Iz minute u minutu ovih dana pratimo vijesti o ratu koji protiv Irana vode Sjedinjene Američke Države i Izrael. U takvim trenucima političke analize i vojne procjene potiskuju sve drugo – pa i činjenicu da je riječ o zemlji jedne od najstarijih i kulturno najbogatijih civilizacija na svijetu. Američki predsjednici kroz povijest često su svoje vojne intervencije opravdavali retorikom obrane slobode i stvaranja pravednijeg svijeta; cinik bi rekao – poštedite nas tog altruizma. Dug je popis država u kojima su vladali režimi i hunte, a koje je upravo SAD išao 'spašavati'.

Na red je sada došao i Iran. Jedan od najtežih ratnih zločina dogodio se nedavno raketiranjem škole u kojoj je ubijeno 165 djevojčica. U takvom kontekstu još je važnije podsjetiti da iza političkih sukoba postoji i kultura, tradicija i društvo koje traje mnogo dulje od bilo kojeg rata. Zato ovoga puta razgovaramo o kulturi i umjetnosti iranskog naroda s dr. sc. Azrom Abadžić Navaey s Katedre za turkologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a ona govori o iranskoj književnosti i o tome što bismo mogli naučiti od te drevne civilizacije.

Civilizacija koja je oblikovala velik dio Azije

Iran je, podsjeća Abadžić Navaey za tportal, zemlja jedne od najstarijih i najbogatijih civilizacija na svijetu. Oni koji se bave kulturom – ili se za nju barem ozbiljnije zanimaju – toga su itekako svjesni. No u kontekstu ratova i političkih sukoba o kulturama se rijetko govori. 'Kada se i spominju, kulture se često koriste kao političko sredstvo – da bi se sukob predstavio kao 'civilizacijski'', kaže. U ovom konkretnom ratu to čak nije bio slučaj, dodaje. 'Ratovi se, kao što znamo, nikada ne vode zbog književnosti, glazbe, umjetnosti ili nekih civilizacijskih vrijednosti. Pokreću ih politički, geostrateški i ekonomski interesi.'

Iranska kultura – osobito književnost, umjetnost i filozofija – ima kontinuitet dug nekoliko tisućljeća i ne može se svesti na trenutne političke okolnosti. 'Današnji zapadni svijet mnogo duguje iranskoj civilizaciji. Upravo zato važno je podsjećati da iza svake zemlje o kojoj slušamo u vijestima postoje složeno društvo, povijest i tradicija koja traje mnogo dulje od bilo kojeg sukoba', kaže, dodajući da je iranska kultura danas u svijetu prisutna i prepoznata u mnogo većoj mjeri nego što se to ponekad čini kada je promatramo iz perspektive dnevne politike.

Perzijski kulturni krug od Balkana do Indije

'Njezina vidljivost ne proizlazi iz političke moći države, nego iz dugog civilizacijskog kontinuiteta. Riječ je o civilizaciji čiji su utjecaji stoljećima prelazili granice današnjeg Irana i širili se od indijskog potkontinenta do Balkana. U zapadnim akademskim krugovima još je prije pola stoljeća usvojen termin 'persianate society', a skovao ga je američki povjesničar Marshall Hodgson u knjizi 'The Venture of Islam' (1974.) kako bi opisao različita društva i kulturne tradicije koje su kroz povijest bile oblikovane perzijskim jezikom, književnošću i kulturnim obrascima', podsjeća. Ona je uz iransku kulturu i privatno i profesionalno vezana više od dva desetljeća.

Mnogi od tih prostora i naroda, dodaje, nisu nužno bili etnički ili politički iranski, ali su se razvijali u široj sferi perzijskog kulturnog utjecaja. 'Drugim riječima, bili su kulturno perzijanizirani. Taj je utjecaj bio najizraženiji u srednjoj i zapadnoj Aziji i trajao je otprilike od 10. do 19. stoljeća – dovoljno dugo da postane sastavni dio kulturnog identiteta mnogih azijskih naroda. Danas je taj 'perzijski sloj' prisutan u kulturnim ostavštinama gotovo svih zemalja zapadne i središnje Azije – od Turske i Kavkaza, preko srednjoazijskih 'stanova', do Indije i zapadne Kine', ističe.

