Kad netko izgovori Yellow Days, barem nama starijima, prvo pada na pamet legendarni bolero s polovice prošlog stoljeća 'La mentira (Se te olvida)’ legendarnog meksičkog skladatelja Álvara Carrilla Alarcóna. 'Yellow Days' je ime njezine engleske verzije, najpoznatije u izvedbi Franka Sinatre, neobičnog jazz standarda koji se u svijetu popularne glazbe primio kao soundtrack za telenovele.

Ovakve kontradikcije u svojoj glazbi objedinjuje i George van den Broek, jedan od najosebujnijih kantautora mlađe generacije koji već desetak godina nastupa pod imenom Yellow Days, a to je umjetničko ime odabrao da bi opisao vlastitu sinesteziju – moć percipiranja glazbe kroz boje. Perifernim vidom – i sluhom – ulovili smo ga prije desetak godina, kad smo njegov specifičan vokal, obojen antiknim efektima, začuli u 'Gap in the Clouds', temi trailera 'Atlante', jedne od najvećih serija ere u kojoj živimo.

Eksplozivan proboj

Nakon što ga je Donald Glover uvrstio u spomenuti trailer i otvorio mu vrata Coachelle, Yellow Days je provalio u svijet eklektične glazbe snagom buldožera, iako, po vlastitom priznanju, svoj glas uopće ne voli i osjeća se 'genzijevski' nesigurno u svijetu poznatih i slavnih. Još uvijek tek 26-godišnjak nastupa gotovo pola života, svira gitaru od jedanaeste godine, a reference kojima kritičari krate put čitateljima do njegove glazbe uključuju i velikane poput Raya Charlesa, ali i face mlađe generacije, od Maca DeMarca do Unknown Mortal Orchestra.

Nama se pak najviše sviđa opis koji je prije sedam godina u The Guardianu ponudila Caroline Sullivan, a ona ga je nazvala 'izgubljenom karikom između Joea Cockera i King Krulea'. Joe Cocker definitivno nije ime koje bi vam isprva palo na pamet slušajući njegovu glazbu, no njegov spomen prije referira na prljavost glasa i osjećaj da slušate starmalo biće, istodobno originalno, pouzdano u izvedbi i lomljivo poput dobrog dijela vlastite generacije. Paralela s King Kruleom je znatno očitija – ne samo što koristi pseudonim kao i Archy Marshall, već je i ovaj mladić odrastao na rubu, a počeo je sviruckati u šupi obiteljske kuće u Surreyju i glazbu – opet kao najveći mladi britanski rock pjesnik – krenuo izbacivati iz sebe kao oruđe u borbi protiv depresije.

Distopija za staro i mlado

Na aktualnom albumu 'Hotel Heaven' iz 2024., kao inspiracija, ali i izravni suradnik, pojavljuje se pak Kruleov (i Van de Broekov) prekooceanski brat Mac DeMarco. Smješten u distopijskoj budućnosti (možda i sadašnjosti), u kojoj je planet Zemlja uništen, a Elon Musk i ekipa s dovoljno novca potražili su spas u 'rajskom hotelu', Yellow Days uz pomoć fiktivnog ženskog lika po imenu The Concierge fantazira elitistički model apokalipse na način sličan Arctic Monkeysima na albumu 'Tranquility Base Hotel and Casino'. Van de Broek, naravno, tvrdi da nije imao pojma za tu sličnost jer je stara duša koja sluša Raya Charlesa, no za razliku od samodopadnog Turnerova lounge jazz pipkanja, njegova verzija distopije diše, živi i dodiruje slušatelja.

Dodir i emocionalni kontakt nešto je što očekujemo od Yellow Daysa 27. studenog, kad će na svom putu oko svijeta u klubu Boogaloo okrznuti i Zagreb. Cijena ulaznice je za ovako etablirano ime sasvim skromnih 26 eura, pa ako nemate pametnija posla u četvrtak, vidimo se tamo. Bili stari, mladi ili starmali.