Zelenski, stegni remen!

Dok je crème de la crème europske politike u četvrtak u pauzi od maratonske rasprave na jednom od najnapetijih samita EU-a u Bruxellesu od početka rata u Ukrajini jeo kremu od kestena, grdobinu i iglice jele, pod prozorima su im na traktorima mahali 'autori samitskog menija' – poljoprivrednici – upriličivši grozomornim zvucima pjesama 'Baby Shark', 'Barbie Girl' i 'Crazy Frog' prosvjed protiv svega onoga što Europa sprema za njih.

Iako je sporazum EU – Mercosur, zbog kojeg su izašli na ulice, bio jedna od tema na stolu ovomjesečnog samita, domaćica Ursula pokušala je dobro podmazati želuce svojih gostiju za nešto za nju još važnije – poklon-bon od 210 milijardi eura za Ukrajinu, financiran iz zamrznute ruske imovine.

No hoće to tako nekad – pa je baš zbog toga što glavni protivnik podosta riskantnog bućkuriša tete Ursule ipak nije imao želuca za njega, ona je ta koja je na kraju ostala praznog želuca, baš kao i njen trbuhozborac Friedrich Merz.

Umjesto rješenja koje su Berlin i Komisija tjednima gurali, Europska unija u posljednji je trenutak posegnula za kriznim planom – zajedničkim zaduživanjem.

Rješenje je to koje se do nekoliko sati prije završetka samita smatralo malo vjerojatnim, a koje je mjesecima zagovarao novopečeni odmetnik u Bruxellesu – ironično, belgijski premijer Bart De Wever. Dodatan, ali ne i neočekivan, udarac europskom jedinstvu predstavlja činjenica da se tri države – Mađarska, Slovačka i Češka – neće uključiti u ovaj aranžman, što znači da slijedi nova runda ribanja, prigovaranja i nagovaranja.

Zelenski će se pak morati nekako snaći s podosta manjim obećanim iznosom od 90 milijardi eura – taman da pokrije proračunski deficit i vojne potrebe.

Pobornicima reparacijskog zajma za Ukrajinu, izgleda, ipak nije dovoljno stalo do nje da podijele rizik s kojim bi se Belgija, kao zemlja u kojoj leži daleko najdeblja feta zamrznute ruske imovine, suočila u slučaju da Rusima u budućnosti prođe tužba na sudu. Poruka Zelenskom je jasna: pomoći ćemo ti da preživiš, a za ostalo se, druže, ili snađi ili stegni remenje.

Svijet u očima Trumpa

A dok su se europski čelnici znojili u katakombama europskih institucija u Bruxellesu, svijet je jednim okom strepio od najavljenog Trumpova obraćanja naciji usred eskalacije krize na Karibima. Kad tamo – umjesto najave rata s Venezuelom, nedajbože, nešto još gore – još jedna sebeljubna logoreja Narančastog Čovjeka. Trump je nakon gotovo godinu dana svog drugog mandata u tih 18 minuta samohvale zaključio što je mislio i na njegovu početku, ali i prije pet godina: da Joe Biden ne valja, a on valja.

Zemljom, koja je samo prije godinu dana bila na umjetnom disanju zbog 'milijuna kriminalaca bez zelene karte, woke ludila i inflacije', sada teku med i mlijeko, kaže predsjednik svih predsjednika, a građani će plodove 'najpoželjnije zemlje na svijetu' žeti uskoro. Evo samo što nisu.

Vrijeme je darivanja, pa je Trump donio i poklon za njemu posebno dragu skupinu – vojnike – odnosno, kako ih on naziva, ratnike. Svakome od njih ide 'ratnička dividenda' od simboličnih 1776 dolara. O ratu u Ukrajini i Venezueli, za čije je sankcionirane naftne tankere dan ranije naredio blokadu, ni riječi. Ipak se zna prioritet – Trump first.

Svijet u očima Vladimira Putina

I dok se Trump (hvala bogu) odlučio za kraći format naracije, njegov ruski kolega Vladimir Putin na svojoj tradicionalnoj godišnjoj konferenciji za novinare okušao se u oratorskom maratonu od gotovo pet sati, možda pomalo i iz suosjećanja prema europskim kolegama koji su probdjeli noć ranije da bi mu priredili božićni poklon.

A ne, ne – njih je neki dan nazvao 'malim svinjama', a ovaj put iskoristio je priliku da kaže da su se 'umalo pljačkaši' u zadnji tren povukli iz straha od 'ruske zime'.

Odgovarajući na pitanja novinara i građana u TV studiju, Potemkinovu selu u malom, na ekranu je prikazano tri milijuna zaprimljenih pitanja, neka od njih čak i provokativna – eto, da ne bude da stari lisac ušutkava glas naroda. I dok je kićenost inače odlika njegova novopečenog prijatelja, od kojeg ga samo dijeli Beringovo more, Putinova godišnja konferencija bila je televizijski materijal za kauč i kokice.

Babuške, kokošnici, djeca i novinari s plakatima kojima se nastoje izboriti za minutu pažnje ruskog predsjednika. A dok je on olajavao šefa NATO-a Marka Ruttea i zaprijetio mu da će ga odati tatici Trumpu (kojeg je pohvalio), pala je i prosidba – jedan od prisutnih novinara zaprosio je svoju odabranicu pred predsjednikom i pozvao ga na vjenčanje.

