'Ovo je istinita priča koja se dogodila u mom gradu… Učionica gospođe Gandy bila je potpuno prazna. A znate li zašto? Jer se prethodne noći, u 2:17 sati ujutro, svako dijete probudilo, ustalo iz kreveta i sišlo dolje u mrak… Nikada se nisu vratili.' Ovako glasi uvod u film strave 'Trenutak nestajanja' američkog redatelja i scenarista Zacha Creggera, u kojem dječji glas objašnjava što se dogodilo u gradu Maybrooku u Pennsylvaniji, a što je u potpunosti promijenilo dinamiku u ovoj naoko mirnoj zajednici.

Mada spaja niz prepoznatljivih elemenata horora – od nestale djece i zloslutnih kuća, preko neobjašnjivih događaja do za žanr tipičnih protagonista i antagonista – inovativnim poigravanjem svim tim elementima, a ponajviše zahvaljujući redateljevu osjećaju za priču i njezin razvoj, film se ovog ljeta izdvojio kao jedna od najuspješnijih kinopremijera. Ne bih se začudio da se 'Trenutak nestajanja' krajem ove i početkom sljedeće godine nađe na popisima ponajboljih filmskih ostvarenja u 2025. U svakom je slučaju riječ o djelu koje pripada gornjoj polovici žanra čiji su predstavnici u 21. stoljeću uglavnom bili repetitivni i eksploatatorski.

Zaokružena priča i sjajan koncept

Iako je publiku pred malim i velikim ekranom puno lakše zastrašiti nego nasmijati (uostalom, strah je filogenetski najstarija emocija), za uspješan je horor potrebno posebno pripovjedačko umijeće. Jer – ono što je kvalitetna premisa ne mora u konačnici zaživjeti kao jednako vrijedan cjelovečernji rad. Ovaj film to jest.

Riječ je, prije svega, o konceptualnom i autorskom hororu. Konceptualnom jer svoju početnu zamisao dosljedno razvija kroz zaokružen narativno-stilski koncept, a autorskom jer njegov redatelj i scenarist, sada već u drugom radu zaredom, priču u isto vrijeme oblaže socijalnim kontekstom i koncentrira se na motive likova koristeći komplementarna izražajna sredstva i način pripovijedanja.

Hoće li Zach Cregger nastaviti na isti način i ubuduće? Nakon uspjeha 'Tragova nestajanja' – vrlo vjerojatno. Film je izvorno naslovljen 'Weapons', a zašto se autor odlučio za taj naslov, nije teško zaključiti nakon svega odgledanoga. Rođen 1981. u Arlingtonu u Virginiji, Cregger je na samom početku karijere, kao devetnaestogodišnji student grafičkog dizajna, žanrovski krenuo u drukčijem smjeru. Godine 2000. pridružio se Trevoru Mooreu i Samu Brownu u komičarskoj družini The Whitest Kids U' Know (WKUK), a ona je svoj humor od 2007. do 2011. predstavljala i u istoimenoj TV seriji. S Mooreom je Cregger režirao i dva filma, erotsku komediju 'Miss ožujka' i povijesnu komediju 'Građanski rat protiv droga', istodobno i glumeći.

Neobjašnivi događaji u noći

No nakon što je Moore tragično preminuo 2021.,Cregger napušta žanr komedije te se posvećuje hororu. Tako je nastao film 'Barbari' iz 2022., konceptom i ugođajem nalik 'Tragovima nestajanja': priča o kući za unajmljivanje u Detroitu s mrežom stravičnih podrumskih hodnika i prostorija zaokružuje se kroz iskustva nekoliko likova i vremenskih točaka, a sve uz decentnu analizu američkog društva. Film je dobio visoke ocjene, udeseterostručivši u kinima svoj proračun od 4,5 milijuna dolara te pretvorivši Creggera u traženu redateljsku zvijezdu. Tako su nastali 'Tragovi nestajanja', desetak puta skuplji od redateljeva prethodnog rada, ali na dobrom putu da postanu jedan od kinohitova aktualne godine.

Kao i u 'Barbarima', ali ovaj put ambicioznije i dosljednije do same završnice, novi redateljev rad iz perspektive više likova i redoslijeda zbivanja opisuje jezovite događaje u dobrostojećoj urbanoj sredini na sjeveroistoku SAD-a, ni po čemu atipičnoj. Sve do jednog trenutka. Doslovce. Taj je trenutak zabilježen jedne noći u 2.17 sati, kada je sedamnaestero djece, trećaša iz razreda učiteljice Justine Gandy, napustilo svoje domove te trčeći raširenih ruku nestalo u nepoznatom smjeru. Jedino dijete iz njezina razreda koje nije nestalo je Alex Lilly. Ni on, ni sama Justine u kasnijim policijskim ispitivanjima ne mogu objasniti što se dogodilo, a shrvani roditelji krivnju za događaj ipak svaljuju na učiteljicu.

