Obvezni vojni rok sve je bliže i već 9. ožujka prvi mladići doći će u vojarne u Kninu, Slunju i Požegi na dvomjesečnu obuku. Kao što smo ranije pisali, pitanja je puno, ali i zabrinutosti. MORH je putem društvenih mreža čak reagirao na zabrinute pozive i poruke roditelja, primarno majki mladića koji su dobili poziv u vojsku.

U svakom slučaju, Hrvatska predviđa priziv savjesti (koji je od preko 700 pozvanih iskoristilo njih sedam) te civilnu službu za one koji ne žele učiti o oružju, stoga možemo pretpostaviti da oni koji 9. ožujka uđu u vojarne doista imaju interes za takav oblik službe. No što im preporučiti, što ih točno čeka? Postoje li neki rizici i opasnosti koje moraju uzeti u obzir na samoj obuci te što bi bilo dobro da imaju na umu preostalih malo više od tjedan dana prije ulaska u vojarnu?

S tim pitanjima javili smo se Marinku Ogorecu, vojnom analitičaru koji je, uz temeljnu vojnu obuku, završio Vojnu akademiju kopnene vojske, sudjelovao u obrani Karlovca u Domovinskom ratu, a nakon karijere u MORH-u, u kojem je obavljao vodeće funkcije, danas je profesor na Veleučilištu Velika Gorica i Sveučilištu Libertas.

'Što se tiče samog služenja vojnog roka, od toga radimo nekakvu famu koje nema. Jednostavno će svaki mladić koji ode na služenje vojnog roka imati točno unaprijed isprogramiran dan, točno unaprijed isprogramirane aktivnosti koje će obavljati i jako dobro znam da se od njega neće očekivati ništa što on neće moći pružiti u danom trenutku. I to je to', sumirao je Ogorec u razgovoru za tportal svoja mišljenja o zabrinutosti u javnosti uoči skorog početka obvezne vojne službe.

Red i raspored koji uvijek ostaje u svijesti

Naš sugovornik poznat je u javnosti po tome da se godinama zalagao za obvezni vojni rok te, neovisno o tome hoće li se ili ne mladi ročnici odlučiti za profesionalnu vojnu karijeru, uvjerava nas da se radi o neprocjenjivom iskustvu.

'Prvo, vojna obuka daje određeni red i raspored funkcioniranja u danu. To će uvijek ostati u svijesti mladog čovjeka. Imat će raspored, naučit će funkcionirati po određenom planu, maksimalno koliko se to može iskoristiti. Druga stvar, naučit će neke vještine koje možda ne može u urbanoj sredini, tipa paljenje vatre, dizanje šatora, snalaženje na terenu, u prirodi. Moći će, na kraju krajeva, prepoznati biljke i životinje koje su jestive, a koje su manje jestive', opisao je Ogorec neke od korisnih lekcija koje nudi vojska.

Upitan koliko će privikavanje na vojnu stegu biti teško mladima, odvratio je da to ovisi o samom pojedincu. Onima koji su navikli na red i rad kod kuće ništa neće biti teško, a onima koji su imali manje discipline bit će problematičnije. Ali samo na početku, naglasio je.

Iskrivljena percepcija filma: 'Instruktori znaju što očekivati od pojedinca'

'Full Metal Jacket', 'Vojničina' Clinta Eastwooda, 'G.I. Jane', pa čak i domaći filmski uradak 'Karaula', donose prizore instruktora i vojnih zapovjednika te njegove 'grube ljubavi', odnosno maltretiranja ročnika prilikom obavljanja zadataka. Međutim Ogorec ističe da takvi filmovi iskrivljuju percepciju javnosti o vojsci te da se ročnici ne trebaju brinuti da će imati takav tretman na svojoj obuci.

'Instruktori znaju svoj posao, vrlo brzo mogu ocijeniti što od pojedinca mogu očekivati i, budite sigurni, apsolutno su dobro provjereni, uvježbani i jako dobro znaju svoj posao. Jednostavno, vojska predstavlja određeni red, odnos, disciplinu, određeni način komunikacije. Sve je vrlo jasno propisano. Svatko tko se toga pridržava neće imati nikakvih problema. Na kraju krajeva, bio sam vojnik otprilike 36 godina i još uvijek sam živ i zdrav', rekao nam je naš vojno iskusni sugovornik.

'Uz prvu pomoć i preživljavanje u prirodi, jedna od ključnih lekcija za svakog vojnika je rukovanje oružjem. Ne samo gađanje i ciljanje, već i rastavljanje i sastavljanje te njegovo održavanje u funkcionalnom stanju', kaže Ogorec, priznajući da je možda subjektivan zbog svojeg iskustva i da je nervozniji pokraj nekih drugih alata, ali ne i što se tiče vatrenog oružja.

'Imam više straha kada radim motornom pilom nego kad rukujem puškom ili pištoljem; motorna pila je manje predvidiva', kaže nam.

