Američka poduzetnica i medijska zvijezda Paris Hilton u podcastu je otvoreno progovorila o mentalnom zdravlju i otkrila da se bori s takozvanom odbacivačkom osjetljivošću, poznatom kao RSD. Dijagnozu ADHD-a dobila je ranije, a sada tvrdi da je upravo RSD jedan od najtežih dijelova njezina iskustva. No što se zapravo krije iza tog pojma i koliko je on povezan s poremećajem pažnje?

Paris Hilton je u razgovoru priznala da godinama osjeća intenzivnu emocionalnu bol zbog, kako kaže, 'rejection sensitivity dysphorije'. RSD je opisala kao nešto što je 'poput demona u tvojoj glavi' te dodala da je to za nju bilo 'iznimno bolno'.

Važno je, međutim, naglasiti da RSD nije službeno priznata klinička dijagnoza u medicinskim priručnicima. Stručnjaci ističu da se iza tog naziva zapravo kriju dva povezana psihološka pojma – emocionalna regulacija i osjetljivost na odbacivanje.

Što stoji iza RSD-a?

Emocionalna regulacija odnosi se na sposobnost upravljanja vlastitim emocionalnim reakcijama u različitim situacijama. Osjetljivost na odbacivanje dio je tog šireg okvira i podrazumijeva snažnu emocionalnu reakciju na kritiku ili odbacivanje – čak i kada je ono samo percipirano.

Osobe koje imaju izraženu osjetljivost na odbacivanje nakon kritike mogu osjećati ljutnju, sram, povući se u sebe ili postati defenzivne. S druge strane, ljudi s razvijenim vještinama emocionalne regulacije lakše zadržavaju kontrolu nad emocijama, čak i u stresnim okolnostima.

Iako su poteškoće u regulaciji emocija dio ljudskog iskustva, životne okolnosti igraju veliku ulogu. Primjerice, dijete koje je odrastalo uz roditelja sklonog stalnim kritikama može razviti nisko samopoštovanje. Negativne poruke s vremenom se internaliziraju, što kasnije može rezultirati pojačanom osjetljivošću na kritiku.

Povezanost s ADHD-om

Između 25 i 45 posto djece s ADHD-om te 30 do 70 posto odraslih s tim poremećajem ima poteškoće s emocionalnom regulacijom.

Te se poteškoće često očituju kroz katastrofiziranje, prebacivanje krivnje na druge i pojačan osjećaj ranjivosti na odbacivanje. Percepcija kritike može izazvati snažnu emocionalnu nelagodu. Dok će neki pokušati prikriti emocije, drugi mogu burno reagirati ili se potpuno povući. Takve reakcije mogu utjecati na odnose, obrazovanje i profesionalni život.

Istraživanja su pokušala objasniti moguće mehanizme. Jedna studija uspoređivala je moždane valove dječaka u dobi od šest do 11 godina s ADHD-om i bez njega dok su slušali ljutite, sretne i neutralne glasove. Kod dječaka s ADHD-om zabilježena je pojačana moždana aktivnost na prijeteće, odnosno ljutite glasove, što upućuje na svojevrsnu automatsku hipervigilanciju na prijetnju.

Drugo istraživanje pokazalo je da mladi s ADHD-om imaju snažniju moždanu reakciju na odbacivanje vršnjaka, ali i slabiju reakciju kada su prihvaćeni.

Osim ADHD-a, osjetljivost na odbacivanje povezuje se i s autizmom, graničnim poremećajem ličnosti, depresijom i anksioznošću. Ipak, način na koji se manifestira razlikuje se od poremećaja do poremećaja. Primjerice, osobe s ADHD-om češće reagiraju burno, dok se osobe iz spektra autizma mogu povući.

Može li se ublažiti?

Neki lijekovi koji se propisuju za ADHD mogu privremeno ublažiti emocionalnu nelagodu povezanu s osjetljivošću na odbacivanje, no ne uklanjaju je u potpunosti.

Stručnjaci zato naglašavaju važnost okruženja koje potiče dobrobit osoba s ADHD-om. Usmjeravanje prema područjima interesa i jačim stranama može pomoći u nošenju s izazovima. Terapijski pristupi usmjereni na osobu temelje se na stvaranju sigurnog odnosa u kojem se pojedinac osjeća viđeno i prihvaćeno kao cjelovita osoba, a ne kroz prizmu problema. Iskustvo prihvaćanja može ojačati samopoštovanje i smanjiti negativan unutarnji dijalog.

Kod djece se učinkovitom pokazala terapija igrom usmjerena na dijete, koja kroz igru omogućuje izražavanje misli i osjećaja te može smanjiti poteškoće u regulaciji emocija. Kognitivno-bihevioralna terapija, s druge strane, uspješna je u ublažavanju simptoma ADHD-a, ali ne mora nužno značajno poboljšati emocionalnu regulaciju.

Otvorenost javnih osoba poput Paris Hilton pridonosi većoj vidljivosti tema mentalnog zdravlja. Razgovor o osjetljivosti na odbacivanje mogao bi pomoći u smanjenju stigme i potaknuti više razumijevanja prema osobama koje žive s ADHD-om.