U središtu postava nalazi se monumentalno, oko osam do deset metara visoko stablo od svjetlosti, oblikovano rukopisno ispisanim stihovima pjesme 'Prvi snijeg' Ivice Krajača, koje se poput svjetlosnih crteža spiralno uzdižu prema kupoli Oktogona i stvaraju dojam lebdeće, rukom pisane poezije zamrznute u prostoru.

Instalacija je zamišljena kao istodobno hommage i doživljaj: glas Gabi Novak koji izvodi 'Prvi snijeg' ispunjava prostor i u kombinaciji s titravim, toplim svjetlom stvara melankoličnu, ali utješnu atmosferu, onu vrstu tihog blagdanskog raspoloženja koje priziva uspomene na djetinjstvo i klasične zagrebačke zimske prizore.

Šekoranja, poznat po sposobnosti da floristiku, scenografiju i likovnost stapa u jedinstvene atmosfere, ovdje gradi gotovo katedralni ambijent: visok svjetlosni bor stoji kao nježna, minimalistička skulptura, dok ga okružuju crteži i skice zimskog grada – paviljon na Zrinjevcu, siluete stabala, dimnjaci i ulice – projicirani ili otisnuti na svjetleće panoe postavljene na drvene sanjke. ​

Ti svjetleći 'ekrani na saonicama' dodatno razvijaju narativ instalacije: podsjećaju na stare razglednice ili kadrove iz analognih zimskih filmova, ali i na dječju igru i bezbrižnost jer motiv sanjki priziva vrlo fizičko, taktilno iskustvo prvog snijega.

Naglasak nije na spektaklu, nego na osjećaju ​

'Prvi snijeg' nastaje u suradnji s Turističkom zajednicom grada Zagreba i Nacionalnim muzejom moderne umjetnosti kao jedna od ključnih adventskih lokacija, no za razliku od tipičnih blagdanskih scenografija, ona više nalikuje na galerijsku instalaciju nego na klasičnu dekoraciju.

Njezin naglasak nije na spektaklu, nego na osjećaju; posjetitelji slobodno kruže oko bora, čitaju svjetlosne stihove, zastaju uz crteže na sanjkama i prepuštaju se slojevima dojma – od vizualnog do auditivnog – čime Oktogon privremeno postaje kontemplativni, gotovo meditativni kutak u samom centru grada.