Poruka koju iz toga čita cijela industrija nije nimalo ohrabrujuća. Ako sukob na Bliskom istoku potraje i nastavi pritiskati cijene nafte i derivata, zračni promet mogao bi ući u fazu u kojoj više neće biti riječ samo o skupljim kartama, nego i o sve češćim prilagodbama mreže letova, osobito na linijama na kojima postoji više dnevnih polazaka.

SAS je prvi povukao 'ručnu'

Izvršni direktor Scandinavian Airlinesa Anko van der Werff rekao je da kompanija već tijekom ožujka otkazuje nekoliko stotina letova, a da će nakon Uskrsa uslijediti veći rezovi, pri čemu je za travanj riječ o najmanje 1000 polazaka. SAS pritom pokušava zaštititi ključni promet i prvo smanjuje letove na rutama na kojima postoje dobre alternativne veze istoga dana. Kompanija dnevno ima oko 800 letova, pa iz SAS-a poručuju da mjere nisu drastične, ali su nužne.

Putnici koji budu pogođeni otkazivanjima trebali bi biti obaviješteni unaprijed i preusmjereni na druge polaske gdje god je to moguće, poručila je glasnogovornica SAS-a Alexandra Lindgren Kaoukji. No sama činjenica da velika europska kompanija poseže za rezanjem letova zbog troška goriva pokazuje koliko je situacija ozbiljna.

Cijene karata već idu gore

SAS je istodobno najavio i poskupljenja. Prema procjenama kompanije, prosječan njihov let bit će skuplji za oko 45 eura, dok će transatlantski letovi biti skuplji za približno 240 eura. Za putnike koji tek planiraju putovanja to je jasan signal da bi proljeće i ljeto 2026. mogli donijeti osjetno skuplje aviokarte nego što se očekivalo prije samo nekoliko tjedana.

SAS pritom nije izoliran slučaj. I druge kompanije zbog rata i rasta cijena goriva počele su uvoditi doplate, dizati tarife ili prilagođavati kapacitete, dok su neke rute na pojedinim tržištima u kratkom roku poskupjele i višestruko.

Bliski istok opet određuje cijenu letenja

U pozadini svega je ratni rizik koji se sve izravnije prelijeva na energetiku. Napadi na ključnu naftnu i plinsku infrastrukturu te rast straha za opskrbu kroz Hormuški tjesnac pogurali su cijene energije snažno prema gore. Guardian navodi da je Brent skočio na gotovo 103 dolara po barelu i da je od početka sukoba porastao oko 50 posto, dok analitičari upozoravaju da rafinirani proizvodi poput mlaznog goriva i dizela trpe još jači udar od same sirove nafte.

Upravo zato problem za avioprijevoznike nije samo geopolitička neizvjesnost, nego vrlo konkretan račun. Kada mlazno gorivo u kratkom roku snažno poskupi, prijevoznici moraju birati između tri loše opcije: progutati trošak i srezati profit, prebaciti ga na putnike ili smanjiti broj letova ondje gdje mogu. SAS je sada pokazao da se u Europi sve češće bira kombinacija druge i treće opcije.

Je li ovo ono što nas čeka?

Najvažnije pitanje sada nije hoće li još poneka kompanija korigirati cijene, nego koliko bi se brzo ovakav model mogao proširiti. Dio velikih avioprijevoznika zasad je donekle zaštićen hedgingom, odnosno ranije ugovorenim cijenama goriva, ali ta zaštita nije beskonačna. Ako kriza potraje, pritisak će se preliti i na one koji su zasad otporniji.

Drugim riječima, ono što danas gledamo kod SAS-a lako bi moglo biti rana najava šireg trenda: skuplje karte, manje fleksibilan red letenja i rezanje frekvencija ondje gdje prijevoznici procijene da mogu spojiti putnike na druge polaske. Za putnike to znači jednu vrlo jednostavnu, ali neugodnu novu realnost — u vremenu geopolitičkih potresa ni let više nije samo pitanje potražnje i sezone, nego i cijene goriva koja u nekoliko dana može promijeniti cijelu računicu zračnog prometa.