Unatoč kvalitetnim ekonomskim pokazateljima, državni proračun ušao je u deficit. Kako bi se zadovoljile sve veće potrebe za plaćama, mirovinama i drugim socijalnim davanjima, potrebno ga je rebalansirati. No ekonomist Željko Lovrinčević ističe da situacija i nije toliko opasna dokle god ima europskih sredstava
Iako se ekonomska slika Hrvatske u ovom trenutku čini gotovo pa idiličnom, ponajprije zbog nastojanja za što bržim ulaskom u Organizaciju za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), polako se naslućuje situacija koja bi mogla ostaviti nešto dugoročnije posljedice.
Naime izvještaj Ministarstva financija o izvršenju državnog proračuna za prvih šest mjeseci ove godine ukazuje na neka kretanja koja na prvi pogled nisu u skladu sa stabilnom i odgovornom ekonomskom politikom, kako iz Vlade objašnjavaju svoje recentne ekonomske odluke.
Iz tog je izvješća vidljivo da su prihodi u odnosu na isto razdoblje lani porasli za sedam posto, na 15 milijardi eura. No to je svega 45,5 posto godišnjeg plana. S druge strane, rashodi su rasli 11,8 posto u odnosu na isto razdoblje lani te su iznosili 16,9 milijardi eura, dakle više od ukupnih prihoda.
U pojašnjenju ovih brojki stoji da je najviše novca prikupljeno od PDV-a, poreza na dobit i doprinosa, čemu su doprinijela pozitivna kretanja u kompanijama, rast BDP-a od 3,4 posto u drugom kvartalu ove godine, najveći broj zaposlenih u suvremenoj hrvatskoj povijesti te najniža stopa nezaposlenosti. Na punjenje državnog proračuna je, mora se priznati, utjecala i inflacija jer je posljednjih mjeseci ponovno počela rasti te, prema najnovijoj procjeni Eurostata, iznosi čak 4,6 posto.
Plaće i mirovine uzele najviše
Što se pak rashoda tiče, oni su najviše uvjetovani porastom plaća u javnom sektoru, ove godine doduše usporenom u odnosu na lani, zatim povećanjem mirovina, ne samo u dva kruga usklađenja, već i rastom minimalne mirovine te subvencijama energenata koje je Vlada počevši s 1. listopada ipak odlučila smanjiti.
'Promatramo li posljednja četiri tromjesečja, ostvaren je negativan saldo tekućeg i kapitalnog računa platne bilance u iznosu od 0,8 posto BDP-a, odnosno jedan postotni bod manje nego u cijeloj 2024. godini', stoji u izvješću Ministarstva financija.
Iako je država poprilično brzo izgubila proračunski višak koji je godinama pažljivo stvarala, analitičar s Ekonomskog instituta Zagreb Željko Lovrinčević ističe da situacija s preopterećenjem državnog proračuna nije toliko alarmantna, unatoč tome što je u prvih šest mjeseci na plaće otišlo 4,1 milijardu, a na mirovine 4,4 milijarde eura.
'Sva odstupanja nalaze se u prihvatljivim gabaritima u smislu deficita. Hrvatska u ovom trenutku nema izraženih problema s deficitom i javnim dugom i neće ih imati sve dok traje ciklus priljeva europskih sredstava', istaknuo je Lovrinčević.
Kaže da bi za domaći proračun puno opasnija bila situacija u Francuskoj jer bi se zbog njihova deficita, koji je znatno veći i utjecao je na pad tamošnje vlade, mogla stvoriti inflacija koja bi se prelila na cijelu Europu.
'Većina ljudi nije svjesna toga da je dio tih dugova zajednički. Negdje oko pet posto europskog BDP-a su zajednički dugovi, to je red veličine cijelog nizozemskog duga, a oni nisu prikazani u domaćim statistikama. Gledamo samo Hrvatsku i po tim parametrima nemamo nekih velikih problema, niti ćemo ih imati do kraja ciklusa priljeva europskih sredstava. Puno veći problem može doći izvana u smislu pristiglih obveza i ostalog, na što Hrvatska zapravo i nema puno utjecaja, a događanja u pojedinim zemljama EU-a su problematična u smislu duga i financiranja', objasnio je ekonomski analitičar.
Makroekonomska ravnoteža
Govoreći o inflaciji u Hrvatskoj, koja je i dalje jedna od najviših u Uniji na godišnjoj razini, Lovrinčević je istaknuo da je očito da imamo problema s inflatornim kretanjima, ali i da u tom smislu 'Hrvatska ima najveću makroekonomsku ravnotežu'.
