Cijene goriva ponovno su u fokusu, a iako je Vlada još jednom intervenirala kako bi ograničila maloprodajne cijene na benzinskim postajama, pitanje je koliko će taj potez imati dugoročnog učinka.
Na prvi pogled, situacija djeluje pod kontrolom. Zahvaljujući državnoj intervenciji, vozači trenutačno plaćaju Eurosuper oko 5 centi, a Eurodizel čak 17 centi manje nego što bi to bio slučaj bez regulacije. No riječ je tek o privremenom rješenju koje može funkcionirati samo ako cijene nafte na svjetskom tržištu ne nastave snažno rasti. Upravo takav scenarij sve je izgledniji.
vezane vijesti
Hormuški tjesnac u blokadi
Ključni problem dolazi s Bliskog istoka. Tankeri već neko vrijeme stoje zaustavljeni u Perzijskom zaljevu nakon što je Iran zatvorio Hormuški tjesnac - strateški prolaz kroz koji prolazi oko četvrtine svjetske nafte i plina.
Iako bivši američki predsjednik Donald Trump tvrdi da bi američka mornarica mogla osigurati prolazak brodovima, stvarnost je znatno složenija. Osiguravajuće kuće trenutačno odbijaju pokrivati transport kroz to područje, zbog čega je promet praktički paraliziran.
Na zapadnoj strani tjesnaca trenutačno je zarobljeno oko 280 milijuna barela sirove nafte. Za usporedbu, riječ je o količini koju Hrvatska potroši u čak devet godina.
Reakcija tržišta bila je trenutačna. Već prvog radnog dana nakon izbijanja sukoba cijene nafte skočile su za više od 10 posto, a do kraja prvog tjedna zabilježen je rast od čak 35 posto - najbrži u posljednjih više od četiri desetljeća.
Pojedini analitičari već upozoravaju na mogućnost da cijena barela, ako se sukob nastavi, premaši i 200 dolara.
Problem dodatno pojačava činjenica da se cijene formiraju na burzama, gdje veliku ulogu igraju očekivanja i percepcija rizika. A trenutačno je upravo rizik ključni pokretač rasta.
Lančana reakcija
Rast cijena goriva rijetko ostaje izoliran problem. Poskupljenje energenata gotovo uvijek pokreće širi val rasta cijena, posebno u industrijama koje ovise o velikim količinama energije.
Najviše bi mogle biti pogođene kemijska industrija, metalna industrija i proizvodnja polimera, a posljedično i automobilski sektor. U pesimističnom scenariju, ne bi poskupjela samo goriva, već i vozila.
Ova situacija ponovno otvara pitanje energetske tranzicije i prelaska na električna vozila. No stvarnost pokazuje da Europa još uvijek uvelike ovisi o uvoznoj nafti i plinu.
Iako je nakon početka rata u Ukrajini pronašla alternativne izvore, nova kriza sada dovodi u pitanje i njihovu stabilnost.
Električni automobili bilježe rast, ali njihov udio u ukupnoj prodaji u Europi i dalje je relativno nizak - lani je iznosio 17,4 posto. Uz to, eventualni daljnji rast cijena energenata mogao bi povećati i cijenu električne energije, koja se i dalje velikim dijelom proizvodi iz fosilnih goriva.
Energetska kriza mogla bi ubrzati prijelaz na obnovljive izvore, no takve promjene zahtijevaju vrijeme. Kratkoročno, rješenja su ograničena.
Kupnja električnog automobila kao zaštita od visokih cijena goriva trenutačno se ne čini kao racionalan potez. Jednako kao ni gomilanje zaliha goriva u kućnim podrumima.