Dio svjetske kulturne baštine, dodaje, čine i tradicionalne perzijske umjetnosti – minijatura, kaligrafija, keramika i tepisi – dok suvremeni iranski umjetnici i dizajneri redovito izlažu na međunarodnim izložbama i bijenalima. 'Filozofija i znanost čine još jedno područje dugog kontinuiteta. Od srednjovjekovnih mislilaca poput Avicenne do suvremenih intelektualaca, iranski je intelektualni prostor duboko povezan ne samo s islamskom, nego i sa svjetskom filozofskom tradicijom', ističe.

Pjesnici koji su nadahnuli njemačke romantičare

Najdublji i najtrajniji utjecaj, podsjeća Abadžić Navaey, širio se ponajprije kroz perzijsku književnost, osobito poeziju. 'Klasični perzijski pjesnici poput Rumija, Hafiza i Sadija – da spomenemo samo neke – dio su svjetske književne baštine, a njihova su djela odavno prevedena na brojne jezike. Dostupna su i na našim jezicima, bilo u prijevodima s perzijskog izvornika, bilo preko jezika posrednika.'

Bez Goetheove fascinacije Hafizom danas ne bismo imali njegov čuveni 'Zapadno-istočni divan', a poznato je i to da su upravo perzijski pjesnici nadahnuli njemačkog romantičara u razradi ideje 'svjetske književnosti' (Weltliteratur). 'Najstariji među njima, Mevlana Rumi (1207.–1273.), danas je jedan od najčitanijih pjesnika u anglofonom svijetu i inspiracija brojnim suvremenim umjetnicima, glazbenicima, piscima i filozofima', kaže.

Između tradicije i modernizma

Danas se, dodaje, u svijetu mnogo više zna o iranskim piscima koji žive na Zapadu nego o onima iz Irana. 'Iranska književnost 20. i 21. stoljeća ima nekoliko važnih imena koja su u nas slabije poznata jer nisu nikad prevedena ili su im prijevodi nedostupni. Sadek Hedajat (Sadegh Hedayat) jedan je od najvažnijih iranskih modernista, cijenjen u svjetskim i akademskim krugovima, a isto vrijedi za Mahmuda Dovlatabadija (Mahmoud Dowlatabadi), najstarijeg živućeg klasika moderne iranske proze.

Ili recimo Abu Torab Hosravi (Abu Torab Khosravi), suvremeni prozaist poznat po eksperimentalnim romanima i slabije poznat izvan granica svoje zemlje. Uz bok s muškarcima u modernoj iranskoj književnosti jednako su prisutne žene. Simin Danešvar (Simin Daneshwar) prva je velika iranska spisateljica romana; otvorila je put mnogima koje su uslijedile nakon nje i koje danas, možemo slobodno reći, dominiraju suvremenom proznom scenom.'

'U Europi danas djeluje priličan broj suvremenih iranskih pisaca, osobito u dijaspori koja se razvila nakon revolucije 1979. i u novijim migracijskim valovima', kaže Abadžić Navaey. Mnogi od njih pišu na perzijskom, ali i na europskim jezicima – francuskom, njemačkom, engleskom ili švedskom – pa su postali dio europskog književnog prostora. 'Među najpoznatijima je svakako Marjane Satrapi, autorica svjetski poznatog grafičkog romana 'Persepolis', prema kojem je kasnije snimljena i animirana verzija', ističe.

