RASTUĆI PROBLEM

Zašto se anoreksija i bulimija javljaju u sve mlađoj dobi?

  • Autor: Matea Šimleša
  • Zadnja izmjena 05.03.2014 11:43
  • Objavljeno 05.03.2014 u 11:43
žena ogledalo ljepota

žena ogledalo ljepota

Izvor: Guliver/Thinkstock / Autor: Thinkstock

Poremećaji u jedenju mogu se javiti u bilo kojoj životnoj dobi – djetinjstvu, adolescenciji te u odraslih, a kako napominje prim. dr. sc. Orjena Žaja iz Klinike za pedijatriju KBC Sestre milosrdnice Zagreb, nezadovoljstvo izgledom tijela i sklonost dijetama danas poprimaju epidemijske razmjere te je skoro nemoguće naći 18-godišnjakinju koja nije isprobala neku vrstu dijete. No od anoreksije i bulimije danas sve češće obolijevaju i dječaci

Koji je uzrok poremećaja u prehrani?

'Uzrok Anorexije nervose nije jasan, ona je jednako zagonetna danas kao i u vrijeme prvih opisa pa tako nema ni jasnog odgovora zašto se bilježi porast učestalosti. Općenito je mišljenje kako je poremećaj u jedenju rezultat međuodnosa genetskih, bioloških, psiholoških i socijalnih čimbenika, ali nijedan od njih pojedinačno nije nužan ni dovoljan za punu ekspresiju bolesti. Etiologija je zasigurno multifaktorijalna te je, zahvaljujući obiteljskim i blizanačkim studijama, sve više dokaza u prilog snažne zajedničke genetske komponente bolesti za anoreksiju i bulimiju', napominje doktorica Žaja.

Prema riječima prim. dr. sc. Orjene Žaje iz Klinike za pedijatriju KBC Sestre milosrdnice Zagreb, rezultati brojnih epidemioloških studija ukazuju na to kako broj djece i adolescenata s poremećajima u jedenju od 1950-ih naovamo postojano raste. Posljednjeg desetljeća pozornost privlači pojava anoreksije nervose u sve mlađim dobnim skupinama, u ranoj adolescenciji, prije menarhe, ili čak prije puberteta. Analiza koju je nedavno provela Agencija za zdravstvena istraživanja i kvalitetu u SAD-u, pokazala je kako je od 1999. do 2006. broj hospitalizacija zbog poremećaja u jedenju naglo porastao (119 posto) u djece mlađe od 12 godina.

'Anoreksija nervosa (AN) treća je po učestalosti kronična bolest u adolescentnih djevojaka, s prevalencijom koja se procjenjuje na 0,5-1 posto, i smrtnošću koja je 12 puta veća od svih drugih uzroka u dobi od 15. do 24. godine. Prevalencija poremećaja u Hrvatskoj bazira se na procjenama preuzetim od drugih europskih zemalja i SAD-a, jer nema obuhvatnih hrvatskih istraživanja.

Najrigoroznije procjene za udio oboljelih od poremećaja u jedenju kreću se oko 0,5 posto za anoreksiju nervosu i 1-3 posto za Bulimiju nervozu (BN) u djevojaka i mladih žena starosti 12-30 godina, te oko 0,6 posto ukupne populacije oba spola za nespecifične poremećaje u jedenju (EDNOS). U stanovništvu RH u apsolutnim brojkama prema gore navedenim procjenama broj oboljelih od AN-a iznosio bi preko 3.000. Bolest pogađa sve društvene slojeve, bez rasne ili geografske barijere; tipično je vezana za ženski spol, ali nije ju rijetkost sresti u dječaka, posebno u mlađim dobnim skupinama', napominje prim. dr. sc. Orjena Žaja iz Klinike za pedijatriju KBC Sestre milosrdnice Zagreb.

Poremećaji jedenja sve češći su i u muškaraca; sportaši i izvođači, osobito u sportovima i aktivnostima u kojima se vitkost nagrađuje (npr. gimnastici, trčanju, hrvanju, manekenstvu, plesu) pod povećanim su rizikom za razvoj parcijalnog oblika poremećaja. U proteklom desetljeću, dramatično se povećala i učestalost pretilosti kod djece i adolescenata koju je pratio i sve veći naglasak na dijetama i gubitku težine kod djece i adolescenata. Kod djevojaka s poremećajem u prehrani osnovna je razlika u opsegu nastojanja kojim slijede dijetu i nemogućnosti da se obrane od te želje.

