Venecija, grad koji stoljećima počiva na krhkim temeljima usred lagune, ponovno se našao u središtu oluje koja nadilazi umjetničke okvire. Dok se zahuktavaju pripreme za početak 61. međunarodne izložbe suvremene umjetnosti, Venecijanskog bijenala, koja se otvara 9. svibnja a traje sve do 22. studenoga, kanali "Serenissime" postali su poprište oštroga sukoba između ideala kulturne neutralnosti i realnosti međunarodnih sankcija.

Europska unija, u svom najsnažnijem potezu protiv najstarije svjetske izložbe umjetnosti, najavila je drastično rezanje financiranja zbog odluke Bijenala da ponovno otvori vrata ruskom paviljonu.

Moralni kompas nasuprot institucionalne autonomije

Odluka o povratku Rusije na Bijenale – prvi put nakon invazije na Ukrajinu 2022. godine – izazvala je ogorčenje u Bruxellesu. Kaja Kallas, visoka predstavnica EU-a za vanjsku politiku, bila je nedvosmislena: "Dok Rusija bombardira muzeje, uništava crkve i nastoji izbrisati ukrajinsku kulturu, ne bi joj smjelo biti dopušteno izlagati vlastitu". Prema njezinim riječima, povratak Rusije je "moralno pogrešan", zbog čega Unija planira ukinuti potporu Bijenalu koja se procjenjuje na oko 2 milijuna eura.

Ovaj financijski pritisak nije samo simboličan. Uz potporu 37 zastupnika u Europskom parlamentu i Ministarstva kulture Latvije, EU upozorava da bi sudjelovanje Rusije dalo "legitimitet agresorskoj državi" na velikoj europskoj kulturnoj platformi. Europska komisija pokrenula je proceduru za zamrzavanje ili opoziv sredstava dodijeljenih do 2028. godine, dajući upravi Bijenala rok od 30 dana da pojasni svoj stav, prenosi Politico.

S druge strane, vodstvo Bijenala brani se pravnim i filozofskim argumentima. Tvrde da, prema ustavu Bijenala, svaka država koju priznaje Italija ima pravo na sudjelovanje. "Bijenale odbacuje svaki oblik isključivanja ili cenzure kulture i umjetnosti", stoji u službenom priopćenju, uz naglasak da institucija mora ostati prostor dijaloga i umjetničke slobode.

Ruski narativ: 'Nikada nismo ni otišli'

Dok Zapad raspravlja o moralnosti "povratka" Rusije, službena Moskva taj termin kategorički odbacuje, nudeći posve drugačiju interpretaciju događaja. Mihail Švidkoj, ruski izaslanik za međunarodnu kulturnu razmjenu, izjavio je kako Rusija zapravo nikada nije napustila Venecijanski bijenale. Prema njegovim riječima, sama fizička prisutnost paviljona u Giardinima – bez obzira na to udomljuje li on izložbe "latinoameričkih prijatelja" (poput Bolivije 2024.) ili služi kao edukacijski centar – znači kontinuiranu prisutnost Rusije u kulturnom prostoru Venecije, prenosi artnews.

Za Moskvu, otvaranje paviljona 2026. godine s projektom pod nazivom Stablo je ukorijenjeno u nebu (The Tree is Rooted in the Sky) predstavlja dokaz neuspjeha zapadnih pokušaja "otkazivanja" ruske kulture. Švidkoj naglašava kako projekt uključuje mlade umjetnike iz raznih zemalja koji ne smatraju svoju kulturu perifernom u odnosu na Zapad, promičući ideju da "kultura komunicira u vječnosti" dok politika postoji samo u privremenim dimenzijama. Ovakav stav izravno prkosi pokušajima međunarodne izolacije, pretvarajući paviljon u simbol otpora zapadnim sankcijama.

Pravda i prestiž: Odluka žirija o isključenju iz nagrada

U ovaj složeni geopolitički čvor umiješala se i institucija stručnog žirija, donoseći odluku koja dodatno produbljuje jaz između umjetničkog sudjelovanja i službenog priznanja. Kako izvještava Reuters, žiri 61. Bijenala donio je presedansku odluku da uopće neće uzimati u obzir umjetnike iz zemalja čiji se čelnici suočavaju s optužbama Međunarodnog kaznenog suda (ICC). Iako žiri nije izravno imenovao države, referenca je očito usmjerena na Rusiju i Izrael, s obzirom na to da su za Vladimirom Putinom i Benjaminom Netanyahuom izdani nalozi za uhićenje zbog navodnih ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti.