Svatko nauči rukovati oružjem za dva sata

Upoznavanje s oružjem odvija se fazu po fazu, kao što, recimo, na satovima biologije učenici prvo uče o jednostaničnim organizmima, zatim beskralježnjacima te naposljetku dođu do složenijih sisavaca i samog čovjeka. Za 18-godišnjake koji su završili osnovnu i srednju školu vojna obuka može se smatrati dodatnim oblikom edukacije i obrazovanja.

No, kaže nam Ogorec, ocjena nema, kao ni pada predmeta, a ako ne savladate neki element na početku, uvijek imate priliku nadoknaditi to u nastavku obuke. Nema dakle 'padanja razreda' ako ne zadovoljite kriterije, edukacija se nastavlja. K tome, kaže nam naš sugovornik, nije ni toliko teška.

'Tko nije ostvario određene uspjehe u jednom dijelu obuke, uvijek ima mogućnost ponavljanja. Na kraju krajeva, svaki, da tako kažem, prosječno sposoban čovjek može naučiti rukovati oružjem u sat i pol do dva sata. Ako i ne nauči složiti oružje, svejedno će ići vježbati, ali radi se o vrlo jednostavnim alatima', istaknuo je Ogorec.

Simulacija bojišta: 'Ništa opasnije od petarde'

Nakon vježbanja gađanja oružjem ročnike očekuje i 'učenje ponašanja na bojištu', točnije samozaštitnog ponašanja: od paljenja logorske vatre, preko preživljavanja neugodnih i nepredvidivih okolnosti, do načina za izvlačenje iz opasnih situacija. Tu se, naravno, oponašaju i ratni uvjeti, ali opasnosti nema jer je sve to simulacija.

'U pravilu se na vježbama koristi vježbovna municija. Ona stvara zvučne i svjetlosne efekte, ali nije ništa opasnija od petarde. Glasni su zvukovi, no ljudi se brzo naviknu, a dosadašnja praksa nije pokazala probleme oko toga', opisivao je Ogorec iskustva s takvih vježbi.

Strah može biti kočnica, a rat, nažalost, ne pita kakvi su uvjeti. Dok civili imaju luksuz ostati doma u slučaju crvenog meteoalarma i grmljavinskog nevremena, vojnici mogu završiti na dužnosti i u takvim uvjetima. Vojnički poziv ima opasnosti, ali tijekom obuke maksimalno se pazi na sigurnost svih uključenih.

'U ekstremnim vremenskim uvjetima, koliko ja znam, nikad se nije izlazilo na teren. Da bismo mladog čovjeka naučili nekim temeljnim vještinama, za to su potrebni odgovarajući uvjeti, a ekstremni uvjeti nikad nisu dobri i tada se ne ide na terensku obuku. Umjesto toga, provodi se vrijeme u zgradi, u vojarni. Ali kiša i lošije vrijeme općenito ne smetaju i instruktori znaju procijeniti kada odvesti ljude na teren. Ako donesu odluku da ih izvedu, onda za njih nema opasnosti', kazao nam je Ogorec.

'Vojni rok bi trebao trajati najmanje šest mjeseci'

Iako je našem sugovorniku drago zbog toga što se vratio obvezni vojni rok, ipak nam je naveo da ima neke zamjerke na trenutačni model. Konkretno, smatra da bi idealno bilo da obuka traje šest ili minimalno četiri mjeseca, umjesto danas propisana dva mjeseca.

'Zalažem se za obvezni vojni rok podjednako za djevojke i za mladiće jer ne mislim da tu treba, pogotovo u današnje doba, praviti razlike. Pretpostavljam da još uvijek nisu stvorene pretpostavke za to da bi djevojke ravnopravno služile vojni rok, ali ubuduće bih volio da to bude podjednako, kao što već jest u velikom broju zemalja (...) Dva mjeseca su osnove osnova, a ako želite nešto nadograditi, što i morate, potrebna su još dva mjeseca. Međutim to se može postići i kroz pričuvna pozivanja jer se ljude nakon služenja vojnog roka poziva na vojne vježbe, određene kampove, terene i tako dalje', naveo je Ogorec što još mlade ročnike može čekati nakon izvršenja osnovne vojne obveze.

Dok se specijalistička obuka za sada čuva za one koji žele nastaviti vojnu karijeru, temeljna vojna služba čeka sve koji su rođeni 2006. godine i one mlađe, osim ako se ne pozovu na priziv savjesti. Za sve koji odluče obući uniformu naš sugovornik ima jednostavnu poruku.

'Uključite se sa željom za novim znanjima i saznanjima. Potrebna je radoznalost za ulazak u takav novi proces. Dobit ćete nova životna iskustva, a ona neće biti ni neugodna ni specifična. S voljom pristupite obvezama koje se od vas očekuju i ne bi trebalo biti problema. Budite sigurni – značajan, velik broj mladih će nakon ta dva mjeseca htjeti ostati u oružanim snagama, nastaviti obuku i baviti se tim poslom. Više neće biti ničeg nepoznatog, a mnogi će se pronaći u tom poslu', zaključio je Ogorec u razgovoru za tportal, uvjeren da će se mladima svidjeti iskustvo koje će kao ročnici steći na vlastitoj koži već od 9. ožujka.