Moderan stil života koji nameće nedostižne ideale izgleda ženskog tijela i pretjeranu zabrinutost oko figure kao uobičajen obrazac ponašanja djevojaka i mladih žena zasigurno doprinose porastu učestalosti, jednako kao i činjenica kako se gotovo napustio tradicionalan pristup obiteljskom blagovanju pa je zajednički obrok posta iznimka, a ne pravilo.

'Jedna recentna studija pokazala je kako su osobe koje su držale dijete nakon pet godina bile u znatno većoj opasnosti od poremećenog jedenja (npr. povraćanja, uzimanja tableta za mršavljenje ili laksativa) nego one koje nisu držale dijete te su bile i pod povećanim rizikom od pretilosti. Stoga je svaka dijeta koja se provodi u doba rasta i razvoja sama po sebi rizik i mora biti pod nadzorom liječnika. Gledano po spolovima, odnos dječaka naspram djevojčica je 1:10-20. Korijene tako značajnih spolnih razlika možemo pronaći u činjenici kako se djevojčicama nameće težina pojma 'biti žena' koji danas podrazumijeva suvremeno društvo, a to znači da žena istodobno mora biti majka, kućanica, profesionalno uspješna, lijepa i dotjerana. S druge strane, dječaci su teže izlječivi i čak polovica oboljelih ima poremećaj muškog identiteta', kaže doktorica Žaja.

Koji su najčešći simptomi koji ukazuju na anoreksiju i bulimiju?
'Pothranjenost je glavni klinički znak anoreksije, s pridruženim komplikacijama gotovo svih organa ili sustava. Neki od najčešćih vanjskih simptoma u okviru anoreksije nervoze su: gubitak težine ili stagnacija težine u razdoblju u kojem se normalno bilježi napredak, gubitak menstruacije ili odgoda pojave menarhe (prve menstruacije), hladne okrajine, pojačana dlakavost, usporen rad srca, gubitak svijesti. Simptomi bulimije manje su očiti s obzirom na to da ovaj oblik poremećaja nije praćen gubitkom težine, stoga se učestalo povraćanje može dugo provoditi prikriveno. No neki su od vanjskih znakova: otok žlijezda slinovnica, oštećenje cakline, ožiljci na koži šaka', kaže doktorica Žaja.

Oboljeli nerijetko zahtijevaju hospitalizaciju kako bi se započeo adekvatan proces hranjenja. Doktorica Žaja napominje kako je proces liječenja dugotrajan i zahtijeva dugotrajnu hospitalizaciju. 'Oboljeli nerijetko zahtijevaju hospitalizaciju kako bi se započeo adekvatan proces hranjenja. Sam tijek liječenja zahtijeva multidisciplinaran pristup koji se sastoji od prepoznavanja i liječenja tjelesnih i metaboličkih posljedica bolesti, realimentacije (enteralnog hranjenja), promjena u uzorku hranjenja te psihijatrijskog liječenja. U ranom razdoblju realimentacije iznimno je važno pratiti mogući razvoj komplikacija od kojih neke mogu biti i fatalne poput realimentacijskog sindroma. Hospitalizacija je većinom dugotrajna, a nakon otpusta nužno je dugotrajno praćenje uz nadzor rasta i razvoja te psihoterapiju.'

Koji je postotak izlječenja?

'U vezi ishoda i prognoze, po općoj ocjeni koja uključuje uspješan oporavak, osrednji ili loš ishod, mlađe dobne skupine imaju općenito bolju prognozu nego adolescenti, a ovi opet bolji ishod nego odrasli. Ako promatramo podatke samo za odrasle, novija istraživanja ukazuju na to kako se, u europskim razmjerima, uspješan oporavak postiže u 68 posto anoreksičnih pacijentica s mortalitetom od 5,1 posto tijekom pet godina praćenja. Međutim, strategije liječenja koje su pedijatrijski orijentirane postižu uspjeh u čak 86 posto oboljele djece i adolescenata i mortalitetom manjim od pet posto. Borba s poremećajima u jedenju, prema podacima iz svjetske literature traje prosječno pet do šest godina', kaže doktorica Žaja.

Koje su posljedice koje na organizam ostavljaju poremećaji u prehrani?
'Pothranjenost, neovisno o trenutku kada se poremećaj javi, glavni je klinički znak anoreksije, s pridruženim komplikacijama gotovo svih organa ili sustava. Koža je suha, pojačana je dlakavost uz pojavu lanuga, kora mozga atrofična, srce je smanjene mase klijetki te su uočljive promjene na srčanim zaliscima.

