovija i granična članica Europske unije, siromašna je zemlja čiji stanovnici nerijetko imaju dojam da toj uniji pripadaju samo na papiru i da joj bogatija europska braća malo u čemu pomažu. A na obale i granice jedne i druge stižu još nesretniji ljudi, imigranti. U susretu te dvije bijede katkad se rađa solidarnost i ljudskost, a katkad netrpeljivost i strašni uvjeti života. Psihologija granice ili, s obzirom na to da je ovdje ipak riječ o filmu, a ne o znanstvenom radu - atmosfera granice skup je svih tih iskustava, svih tih tuga, nevolja, ali i poneke sreće, prijateljstva koji se rađaju na takvim prostorima.

Pogledajte zato večeras ovaj neobičan dokumentarac. Zbog svojeg će vam turobnog putovanja pod crnim oblacima na rubovima Europe zacijelo ostaviti knedlu u grlu i sigurno ćete uroniti u meditativnu atmosferu koja se - bez previše riječi, ali s mnogo slika, zvukova i osjećaja - pita je li odlazak u novi svijet doista odlazak u bolji svijet ili je današnji svijet tako tužno mjesto da ljudi iz jedne nevolje uglavnom samo odlaze u novu.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!