'Da bi hrvatska inflacija proizlazila iz rasta, ona teoretski mora proizlaziti iz rasta proizvodnosti – time rastu plaće i usluge te se iz toga pojavljuje inflacija. Međutim proizvodnost u Hrvatskoj ne raste ništa brže nego u Europi', dodao je.
Doduše, plaće su, naročito u javnom sektoru, znatno porasle. Lani za otprilike tridesetak posto, a ove godine to se usporilo, ali je Vlada relativno nedavno na sebe preuzela obvezu povećanja osnovice plaća zaposlenima u osnovnim i srednjim školama kroz dodatak temeljnom kolektivnom ugovoru, kao i povećanja invalidskih mirovina od 10 posto od 1. siječnja te isplatu trajnog dodatka umirovljenicima uoči Božića.
Zbog svega navedenog, ali i zbog nastavka sada djelomično manjeg subvencioniranja cijene električne i toplinske energije te plina, Vlada će u petak predstaviti rebalans proračuna.
'Imamo puno zaposlenika koji imaju minimalnu plaću, pa je statistički dižu. Međutim ti iznosi nisu ni blizu nekih srednjih primanja, odnosno ondje gdje se nalazila medijalna plaća. U protekle tri, četiri godine bilo je značajno podešavanje, odnosno povećanje minimalne plaće, a ona je opet godinama prije toga poprilično zaostajala. Očito smo došli do nekih limita te minimalna plaća više ne može bitnije rasti. Sad se javlja problem male razlike između najnižih i najviših plaća, pa imate potplaćena zanimanja koja su najkvalitetnija u javnom sektoru. Kod nižih plaća imate primanja koja više ne motiviraju zaposlenike da idu u privatni sektor i sad se to nalazi na približnoj razini, a ona je možda čak i primjerena', ustvrdio je Lovrinčević.
U čemu je problem?
Što se pak tiče socijalnih davanja, naglasio je da se ona u određenoj mjeri financiraju iz europskih sredstava, a ona pak nadomješćuju domaće izvore financiranja. No upozorio je da će ta situacija biti održiva samo dok bude europskih sredstava. Iako je Hrvatska iz NPOO-a nedavno dobila novih 835,6 milijuna eura, treba znati da taj program prestaje već sljedeće godine, a uskoro će završiti i financiranje iz kohezijskih fondova. U sljedećem bi se proračunskom razdoblju više mogle financirati obrana, priuštivo stanovanje i migracije.
Zbog čega je onda nastao proračunski deficit? Ekonomist Lovrinčević tvrdi da je porezna politika bila previše popustljiva u posljednje vrijeme. Iako su porezi i dalje najveći izvor prihoda, dio njih prebačen je na lokalne zajednice, a istovremeno su povećane porezne olakšice.
'Mislim da je Hrvatska u posljednje dvije, tri godine značajno otišla u krivom smjeru rastom neoporezivih primitaka. To se širi kao baza i modalitet i trgaju se sve temeljne veze između uplata i prava. Pojavljuju se vrste atraktivnih primanja, nude se poslodavcima koji ih prihvaćaju, a time se dugoročno uništavaju mirovinski i zdravstveni sustav u cjelini.
S druge strane, to pojačava sklonost ulasku u sivu zonu i kriminal jer ljudi shvaćaju da će se za sve morati pobrinuti sami i da to za njih neće učiniti mirovinski sustav. Onda se gubi smisao drugog stupa, a ljudi se vrate u prvi stup jer im je tako bolje. To obilato koriste i najbogatiji pa si isplaćuju milijune eura dobiti jer mi nemamo limita. Ljudima plaćaju minimalac, a isplaćuju si milijune eura dobiti u okviru malog d.o.o.-a ili paušalnog obrta. Tu su u Hrvatskoj rupe sve veće i u okviru poreznog sustava nikad ih nije trebalo ni otvarati', smatra Lovrinčević.
No, generalno gledajući, situacija s državnim proračunom zasad je još u okviru prihvatljive. Ipak, vlasti trebaju paziti na to da se napola puna čaša odjednom ne bi pretvorila u napola praznu.
'Treba pratiti negativne uvjete koji mogu doći izvana te ih na vrijeme amortizirati. Tu je potrebno umješnosti, politike i svega da bi se štetne odluke koje bi mogle utjecati na Hrvatsku minimizirale u onolikoj mjeri koliko se to može napraviti. Domaće su teme već poznate, od zdravstva i nabave lijekova do restrukturiranja, mirovinskog sustava i rastućeg broja onih čije isplate nemaju veze s uplatama', zaključio je Lovrinčević, naglasivši da treba pričekati još dvije ili tri godine kako bi se vidjelo što se događa s državnim proračunom jer trenutni rast gospodarstva koincidira s priljevom europskih sredstava.