Zbog svega je moguća i nagla smrt. Smanjena je funkcija gotovo svih žlijezda s unutarnjim lučenjem, rad jetre i crijeva opasno je poremećen, može se javiti upala gušterače, ruptura jednjaka ili želuca te žučni kamenci. Česti su i poremećaji bubrežne funkcije s posljedičnim poremećajem ravnoteže elektrolita, pojavom edema ili kamenaca, prisutna je anemija ili leukopenija, smanjuje se gustoća kostiju. Stvarna je opasnost razvoja brojnih poremećaja elektrolita. Amenoreja ili odgoda menarhe odgovor je tijela na gubitak masnog tkiva i pothranjenost, ali i odraz poremećenog unosa makro i mikronutrijenata, iscrpljujućeg vježbanja, anksioznosti i stresa općenito. Iz razloga koji nisu poznati, oko 20 posto pacijentica s AN-om razvije amenoreju prije značajnijeg gubitka na težini, 50 posto razvije amenoreju tijekom dijete, a kod 30 posto menzes izostane tek kod znatnog gubitka tjelesne mase. Štoviše, amenoreja može perzistirati i kod potpunog tjelesnog oporavka, što je frustrirajuće za mladu osobu koju se ranije uvjeravalo kako će doći do normalizacije menstrualnih ciklusa s oporavkom težine', objašnjava prim. dr. sc. Orjena Žaja iz Klinike za pedijatriju KBC Sestre milosrdnice Zagreb.

Većina je navedenih metaboličkih poremećaja kod pravovremenog liječenja prolazne prirode, no neki od njih mogu dovesti do nepovratnih oštećenja, poglavito ako se kasno započne s liječenjem. Na prvom mjestu postoji rizik od razvoja osteoporoze, poremećaja rasta i u konačnici fertiliteta. Ako se bolest razvija u vrijeme očekivanog zamaha rasta sredinom puberteta, za očekivati je da će izgladnjivanje dovesti do usporenja ili potpunog zastoja rasta.

U okviru bulimije najveća opasnost prijeti od poremećaja elektrolita, dehidracije i oštećenja jednjaka koji u najtežim slučajevima mogu dovesti i do rupture. Uporaba laksativa u svrhu čišćenja u djevojaka s bulimnijom (svega 30 posto njih povraća) može dovesti do metaboličkih poremećaja koji predisponiraju razvoju bubrežnih kamenaca. Uz nagli prekid uporabe laksativa postoji rizik retencije vode', kaže doktorica Žaja.

Uza sve navedeno, prim dr. sc. Orjena Žaja iz Klinike za pedijatriju KBC Sestre milosrdnice Zagreb ističe i savjete roditeljima:

Vodite računa da od začeća djeteta imate zdrav odnos prema jelu i izgledu tijela. Jednako tako, od najranije dobi gradite isto tako zdrav odnos djeteta prema jelu. Ako ikako možete, dojite svoju djecu. Upoznajte ih, razgovarajte i prepoznajte znakove koje šalju – opterećenost izgledom, gubitak samopouzdanja, iskrivljen doživljaj izgleda tijela, strahovi, socijalna izolacija i izbjegavanje obroka pokazatelji su toga da nešto nije u redu. Njegujte tradiciju zajedničkih obroka koji će držati obitelj na okupu. Šteta koja može nastati ako stvari izmaknu kontroli nepovratna je.

Ako primijetite bilo koji od simptoma koji bude sumnju na ove poremećaje, javite se što prije izabranom liječniku primarne zaštite ili, ako je moguće, u Kliniku za pedijatriju Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice u Vinogradskoj 29 u Zagrebu, gdje u okviru Odjela za pedijatrijsku gastroenterologiju djeluje multidisciplinarni tim koji se bavi ovom problematikom.

Roditelji mogu potražiti pomoć u Gastroenterološkoj ambulanti ili u Hitnoj ambulanti naše Klinike ako se javi neki od zabrinjavajućih simptoma. Važno je naglasiti činjenicu kako su rezultati liječenja bolji ako se pomoć potraži na vrijeme, i to ne samo po pitanju učinkovitosti psihološkog tretmana, već i liječenja cijelog niza metaboličkih poremećaja koji se mogu razviti zbog neadekvatnog unosa hrane.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!