Ruske ‘klizeće bombe’, koje Moskva sve češće koristi u ratu protiv Ukrajine, u sebi sadrže elektroničke komponente proizvedene u zapadnim zemljama. Dijelovi američkih i europskih tvrtki pronađeni su u ostacima bombi koje su korištene u napadima na ukrajinske gradove, pokazuje istraga ukrajinske Neovisne antikorupcijske komisije (NAKO)
Riječ je o bombama opremljenima sustavom za navođenje poznatim kao ‘Univerzalni modul za planiranje i korekciju’ (UMPK), koji stare sovjetske nenavođene bombe pretvara u precizno vođeno oružje dugog dometa.
Zapadna tehnologija u ruskom oružju
U ostacima ruskih klizećih bombi pronađene su komponente proizvedene u tvrtkama kao što su Texas Instruments, Intel i irski proizvođač antena Taoglas. Istraga NAKO-a pokazuje da ruska proizvodnja tih sustava u velikoj mjeri ovisi o stranoj mikroelektronici, navodi Euromaidan press.
vezane vijesti
Prema njihovim podacima, oko 71 posto mikroelektroničkih komponenti korištenih u UMPK modulima dolazi od proizvođača iz zapadnih ili zapadno povezanih zemalja. Među 22 identificirana proizvođača, deset ih je iz Sjedinjenih Država, šest iz Kine, četiri iz Švicarske, dok su po dva iz Irske i Japana.
Istraga je analizirala ostatke bombi prikupljene na mjestima napada te više od 600.000 carinskih zapisa o isporukama elektroničkih komponenti.
Kako stare bombe postaju precizno oružje
Masovna uporaba klizećih bombi započela je krajem 2023. godine. Ruska vojna industrija razvila je komplet koji se može pričvrstiti na standardnu sovjetsku slobodnopadajuću bombu i pretvoriti je u precizno vođenu bombu.
Taj komplet naziva se ‘Univerzalni modul za planiranje i korekciju’ (UMPK).
Dodavanjem tog modula bomba dobiva krila i sustav za navođenje, što joj omogućuje da klizi prema cilju nakon što je avion ispusti. Time se domet oružja znatno povećava, pa ruski zrakoplovi mogu izvoditi napade bez ulaska u zonu ukrajinske protuzračne obrane.
Takve bombe mogu pogoditi ciljeve i do 200 kilometara od linije bojišta.
Jeftinije i teže za presretanje od raketa
Klizeće bombe za Rusiju imaju veliku vojnu prednost. Mnogo su jeftinije od krstarećih ili balističkih raketa, a Rusija raspolaže ogromnim zalihama starih sovjetskih bombi koje se mogu pretvoriti u precizno oružje.
Ove bombe ‘vrlo je teško presresti i mnogo su jeftinije i dostupnije od projektila’, navodi se u analizi. Istodobno nose nekoliko stotina kilograma eksploziva, što je dovoljno za uništavanje vojnih utvrda ili većih objekata.
U nekim slučajevima koriste se i iznimno snažne bombe poput FAB-3000, teške oko tri tone, koje uzrokuju razornu štetu.
Rekordni broj napada
Uporaba klizećih bombi naglo je porasla posljednjih mjeseci. U siječnju 2026. zabilježen je rekord – više od 5700 takvih bombi bačeno je u jednom mjesecu, što je oko 26 posto više nego u prosincu 2025.
Isprva su se koristile uglavnom protiv vojnih položaja na prvoj crti, no danas predstavljaju prijetnju i gradovima koji su znatno udaljeni od bojišta.
Napadi su zabilježeni u više ukrajinskih regija. U Sumskoj oblasti koriste se za stvaranje takozvanih ‘tampon zona’ uz granicu, gdje se sustavno razaraju sela i logistička središta. U Zaporižju su klizeće bombe nakon rujna 2024. postale dominantno oružje, a početkom 2025. odgovorne su za većinu civilnih žrtava u gradu.
Odesa je prvi napad takvom bombom zabilježila u listopadu 2025.
Sankcije pune rupa
Unatoč sankcijama uvedenima nakon ruske invazije na Ukrajinu, proizvodnja UMPK sustava i dalje se nastavlja. Prema podacima NAKO-a, u proizvodnji različitih dijelova sudjeluje najmanje 26 tvornica, a njihov broj i dalje raste.
Glavni problem je neusklađenost sankcija između država.
Ukrajina je sankcionirala oko 85 posto proizvođača povezanih s tim sustavom, Sjedinjene Države oko 73 posto, dok su Europska unija i Švicarska uvele ograničenja za nešto više od polovice tih tvrtki. Ujedinjeno Kraljevstvo sankcioniralo je tek oko sedam posto.
Takve razlike stvaraju rupe u sustavu.
‘Mnoge tvrtke sankcionirane su samo u jednoj ili dvije jurisdikcije, što im omogućuje nastavak poslovanja kroz kanale koji nisu obuhvaćeni sankcijama’, navodi se u analizi.
Kina i posredničke države ključne za isporuke
Istraga pokazuje da značajan dio komponenti u Rusiju stiže preko posredničkih mreža.
Tvrtke iz Kine i Hong Konga sudjeluju u više od 82 posto prioritetnih pošiljki elektroničkih komponenti prema Rusiji, ukupne vrijednosti veće od 1,5 milijardi dolara.
Uz to, tranzitne točke poput Turske, Srbije i Ujedinjenih Arapskih Emirata koriste se za preusmjeravanje robe i zaobilaženje trgovinskih ograničenja.
‘Svaka rupa koja ostane otvorena postaje kanal kroz koji komponente dolaze u ruske proizvodne linije’, upozorava NAKO.