Dominacija ženskih glasova na suvremenoj književnoj sceni

Njezina djela, pisana na francuskom, govore o odrastanju u Iranu, revoluciji, iskustvu emigracije i traumama koje ona donosi. Na francuskom piše i nagrađivana francusko-iranska autorica Maryam Madjidi, u čijem je fokusu također odrastanje između dviju kultura i dvaju jezika, a uz Francusku je vezana i Goli Taraghi, jedna od najvažnijih suvremenih prozaistica na perzijskom jeziku, poznata po pričama o sjećanju, egzilu i iranskom urbanom životu.

'Zatim Shahrnush Parsipur, spisateljica koja je danas više povezana s Amerikom i snažno je utjecala na percepciju iranske književnosti na Zapadu. Uz njemačko govorno područje bio je vezan vrlo cijenjeni prozni pisac Abbas Maroufi, zatim Shida Bazyar, predstavnica mlađe generacije iransko-njemačkih autora, i Navid Kermani, Iranac koji piše na njemačkom i dobitnik uglednih nagrada. Vrijedi spomenuti i Faribu Vafi, jednu od najprevođenijih suvremenih iranskih spisateljica', kaže Abadžić Navaey, napominjući da u ovom 'letimičnom nabrajanju upada u oči to da dominiraju žene'.

'Znakovito je to da su upravo iranske spisateljice posljednjih desetljeća postale prepoznatljiv glas iranske kulture u svijetu i da njihove priče o slobodi, identitetu i životu između različitih kultura odavno prelaze nacionalne granice te postaju dijelom globalne književnosti. Žene u Iranu nisu tihe ni potlačene, kako se to često zamišlja. Naprotiv, iranska kulturna i umjetnička scena svjedoči o njihovoj snažnoj prisutnosti i stvaralačkoj energiji. Upravo zato navodim toliko ženskih imena – da barem malo uzdrmam jednu od najraširenijih predrasuda koju Zapad ima o Iranu.'

Iranski film kao globalni fenomen

Veliku međunarodnu vidljivost ima i iranska kinematografija, čiji autori već desetljećima osvajaju najvažnije svjetske filmske festivale. 'Redatelji poput Abbasa Kiarostamija, Asghara Farhadija, Jafara Panahija i Mohammada Rasoulofa oblikovali su ono što se često naziva 'iranskom filmskom školom', prepoznatljivom po minimalističkom stilu, snažnoj etičkoj dimenziji i univerzalnim temama. Farhadi je dvostruki dobitnik Oscara, Panahi je osvojio nagrade na svim važnijim europskim festivalima, a posljednjih se godina posebno ističe Rasoulof, čiji se filmovi izravno bave političkim temama. Vizualne umjetnosti i arhitektura Irana također uživaju snažan međunarodni ugled', napominje.

Hrvatska javnost još je uvijek, kaže, nedovoljno upoznata s iranskom kulturom, s obzirom na njezine domete i vrijednosti. Postoji tek nekoliko književnih prijevoda na hrvatski, među kojima izdvaja dvije antologije perzijske poezije: panoramski pregled perzijskog pjesništva od 10. do 20. stoljeća, koji je priredio i s perzijskog izvornika preveo Ebtehaj Navaey, te antologiju modernog iranskog pjesništva u izboru Dragutina Dumančića, prevedenu preko jezika posrednika. Perzijsko pjesništvo ima iznimno dugu i živu tradiciju te je ljudima u Iranu i danas jednako važno. Zato nije slučajno to da prevoditelji s perzijskog najčešće posežu upravo za stihom kada žele predstaviti perzijsku književnost stranim čitateljima.

Na hrvatski i srodne jezike s perzijskog je prevedeno i nekoliko zbirki kratkih priča te pokoji roman. 'Među proznim piscima prevedenima na hrvatski uglavnom su iranski autori i autorice koji pišu na zapadnim jezicima. O iranskom kazalištu gotovo da ne znamo ništa, iako je riječ o vrlo razvijenoj sceni koju zapadni stručnjaci i znalci visoko cijene. Najpoznatiji oblik iranske kulture s kojim se hrvatska publika imala priliku upoznati jest iranski film, kroz projekcije u kinima i na televiziji. No hrvatska kulturna scena i dalje pokazuje ograničen interes za neeuropske kulture; naša je perspektiva i dalje izrazito eurocentrična, ponekad i odviše anglocentrična', tvrdi.