Članovi žirija, koji biraju dobitnike prestižnih Zlatnih i Srebrnih lavova, izjavili su kako se osjećaju prisiljenima na ovaj čin u ime "obrane ljudskih prava". Ovim potezom, čak i ako se ruski ili izraelski umjetnici pojave u Veneciji, oni su unaprijed lišeni mogućnosti osvajanja glavnih nagrada, čime se stvara svojevrsna "siva zona" unutar same izložbe – prisutni fizički, ali nevidljivi za institucionalni prestiž.

Pitanje 'radikalne solidarnosti' i izraelski paviljon

Sukob oko Rusije nije jedini koji potresa temelje Bijenala. Glavnu izložbu 2026. godine osmislila je kustosica Koyo Kouoh prije svoje smrti 2025. godine. Međutim, njezina vizija postala je predmetom spora: skupina od 74 umjetnika i kustosa koji sudjeluju u njezinoj izložbi zatražila je isključenje Izraela, Rusije i SAD-a, tvrdeći da postoji prag agresije nakon kojeg se sudjelovanje ne smije normalizirati.

Dodatnu napetost izaziva situacija s izraelskim paviljonom. Dok organizatori tvrde da se matični paviljon u Giardinima renovira, Bijenale im je dodijelio prostor u Arsenalu. Prosvjednici upozoravaju da ovaj premještaj ne samo da narušava koncept "radikalne solidarnosti" pokojne kustosice Kouoh, već i uvodi "uvjete nasilja i straha" zbog snažne prisutnosti vojske i policije koja prati izraelsko predstavljanje.

Povijest koja se ponavlja: Umjetnost kao 'meka moć'

Iako Bijenale često poseže za idealom apolitičnosti, povijest sugerira suprotno. Kako navodi ArtReview, nikada nije postojao doista "apolitičan" Venecijanski bijenale. Od samih početaka, nacionalni paviljoni služili su kao pozornice za iskazivanje "meke moći". Primjeri su brojni: od Njemačke koja je 1909. kroz agresivno slikarstvo demonstrirala moć, do SAD-a koji je tijekom Hladnog rata koristio apstraktni ekspresionizam kako bi promovirao "slobodu" nasuprot sovjetskom socijalističkom realizmu.

Čak i vlasnička struktura potvrđuje politički karakter; Rusija posjeduje vlastitu zgradu još od 1914. godine, što joj osigurava razinu zaštite koju druge nacije nemaju. Ipak, paviljon je kroz povijest često bio prazan – od Staljinovih bojkota, kada je Sovjetski Savez izbjegavao sudjelovanje na Bijenalu punih šesnaest godina, do prosvjednog povlačenja ruskih umjetnika 2022. godine, neposredno nakon invazije na Ukrajinu, kada su umjetnici Aleksandra Suhareva i Kirill Savčenkov te kustos Raimundas Malašauskas odustali od sudjelovanja ustvrdivši kako u ratu "nema mjesta u umjetnosti", zbog čega je paviljon ostao zaključan.

Kraj kulturne neutralnosti?

Trenutna kriza u Veneciji otvara fundamentalno pitanje: može li kulturna institucija ostati neutralna u svijetu razdiranom sukobima? Dok Bijenale nastoji sačuvati reputaciju "mjesta susreta", pritisak EU-a i država članica, uz odluku žirija o uskraćivanju nagrada, sugerira da se pravila igre nepovratno mijenjaju. Povijesni presedan iz 1977. godine, poznat kao "Bijenale disidentstva" – kada je tadašnji predsjednik Carlo Ripa di Meana organizirao izložbu umjetnika iz Sovjetskog bloka koji su djelovali izvan službenih moskovskih kanala – podsjeća nas da je Bijenale oduvijek bio uronjen u geopolitička trvenja.

Danas, kada se financijski opstanak ove prestižne institucije dovodi u pitanje zbog moralnih i političkih imperativa, postaje jasno da u vrtovima Giardina umjetnost nikada nije samo umjetnost – ona je ogledalo moći, otpora i, u najnovijem slučaju, neizbježne odgovornosti.

U sjeni velikih političkih previranja i debata o "mekoj moći", Hrvatsku na 61. Venecijanskom bijenalu zastupa umjetnica Dubravka Lošić s multidisciplinarnom, ambijentalnom instalacijom pod nazivom Potaknuta strahom i ljepotom, koja će od 8. svibnja biti postavljena u Palači Zorzi, venecijanskom sjedištu UNESCO-a.