Nakon prvih američko-izraelskih napada na Iran, tržišta su vjerovala da će ekonomske posljedice biti kratkog vijeka. No tri tjedna kasnije postaje jasno da bi dugotrajan sukob mogao izazvati ozbiljan globalni šok – od rasta cijena energije do usporavanja gospodarskog rasta i ponovnog jačanja inflacije
U prvim danima nakon napada, investitori su u početku smatrali da je riječ o scenariju na koji ne treba ozbiljno računati. Povijest je, tvrdili su, pokazivala da se ovakve geopolitičke krize brzo smiruju. Goldman Sachs očekivao je tek privremene poremećaje, a procjene su govorile da bi cijena nafte mogla ostati ispod 80 dolara po barelu.
Danas je slika bitno drukčija. Nafta je premašila 100 dolara, cijene plina u Europi su se udvostručile, a volatilnost na tržištima raste. Središnje banke, uključujući američki Fed, Bank of England i Europsku središnju banku, upozoravaju da bi rat mogao značajno pogurati inflaciju i zakočiti globalni rast.
'Tržišta još uvijek vjeruju da će rat brzo završiti, ali rizici su jasni – prijeti scenarij stagflacije (stagnacija i visoka inflacija, op.a.)', upozorava Albert Edwards iz Société Généralea, piše Guardian.
vezane vijesti
Energetski šok prelijeva se na cijelo gospodarstvo
Posljedice se već osjećaju u svakodnevnom životu – od rasta cijena goriva do otkazivanja letova i poremećaja u prometu kakvi nisu viđeni od pandemije.
Posebno je pogođena europska industrija, koja se još nije oporavila od energetskog šoka nakon ruske invazije na Ukrajinu. Kemijski div BASF već podiže cijene, a britanski Huntsman upozorava na ugroženost proizvodnje. Istodobno, rastu cijene gnojiva, ključnog nusproizvoda naftne industrije, što stvara pritisak na poljoprivredu i otvara prostor za novi val poskupljenja hrane.
Iran dodatno podiže uloge prijetnjom da bi cijena nafte mogla dosegnuti 200 dolara po barelu. Ključna točka napetosti je Hormuški tjesnac, kroz koji prolazi oko petine svjetske opskrbe naftom. Napadi na energetske objekte, uključujući LNG postrojenja u Kataru, potaknuli su analitičare da upozore na potencijalni 'crni scenarij' za globalna tržišta energije.
Neizvjesnost dodatno potresa tržišta
Dodatni problem je nepredvidiva komunikacija iz Washingtona. Donald Trump istodobno tvrdi da je rat 'dobiven', ali i da bi mogao potrajati ili se dodatno proširiti. Analitičari Barclaysa takvu situaciju opisuju kao 'nejasnu, maglovitu sliku rata' koja pojačava nesigurnost investitora. Tvrtke i ulagači sve teže procjenjuju kako reagirati, a tržišta bilježe nagle oscilacije.
Ekonomisti upozoravaju da bi se dugotrajan sukob mogao pretvoriti u krizu nalik onima iz 1970-ih, kada su energetski šokovi izazvali globalne recesije. Sličan obrazac viđen je i 2022., kada je rast cijena energije nakon ruske invazije na Ukrajinu ozbiljno usporio europsko gospodarstvo.
Barclays procjenjuje da bi prosječna cijena nafte od 100 dolara u 2026. smanjila globalni rast za 0,2 postotna boda, dok bi inflacija bila viša za 0,7 bodova. U ekstremnijem scenariju, s cijenama iznad 170 dolara, svijet bi mogao skliznuti u recesiju.
Energetski šok prelijeva se i na druge sektore. Zbog rasta cijena gnojiva prijeti pad prinosa i rast cijena hrane, što posebno pogađa siromašnije zemlje.
Istodobno su pogođeni i industrijski lanci opskrbe. Katar, koji proizvodi trećinu svjetskog helija – ključnog za proizvodnju čipova i medicinsku opremu – smanjio je proizvodnju, što bi moglo dodatno destabilizirati globalnu industriju, od automobila do elektronike.
Analitičari upozoravaju da bi dugotrajna blokada Hormuškog tjesnaca mogla izazvati poremećaje usporedive s kombinacijom pandemije i rata u Ukrajini.
Svijet je otporniji, ali i ranjiviji nego prije
No dio stručnjaka kaže da postoje razlozi za umjereni optimizam. SAD je danas gotovo energetski neovisan, Kina ima velike zalihe nafte, a Europa je od 2022. diversificirala izvore opskrbe. Udio energije u globalnom gospodarstvu znatno je manji nego 1970-ih.
No istodobno je svijet mnogo povezaniji. Globalna trgovina čini više od 60 posto svjetskog BDP-a, a oslanjanje na kompleksne opskrbne lance čini ekonomiju osjetljivijom na poremećaje. Zato sve više kompanija ubrzano prebacuje proizvodnju bliže politički stabilnim i saveznim tržištima – trend poznat kao 'nearshoring' i 'friendshoring'.
I dok postoji nada da će se sukob ograničiti i opskrbni lanci stabilizirati, ekonomisti upozoravaju da će posljedice biti dugotrajne. Fragmentacija globalnog gospodarstva mogla bi trajno povećati troškove, potaknuti inflaciju i usporiti rast.
Kako zaključuje ekonomistica Wei Yao iz Société Généralea, svijet se ponovno našao u situaciji u kojoj su središnje banke 'na milosti rata'. A to je, kako nas povijest uči, rijetko dobra pozicija za globalno gospodarstvo.