Suvremena iranska kultura okrenuta Zapadu

Iranska je kultura, ističe Abadžić Navaey, iznimno slojevita, kompleksna, dinamična i otvorena za susret s drugima. 'Takva je otvorenost i spremnost na uzajamno dijeljenje, po mom mišljenju, karakteristika svih velikih kultura i civilizacija. Tijekom svoje duge povijesti iranska kultura se miješala i ulazila u odnose s antičkom grčkom, indijskom, arapsko-islamskom, bizantskom i turskom kulturom – da navedemo samo neke – i u svim tim susretima kontinuirano davala, primala, usavršavala se i nadograđivala', kaže.

Ipak, posljednjih desetljeća iranska kultura sve je više orijentirana prema Zapadu. 'Proces vesternizacije, koji je zahvatio mnoga bliskoistočna društva još prije jednog stoljeća, danas je aktualniji nego ikad. Ta okrenutost Zapadu istodobno je reakcija iranskog naroda na represivan konzervativni režim koji trenutno vlada i koji ne prepoznaje potrebe mladih i duha vremena', objašnjava.

Iako prati trendove sa Zapada, suvremena iranska kultura i dalje je duboko povezana sa svojom bogatom tradicijom i ne zaboravlja svoje naslijeđe. 'Upravo taj neprekinuti dijalog između tradicije i modernosti te način na koji ga Iranci uspijevaju održati živim fascinantan je primjer njihove kulturne vitalnosti', ističe. To se vidi, objašnjava, u pop izvedbama klasičnih pjesnika, orkestrima koji spajaju tradicionalne i zapadne instrumente, dizajnerskim projektima koji kombiniraju perzijsku minijaturu i digitalnu tehnologiju i sličnim umjetničkim eksperimentima.

'Malo koja nacija toliko stihova zna napamet'

Smatra da je šteta što je, zbog političke situacije i izolacije Irana, suvremena iranska kultura nedovoljno poznata široj javnosti. 'Sigurna sam da bi, u slučaju korjenitih promjena u političkoj strukturi zemlje, naišla na brojne poklonike i suradnike širom svijeta', kaže, dodajući: 'Iran je predivna zemlja bogata kulturnim, povijesnim i prirodnim znamenitostima koje stoljećima očaravaju putnike. Vrijedi ga posjetiti čim rat i nesigurnost prestanu – nadam se čim prije.'

Nama koji dolazimo iz Europe posebno su fascinantne njegove prirodne ljepote: pustinje i perzijski vrtovi, upisani na UNESCO-v popis svjetske baštine. 'Povijesne znamenitosti također ostavljaju snažan dojam: spomenici stari više od dvije i pol tisuće godina, brojna arheološka nalazišta, ali i djela iz modernijeg i suvremenog doba. Iran je jedna od najstarijih civilizacija na svijetu, nastanjena u kontinuitetu već stoljećima, i njegova je bogata tradicija i danas živo prisutna u svakodnevnom životu ljudi', napominje.

Od Iranaca bismo, dodaje, mogli mnogo toga naučiti. 'Strpljenje i ustrajnost; ponos na vlastitu kulturu i tradiciju te sposobnost da je istodobno čuvaju i budu otvoreni utjecajima drugih kultura; poštovanje prema strancima i starijima; kulturu gostoprimstva, pomaganja i dijeljenja; ljubav prema obitelji; ljubav prema jeziku i književnom nasljeđu – toliko stihova malo koja nacija danas zna napamet – kao i ljubav prema umjetnosti. Sve su to vrijednosti koje ostavljaju dubok dojam na posjetitelja i koje vrijedi naučiti i cijeniti', zaključuje.