Globalna industrija private equityja i investicijskog bankarstva ulazi u novu fazu. Nakon nekoliko godina obilježenih rastom kamatnih stopa, tržišnom nestabilnošću i usporavanjem velikih transakcija, ponovno se bilježi porast aktivnosti – ali i žestoka borba za ljude
Dok je kapital sve teže prikupiti, fondovi i banke ulažu u zapošljavanje stručnjaka koji bi trebali osigurati svježi novac i pripremiti teren za novi val poslova. Analitičari naglašavaju da je riječ o svojevrsnom 'ratu za talente', u kojemu se regrutira i godinama unaprijed, pa čak i među studentima.
Novi val zapošljavanja
Prema izvješću konzultantske kuće Magellan Advisory Partners, zapošljavanje u private equity sektoru u prvoj polovici 2025. godine snažno je ubrzano, osobito u segmentima prikupljanja kapitala, odnosa s investitorima i marketinga, navodi CNBC.
vezane vijesti
'Dok je protok poslova cikličan, potreba za kapitalom je stalna – fondovi ulažu unaprijed kako bi bili spremni kad se tržište probudi', istaknula je Sasha Jensen, direktorica globalne headhunting agencije Jensen Partners.
Takav potez nije slučajan. Nakon što su posljednjih godina brojne prodaje poduzeća bile odgođene zbog tržišnih uvjeta, fondovi sada žele biti spremni čim se otvori prostor za nove transakcije.
Globalna ekspanzija velikih igrača
Najveći fondovi ubrzano šire poslovanje. Apollo je, primjerice, povećao prisutnost u Japanu, dok Carlyle i Warburg Pincus zapošljavaju nove ljude u Tokiju, Singapuru i Mumbaiju. Japan se nameće kao jedno od rijetkih svijetlih mjesta na karti globalnog dealmakinga, pa se logično pretvorio u poprište pojačane aktivnosti.
Rast zapošljavanja bilježi se i u Europi, gdje su smanjenja kamata već pokrenula nove transakcije. Banka Engleske u posljednjih je godinu dana pet puta snizila referentne stope, a to bi moglo osloboditi investicijski potencijal.
'Vidimo snažan zamah u Europi, a posebice u Ujedinjenom Kraljevstvu. Smanjenje kamata uvijek je gorivo za private equity ciklus – od akvizicija do prikupljanja kapitala', naglašava Kyle Walters iz analitičke kuće PitchBook.
Samo najveći mogu pratiti tempo
Unatoč optimizmu, nije cijela industrija u istoj poziciji. Dok američki megafondovi i dalje raspolažu s gotovo bilijun dolara tzv. 'suhog praha' – kapitala koji tek treba biti uložen – manji fondovi muku muče s prikupljanjem novca. Mnogi od njih smanjuju broj zaposlenih i povlače se s tržišta.
'Postoji jasna podjela: najveći fondovi s više strategija imaju snagu širiti se i zapošljavati, dok se manji bore s preživljavanjem', pojašnjava Christopher Connors iz Johnson Associatesa.
Bitka s bankama za mlade analitičare
Poseban izazov predstavlja natjecanje s investicijskim bankama. Private equity fondovi već desetljećima regrutiraju najbolje mlade analitičare s Wall Streeta, no sada je konkurencija toliko snažna da su Goldman Sachs i JPMorgan uveli stroge mjere kako bi zaustavili odlaske.
JPMorgan je upozorio da će otpustiti analitičare koji prihvate ponudu private equity fonda prije nego što odrade 18 mjeseci staža, dok Goldman traži od zaposlenika kvartalnu potvrdu da nemaju drugih ponuda. U isto vrijeme, banke skraćuju put do napredovanja – JPMorgan je analitičarima omogućio brži prelazak u poziciju suradnika.
'Banke pokušavaju zadržati mlade ljude, ali fondovi nude ono što one nemaju – udio u dobiti fonda. To je moćan mamac', naglašava Connors.
Carried interest kao glavni adut
Najveća razlika krije se u tzv. carried interestu, udjelu u dobiti fonda koji se dodjeljuje menadžerima i oporezuje po povoljnijim stopama. Dok su početne plaće u bankama i fondovima slične, već na srednjoj razini senior associatea ili potpredsjednika private equity nudi mnogo veće potencijalne prihode.
'Na višim razinama razlika je golema. Dok bi izvršni direktor u banci mogao zaraditi dva milijuna dolara godišnje, u private equityju isti kadar može dobiti i 20 do 30 milijuna kroz carried interest', pojašnjava Connors.
Zapošljavanje počinje već na fakultetu
Trendovi pokazuju da se zapošljavanje više ne događa tek kada se otvori slobodno mjesto. Fondovi sada potpisuju ugovore s kandidatima i godinama unaprijed, ponekad i dok još studiraju. Tako osiguravaju da najbolji talenti ne završe kod konkurencije.
'To je pomak od reaktivnog prema proaktivnom zapošljavanju. Tvrtke ne žele riskirati da propuste vrhunske kandidate, pa ih osiguraju čim se pojave', objašnjava Chris Eldridge iz kompanije Robert Walters.
