Američki predsjednik poručio je da će od 1. veljače uvesti carinu od 10 posto na uvoz u SAD, a da će se ona od ljeta povećati na 25 posto ako se ne postigne dogovor. Još nije jasno bi li se te nove carine zbrajale s postojećima.

Francuska i Njemačka (dio skupine osam zemalja u kojoj su i Ujedinjeno Kraljevstvo, Danska, Norveška, Švedska, Nizozemska i Finska) poručile su da Europska unija mora biti spremna reagirati ako Trump doista krene s carinama.

BBC je analizirao koje su realne opcije Europe što se tiče odgovora na pritisak iz Washingtona.

Može li Europa uzvratiti carinama?

Prije manje od šest mjeseci SAD i EU postigli su sporazum koji je trebao smiriti transatlantske trgovinske napetosti i donijeti sigurnost tvrtkama i potrošačima.

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen vratila se s Trumpova golf-terena u Škotskoj s dogovorom prema kojem bi carine iznosile 15 posto na svu robu koju EU izvozi u SAD, što je znatno manje od 30 posto koliko je Amerika prethodno prijetila uvesti.

Istodobno je Bruxelles pripremio i paket protumjera koje bi stupile na snagu ako se dogovor ne bi postigao. On je uključivao carine na širok spektar proizvoda – od stoke i dijelova za zrakoplove do viskija – ukupne vrijednosti 93 milijarde eura američkog izvoza u EU.

Zbog postignutog političkog dogovora te su carine privremeno obustavljene dok se ne razrade svi detalji, a Europski parlament trebao je sljedeći tjedan ratificirati trgovinski sporazum EU-a i SAD-a. No samo nekoliko sati nakon Trumpove prijetnje, utjecajni njemački eurozastupnik Manfred Weber poručio je da odobrenje sporazuma „u ovoj fazi nije moguće“.

Ako EU ne potpiše prošlogodišnji dogovor ili ne produlji suspenziju, carine na američku robu vrijednu više milijardi eura stupit će na snagu 7. veljače. To bi moglo izazvati snažan politički pritisak na Trumpa iz redova američkih tvrtki koje izvoze u Europu.

Kad je riječ o Trumpovoj ideji da carinama pogodi neke, ali ne sve zemlje EU-a, u Europskoj komisiji ističu da je to tehnički moguće, ali iznimno teško provedivo. Razlog je jednostavan: roba često više puta prelazi unutarnje granice Unije prije nego što završi na tržištu SAD-a.

Glasnogovornik Europske komisije Olof Gill poručio je da će Bruxelles učiniti „sve što je potrebno kako bi zaštitio gospodarske interese EU-a“, ali je pritom upozorio da bi carine u konačnici najviše naštetile poduzećima i potrošačima s obje strane Atlantika.

Što je ‘trgovinska bazuka’ Europske unije?

Takozvana „trgovinska bazuka“, službeno nazvana Instrument protiv prisile (ACI), zakon je koji Europskoj uniji omogućuje odgovor na ekonomsku ucjenu zemalja izvan EU-a. Riječ je o mehanizmu koji predviđa vrlo ozbiljne posljedice za države koje pokušaju nametnuti svoju volju Uniji ili njezinim članicama.

Cilja se, prije svega, na trgovinske i investicijske mjere zemalja za koje se smatra da se miješaju u „legitimne, suverene odluke“ EU-a ili država članica. Takav odgovor može uključivati čitav niz mjera: od carina i ograničenja uvoza i izvoza, preko restrikcija u trgovini uslugama, pa sve do ograničenog pristupa bankarskim i tržištima kapitala.

U krajnjem slučaju, EU bi mogao blokirati pristup velikom dijelu jedinstvenog tržišta, čak i mimo postojećih međunarodnih ugovora. No to je, kako u Bruxellesu priznaju, nuklearna opcija.

Svrha „bazuke“ prvenstveno je prisiliti drugu stranu da sjedne za pregovarački stol. Stvarna primjena mogla bi izazvati ozbiljnu gospodarsku štetu i unutar same EU-a, zbog čega se na ovaj instrument gleda kao na krajnje sredstvo.

Jedan od primjera koji se često navodi kao razlog za donošenje te uredbe su trgovinska ograničenja koje je Kina uvela Litvi kada je ta zemlja 2021. dopustila otvaranje Tajvanskog predstavničkog ureda u Vilniusu, što je bio presedan u Europi jer većina zemalja koristi naziv glavnog grada Taipei, umjesto Tajvan, koji Peking smatra svojom odmetnutom pokrajinom.

Kina je nakon toga uvela zabranu uvoza litvanskih proizvoda, prekinula trgovačke odnose i vršila pritisak na strane kompanije da uklone litvanske komponente iz svojih proizvoda kako bi mogli ući na kinesko tržište. Kina je također povukla svog veleposlanika i proglasila litvanskog veleposlanika u Pekingu "personom non grata". Čini se da Trumpova najava novih carina u potpunosti odgovora definiciji gospodarske prisile kako bi natjerala EU da promijeni svoje stajalište o Grenlandu.

Spor mehanizam

Uz to, riječ je o sporom mehanizmu. Europska komisija prema pravilima može provesti do četiri mjeseca istražujući navodnu prisilu, a dodatnih šest mjeseci može otići na pregovore i odluku o tome postoji li osnova za odmazdu. Nakon toga države članice imaju još do deset tjedana za odobravanje mjera.

Drugim riječima, čak i kad bi Komisija danas povukla okidač, moglo bi proći i do godinu dana prije nego što „bazuka“ stvarno zapuca. Ipak, postoje i druge poluge koje bi britanska vlada mogla povući ako Ujedinjeno Kraljevstvo, EU i SAD ne uspiju postići dogovor oko Grenlanda.

EU može donijeti niz mjera

Ako se utvrdi postojanje prisile, EU može donijeti niz mjera poput uvođenja ili povećanja carina, uvesti uvozne ili izvozne restrikcije na robu, uvesti kvote ili zabranu trgovine određenim proizvodima, ograničiti pristup tržištu EU-a, ograničiti ili zabraniti pružanje usluga, poput financijskih ili digitalnih, ograničiti izravna strana ulaganja iz te zemlje, isključiti poduzeća iz treće zemlje iz javnih nabava u EU-u.

Moguće je i povećanje poreza na digitalne usluge, što bi moglo pogoditi neke od najvećih američkih tehnoloških kompanija poput Amazona i Mete, vlasnika Instagrama, WhatsAppa i Facebooka. Porez trenutačno iznosi 2 posto i odnosi se na tehnološke divove s globalnom prodajom većom od 500 milijuna funti te najmanje 25 milijuna funti prihoda ostvarenih u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Jesu li Trumpove carine uopće legalne?

U ovoj fazi, međutim, mnogo toga ostaje nejasno – uključujući i zakonitost dijela Trumpovih carina. O tome će odlučivati Vrhovni sud SAD-a, koji treba procijeniti je li predsjednik prekoračio svoje ovlasti nametanjem poreza na temelju Zakona o međunarodnim izvanrednim ekonomskim ovlastima.

Taj zakon obuhvaća i takozvane „odmazdne“ carine koje je Trump uveo prošle godine, a prema kojima američke tvrtke koje uvoze niz britanskih proizvoda moraju platiti dodatni porez od 10 posto čim roba stigne na američku obalu.