Trenutak olakšanja za mnoge potlačene Irance potkopava činjenica da je ubojstvo vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hamneija opasno jednostavno rješenje za vrlo složen problem, upozorava Paton.

Vladaviu Alija Hamneija obilježilo je loše upravljanje, a na kraju je završila jednom od brutalnijih epizoda njegove prepoznatljive represije - nasiljem koje je njegov režim provodio kako bi održao vlast.

Njegovo ubojstvo izazvalo je slavlje u Teheranu, kao i 40 dana službene žalosti i ogromne prorežimske gužve - ali i borbu da ono što je preostalo od režima shvati što slijedi.

Iskustvo iz Venezuele i Sirije

Izraelski dužnosnici nagovijestili su da je udar ubrzan kako bi se iskoristila prilika na sasstanku visokih iranskih čelnika. Čini se da je američki predsjednik Donald Trump ponovno posegnuo za venezuelskim scenarijem, sugerirajući da je imao nasljednika na umu - kao što je učinio nakon hvatanja Nicolása Madura, pomazavši zamjenicu vođe Delcy Rodriguez za svoju preferiranu sugovornicu.

Ali u Iranu je situacija dosta drugačija. Teokracija se pretvorila u autokraciju i kleptokraciju. Većina od 90 milijuna stanovnika zemlje oslanja se na režim kako bi osigurali egzistenciju, a manjina ima krv na rukama.

Kada je krajem 2024. u obližnjoj Siriji pao Assadov režim, njegove sigurnosne snage bile su iscrpljene - a gospodarstvo opustošeno - godinama građanskog sukoba. Temeljem tog iskustva, SAD i Izrael procijenili su da će micanjem gornjeg sloja režima dati energiju lokalnom stanovništvu i dovesti državu u bolje stanje.

No veliko je pitanje tko će ih naslijediti. Tvrdolinijaši će se utrkivati ​​kako bi popunili prazninu, a i da bi preživjeli. Postoji li mogućnost da se pojavi konsenzus da, da bi opstala, autokracija mora sklopiti mir sa SAD-om i regijom te se neko vrijeme pretvarati da je umjerena, pita se Paton i odmah odgovara:

Možda. Ali to riskira projiciranje slabosti na koju je Teheran toliko alergičan. Ne postoji laka zamjenska vlada u oporbi na kutiji koju Trump može promovirati.

Pahlavi ne može tek tako preuzeti vlast

Reza Pahlavi, nasljednik davno svrgnutog šaha, ne može se ušuljati u Teheran i preuzeti uzde bez riskiranja da ga ljutita iranska vojska pokuša ubiti. U Iranu zapravo nema oporbe. Kao i u Caracasu, svako rješenje vjerojatno će morati doći iz ostataka režima.

U mnogim aspektima, Hamaneijevi pogrešni koraci olakšali su posao SAD-u i Izraelu. Njegova represija i loše ekonomsko upravljanje doveli su do toga da Iran očajnički i očito treba promjenu, a njegov narod žudi za slobodom i bogatstvom.

Njegove jasne naredbe da tako žestoko uzvrati na ove napade - izvedene, čini se, posthumno - razbjesnile su veći dio regije, pogodivši susjede koji su pozivali SAD da odustanu od napada, a sada su bijesni što su njihovi civili bili meta iranskog raketnog i bespilotnog napada. Čini se da Iran nastavlja slabiti sebe, ali ne prestaje.

Veliki rizik sada je raspad: moguće je da nijedna frakcija ne pobijedi, što bi dovelo do nasilja koje bi dodatno destabiliziralo Iran i regiju.

Trump je nestrpljiv

Trumpov ograničen raspon pažnje i alergija na dugotrajne vojne akcije samo pojačavaju ovaj rizik. Predsjedniku nedostaje politički kapital kod kuće, priprema birača za rat ili resursi na terenu za vođenje ove bitke mjesecima, ističe CNN-ov analitičar.

S druge strane, Trump je definirao uske i ostvarive ciljeve ove akcije. Može komotno ustvrditi da iranski nuklearni program, njegovi projektili i njegova sposobnost uznemiravanja SAD-a pretrpjeli su još jedan veliki udarac. Trump nikada nije izričito proglasio promjenu režima svojim ciljem - jednostavno ju je poticao. Može proglasiti pobjedu u trenutku koji odabere, bez obzira na to što to znači za budućnost Irana.

Nadmoćna tehnologija, obavještajni podaci i vatrena moć Sjedinjenih Država i Izraela omogućili su im da pronađu brzo i jednostavno rješenje za svoj trajni iranski problem. Ali još uvijek se nije pozabavio očiglednim i možda nepremostivim složenostima Irana zbog kojih je ta zemlja već pola stoljeća trn u oku SAD-a, zaključuje Paton.