Ona pak pokreće svoju istragu, istovremeno se boreći s alkoholizmom i stalnim prijetnjama koje dobiva, a jedina su joj utjeha povremeni susreti s bivšim mladićem, policajcem Paulom, sada u braku s Donnom. Unatoč protivljenju ravnatelja škole Marcusa, Justine počne pratiti Alexa i otkriva da su svi prozori na njegovoj kući obloženi novinama, a u dnevnom boravku sjede mu posve nepomični roditelji. Ni sama ne shvaćajući što to može značiti, mlada žena odluči stražariti noću ispred Alexove kuće, što će dovesti do novog zastrašujućeg čina…

Nema praznog hoda

Od tog trenutka redatelj počne izmjenjivati protagoniste, gradeći, detalj po detalj, cjelinu isprva neobjašnjivih zbivanja. Nakon učiteljice Justine, priča se fokusira na jednog od roditelja nestale djece, Archera, zatim na Paula, pa na mjesnog narkomana Jamesa, pa na ravnatelja Marcusa i, na kraju, dječaka Alexa ,u čijoj će se kući rasplesti užasavajuća zagonetka. Premda ovakva višelinijska naracija nudi plastičniju i intrigantniju priču, ona veoma lako može skliznuti u dociranje. Cregger to vješto izbjegava: zna kada u različitim verzijama iste priče ponoviti ključno, a kada dodati novi sloj.

Film je u tom smislu dinamičan, bez praznog hoda, jer se neprestance generira ozračje iščekivanja i potiče što pažljivije gledanje ne bi li se uočili ključni dijelovi slagalice. Kada ona počne poprimati završne konture, horor dobije akcijski predznak, a nasilje se uvišestručuje, postajući eksplicitno u odnosu na prve tri četvrtine trajanja filma. Premda se rasplet može učiniti kao deus ex machina, Cregger prethodno uvodi dovoljno elemenata koji opravdavaju baš ovakvu završnicu. Osobito jer film jednim dijelom djeluje kao promišljena posveta podžanru horora psycho-biddy, koji je inicirao uspjeh klasika 'Što se dogodilo s Baby Jane?' iz 1962. u režiji Roberta Aldricha, s Bette Davis i Joan Crawford u ulogama vremešnih, psihički labilnih antijunakinja.

Nadahnula ga slavna fotografija

Redatelja je na prizore djece koja trče nadahnuo užas Vijetnamskog rata – konkretno slavna fotografija 'The Terror of War (Napalm Girl)' iz 1972., na kojoj devetogodišnja Phan Thị Kim Phúc trči gola nakon što je zadobila opekline od napalm-bombe koju su bacile južnovijetnamske snage. Napokon, redatelj ističe i utjecaj filmova Davida Lyncha i Paula Thomasa Andersona, a teško se oteti dojmu da u pozadini ne stoji i Stephen King sa svojom prozom i njezinim ekranizacijama.

Glumačku ekipu predvodi Julia Garner, višestruka dobitnica nagrade Emmy za TV seriju 'Ozark', kojoj je uloga učiteljice Justine već drugi veliki hit ovoga ljeta nakon nove 'Fantastične četvorke'. Kao netipična Hitchcockova plavuša, tridesetjednogodišnja američka glumica spojila je slojevito napisan lik žene sklone alkoholu sa svojom sugestivnom glumom, stvarajući ulogu koja snažno pridonosi iznadprosječnom glumačkom ansamblu. Njega čine i Josh Brolin (Milk) kao požrtvovni otac, Alden Ehrenreich (Solo: Priča iz Ratova zvijezda) kao zlosretni policajac, Cary Christopher kao dječak Alex te Amy Madigan (Dvaput u životu) u ulozi koju je teško zaboraviti, a čiji će se lik možda pojaviti u nekom odvojku priče koja zaziva nove filmove.

Još jedan odličan novi uradak

Komercijalno ne tako uspješan kao 'Tragovi nestajanja', drugi horor koji od ovog kolovoza visokim konceptom i redateljsko-glumačkim vještinama privlači publiku u kina jest 'Zajedno'. Film je premijerno prikazan u programu Midnight na ovogodišnjem Sundance Film Festivalu, a režirao ga je Australac Michael Shanks, iza kojega su dosad kratkometražni naslovi i TV serija 'The Wizards of Aus'. I on je sam napisao scenarij za svoj film, a u središnjim ulogama romantičnog para na životnom raskrižju stvarni su supružnici Dave Franco (Majstor lošeg filma) i Alison Brie (Djevojka koja obećava). Oni tumače glazbenika u usponu Tima i učiteljicu u osnovnoj školi Millie nakon što se odsele u provinciju ne bi li ondje shvatili kakva je budućnost njihove veze.

I dok Millie želi brak, Tima muče egzistencijalne dvojbe, ali će se sve to naći u drugom planu kada se nakon pada u obližnju jamu usred šume njih dvoje počnu doslovce tjelesno privlačiti. Zastrašeni događajima, Tim i Millie sve više sumnjaju na kult čiji se članovi podvrgavaju fantastičnom ritualu… Uz efektnu zamisao o granicama ili, bolje rečeno, o nepostojanju granica kada je posrijedi prava ljubav, film pronalazi nadahnuće u starovjekovnoj legendi te podžanrovski pripada body hororu uz ključnu sastavnicu, romantiku, a ona ublažava eksplicitnije prizore nalik na prošlogodišnju 'Supstancu'.

Čvrstoga dramskog luka, suptilne atmosfere naslućivanja te šokiranja kad god je to potrebno, film 'Zajedno' još je jedan uspjeli spoj žanrovskih odrednica i njihova autorskog iščitavanja. Završni kadar s, kako bi se reklo, dvostrukim konotacijama to samo potvrđuje.