Indeks u obzir uzima više čimbenika: cijene nekretnina, ponudu stanova, rast zaposlenosti i plaća, ali i sve veće troškove gradnje.

'To vam je normalno jer produktivnost u gospodarstvu raste, BDP po stanovniku je veći, a priuštivost je u prosjeku uvijek veća u bogatijim društvima. Ona uglavnom ovisi o produktivnosti društva i o tome kakvo je gospodarstvo', izjavio je Šonje za RTL Direkt.

Blagi oporavak nakon pada

Prema njegovu tumačenju, priuštivost stanovanja bila je najviša uoči pandemije. Nakon toga uslijedio je pad, osobito 2022. i 2023. godine, kada su se poklopili rast cijena nekretnina, inflacija i skuplje zaduživanje.

'Najveća priuštivost bila je prije pandemije, a onda je tamo negdje 2022. ili 2023. došlo do pada. Tu je krenuo osjećaj da su danas nekretnine slabije priuštive nego što su nekad bile. Djelomično je točno. Onda je 2024. došla stabilizacija i sad imamo vrlo blagi oporavak', objašnjava Šonje.

Do tog oporavka dolazi unatoč tome što su cijene nekretnina u Hrvatskoj među najbrže rastućima u Europskoj uniji. U posljednjih pet godina najviše su porasle u Mađarskoj, za 118 posto. Slijede Litva s rastom od 83 posto i Bugarska s 82 posto, dok je Hrvatska četvrta u Uniji, s cijenama višima za 79 posto.

Za usporedbu, u Sloveniji su kvadrati u istom razdoblju poskupjeli za 57 posto, u Austriji za 22 posto, a u Njemačkoj za samo šest posto.

Kupoprodaja pada, ali potražnja ne nestaje

Na razini Hrvatske broj kupoprodaja nekretnina pao je za gotovo 22 posto. Ipak, situacija nije jednaka u svim dijelovima zemlje. U Zagrebu je službeni pad znatno blaži, oko 10,5 posto, a agenti za nekretnine i dalje bilježe snažnu potražnju.

Glavni problem, osobito u Zagrebu, ostaje manjak kvalitetne ponude. To se posebno odnosi na novije stanove u širem centru i u tramvajskoj zoni, gdje je potražnja trajno visoka.

Manje se gradi nego prije krize

Podaci o završenim stanovima pokazuju zašto je pritisak na tržištu i dalje snažan. Hrvatska je 2007. imala vrhunac izgradnje, s oko 25.500 završenih stanova. Nakon krize uslijedio je oštar pad, pa je 2014. završeno manje od 8000 stanova.

Do 2024. broj završenih stanova oporavio se na oko 16.500, ali to je i dalje približno 35 posto manje nego u rekordnoj 2007. godini.

U Zagrebu, osobito u širem centru, prostor za novu gradnju dodatno je ograničen.

Zagreb priuštiviji od Ljubljane, Beograda i Sarajeva

Usporedba Zagreba s drugim glavnim gradovima, u analizi tportala, pokazuje da je hrvatska metropola, unatoč visokim cijenama, i dalje priuštivija od dijela gradova u susjedstvu.

U Zagrebu, uz cijenu kvadrata od oko 3000 eura i prosječnu plaću od 1645 eura, za dvosobni stan od 60 kvadrata u širem centru trebalo bi raditi oko devet godina i jedan mjesec.

U Ljubljani su cijene kvadrata osjetno više, dok su plaće približno slične, pa bi za isti stan trebalo raditi 12 godina i 10 mjeseci.

U Beču su cijene stanova znatno više, ali su i prosječne plaće oko 3000 eura, pa je razdoblje potrebno za kupnju stana usporedivo sa Zagrebom. Berlin je povoljniji u toj usporedbi: zbog niže cijene kvadrata u odnosu na Beč i viših plaća, do stana se može doći za oko osam godina rada.

U Sarajevu, uz cijenu kvadrata od oko 2000 eura i prosječnu plaću manju od 1000 eura, za stan bi trebalo raditi 11 i pol godina. U Beogradu, gdje su cijene kvadrata gotovo kao u Zagrebu, a prosječna plaća oko 1000 eura, potrebno je 12 godina i dva mjeseca.

Problem se seli na rubove grada

Šonje upozorava da visoke cijene stanova u središtima velikih gradova nisu hrvatska posebnost. Sličan obrazac postoji i u razvijenijim zemljama.

'Ne može ni svaki Danac kupiti stan u Kopenhagenu, čak ni u širem centru. To je na neki način prirodno. Ono što je kod nas problem jest slaba izgradnja na vanjskim urbanim prstenovima, a to sad tek polako kreće. Tamo je zemlja jeftinija i mogu se graditi nešto veće jedinice jer ima više slobodnih komada zemlje', rekao je Šonje za RTL.