Za razliku od svog oca, koji je imao gotovo apsolutnu kontrolu nad odlukama o ratu, miru i pregovorima sa Sjedinjenim Državama, njegov nasljednik Modžtaba Hamnei zasad ne upravlja državom samostalno.

Prema izvorima iz iranskog političkog i sigurnosnog aparata, ključne odluke danas donosi skupina generala iz Revolucionarne garde, zajedno s političkim saveznicima, piše The New York Times.

Analitičari opisuju novu strukturu kao svojevrsni ‘upravni odbor’, u kojem ajatolah Hamnei ima formalnu ulogu, ali se u velikoj mjeri oslanja na savjete i odluke vojnih čelnika. 'Generali su članovi odbora’, navode upućeni sugovornici.

Vođa u sjeni i pod zaštitom

Novi vrhovni vođa rijetko se pojavljuje u javnosti otkako je teško ranjen u zračnim napadima u kojima je ubijen njegov otac.

Prema dostupnim informacijama, skriva se na nepoznatoj lokaciji, uz stroge sigurnosne mjere i ograničen pristup, dok komunikacija s njim ide preko posrednika i kurira.

Iako je fizički oslabljen, izvori tvrde da je mentalno sposoban sudjelovati u donošenju odluka, no zbog sigurnosnih i logističkih razloga velik dio operativne kontrole prepušten je vojsci.

Uspon Revolucionarne garde

Iranska Revolucionarna garda, osnovana nakon Islamske revolucije 1979., tijekom godina je postupno širila svoj utjecaj – od sigurnosnog aparata do ključnih gospodarskih sektora i vanjske politike.

Smrt starijeg Hamneija otvorila je prostor za dodatno jačanje njezine moći. Generali su odigrali ključnu ulogu u izboru novog vođe i sada upravljaju glavnim strateškim odlukama.

Na čelu tog sustava nalaze se istaknuti zapovjednici poput Ahmada Vahidija, vrhovnog zapovjednika Garde, Mohamada Bagera Zolgadra, šefa Vrhovnog vijeća nacionalne sigurnosti te Jahja Rahima Safavija, dugogodišnjeg vojnog savjetnika vrhovnog vođe.

Ključnu političku ulogu preuzeo je i predsjednik parlamenta Mohamad Bager Galibaf, bivši general garde koji danas vodi pregovore sa Sjedinjenim Državama, potisnuvši ministra vanjskih poslova Abasa Arakčija u drugi plan.

‘Modžtaba nije vrhovni vođa u punom smislu kao njegov otac’, ocjenjuju analitičari, ističući da njegova pozicija ovisi upravo o podršci garde.

'Trokut moći': Generali vode rat i pregovore

Prema dostupnim informacijama, vojni vrh donosi ključne odluke o strategiji, uključujući vojne operacije, zatvaranje Hormuškog tjesnaca i pregovore sa SAD-om.

Uloga civilne vlasti pritom je smanjena – predsjednik i vlada fokusirani su uglavnom na unutarnje funkcioniranje države, poput opskrbe energijom i hranom.

Istodobno, i diplomacija je pod snažnim utjecajem vojske, a pojedini politički akteri marginalizirani su u pregovorima.

Važnu ulogu u novoj strukturi vlasti igraju dugogodišnje osobne veze. Modžtaba Hamnei još je kao tinejdžer sudjelovao u Iransko-iračkom ratu, gdje je upoznao mnoge buduće zapovjednike Garde.

Posebno bliski odnose ima s Hoseinom Taebom, bivšim šefom obavještajne službe Garde, Galibafom i drugim veteranima. Ova skupina godinama je bila poznata kao 'trokut moći', a danas čini jezgru odlučivanja u Iranu.

Unutarnje podjele i sukobi

Unatoč dominaciji generala, iranski politički sustav i dalje karakteriziraju unutarnje podjele.

Dio političkog vrha zagovara nastavak pregovora sa SAD-om kako bi se ublažile ekonomske posljedice rata i sankcija, dok tvrda struja smatra da Iran može vojno nadvladati protivnike i odbija ustupke.

Te razlike došle su do izražaja i tijekom pokušaja novih pregovora, koji su u konačnici propali nakon protivljenja vojnog vrha.

Iako su iranske vlasti uvjerene da su uspjele stabilizirati situaciju nakon sukoba, ostaje otvoreno pitanje hoće li nova struktura vlasti omogućiti dugoročnu stabilnost ili dodatno produbiti unutarnje napetosti.

U svakom slučaju, Iran je ušao u novu fazu – onu u kojoj ključne odluke više ne donosi jedan čovjek, već skupina vojnih lidera s velikim utjecajem na budućnost zemlje.