Ostalo: u Rusiji teku med i mlijeko, baš kao i u SAD-u, Zapad je isključivi krivac za rat u Ukrajini i 'lopta mira' je (sad) u njihovim rukama.

Putin je iskoristio priliku i da ponudi velikodušni novogodišnji poklon Zelenskom, čiji je glumački talent 'bez ironije' pohvalio: 'postoji mogućnost' da će se suzdržati od većih napada na Ukrajinu tijekom predsjedničkih izbora, ako se održe.

A što Putin želi u novoj godini? (Fanfara)... pa mir, nego što drugo! A da podsjeti one koji mu tu želju mogu ostvariti, u studiju mu je leđa čuvala karta 'Velike Rusije'.

Ahmed koji je zaustavio teroriste

Taman kad smo mislili da ćemo nekako okončati godinu bez smrtonosnog terorističkog napada koji će uznemiriti cijeli planet, na plaži Bondi u Sydneyju prošle se subote dogodila pucnjava u kojoj je ubijeno 15 osoba, a najmanje 29 ih je ranjeno. Iako je policija prilično brzo izašla na teren i zatvorila cijelu plažu, pravi heroj bio je 43-godišnji prodavač voća Ahmed al Ahmed jer je savladao jednog od dvojice napadača i oduzeo mu pušku, iako je prethodno u životu nije nikad držao u rukama.

Upravo u imenu i vjeroispovijedi Al Ahmeda, koji je prilikom svoje intervencije dobio i dva metka te završio u bolnici, leži i ključni preokret ove priče: sam napad zapravo je bio napad terorista na židovsku zajednicu koja je palila prvu svijeću za Hanuku, a njega je zaustavio – musliman. Još troje ljudi usudilo se suprotstaviti napadaču, no oni su odmah ubijeni, a svih četvero slavit će se kao nacionalni heroji.

Iste sreće neće biti australske vlasti jer su se odmah nakon napada morale braniti od žestokih kritika izraelskih vlasti. I predsjednik Isaac Herzog i premijer Benjamin Netanyahu, naime, okomili su se na australskog premijera Anthonyja Albanesea, tvrdeći da je isforsiranim priznavanjem Palestine pridonio radikalizaciji mržnje prema Židovima. Albanese se teško može obraniti od ovih napada, no zato su vlasti Novog Južnog Walesa, australske države u kojoj se dogodilo ubojstvo, najavile dodatno pooštrenje ionako najstrožih svjetskih zakona o nabavci oružja. Žrtve, naravno, ništa neće vratiti.

Vučićev zabavnik: Kmečanje ili grmljavina

Dok je Trumpov zabavnik ovog tjedna otišao u domenu kompletnog pomračenja uma (o čemu nešto kasnije, u priči o ubojstvu Roba i Michelle Reiner), Vučićev zabavnik uglavnom se svodi na – kmečanje. Ili grmljavinu, rekli bi srpski prorežimski mediji koji su opservirali da je predsjednik Srbije prvo u srijedu zagrmio na temu propalog 'posla stoljeća' – gradnje hotela Trump usred Beograda – iz kojeg se povukao Trumpov zet Jared Kushner.

'Ponosan sam na sve one koji su pokušali dovesti takvog investitora. Kampanjom i hajkom koja je provedena uspjeli smo sve uništiti. Kampanja počinje kao kampanja podrške blokaderskoj hajci jer je potrebno sve ocrniti, uništiti Srbiju, ostaviti je bez investitora i svega ostalog kako bi nestala s karte uspješnih zemalja. Izgubili smo iznimnu investiciju. Osobno ću se pobrinuti da svi koji su sudjelovali u nanošenju štete odgovaraju za to', zaprijetio je Vučić.

Već sljedećeg dana opet je kmečao, ili grmio, ovoga puta na temu samita Europske unije i zapadnog Balkana u Bruxellesu. 'Prvi put u posljednjih 13 ili 14 godina ni ja ni itko drugi neće ići na tu međuvladinu konferenciju. Nitko neće predstavljati Republiku Srbiju. Radim to zbog građana Srbije, bez obzira na kritike iz Bruxellesa, jer Srbija je na svojoj strani, koliko god se to ne sviđa Washingtonu, Bruxellesu ili Moskvi', opet je, skakućući sa stolca na stolac, zavapio Vučić. Radi balansa fali nam još jedno kmečanje – ili grmljavina – na temu Moskve, ali pitanje nafte i plina je ovih dana, očito, u drugom planu.

Od Praga do Rima ljudi na ulicama

A od Tatri do Vezuva – mnogi bi rekli, duž osovine nove iliberalne Europe – prošlog su se tjedna ulicama valjali masovni prosvjedi. Prvo su se pobunili Talijani, čiji se najveći sindikat digao u masovni prosvjed protiv proračuna Giorgie Meloni za 2026. godinu, paralizirajući zemlju i poremetivši rad vlakova, škola i drugih javnih službi. Sindikat CGIL procjenjuje da se oko 61 posto svih zaposlenika javnog i privatnog sektora pridružilo štrajku te da je više od 500.000 ljudi sudjelovalo na prosvjednim skupovima u glavnim talijanskim gradovima.

Potom su u subotu na ulice Budimpešte izašli Mađari, ovoga puta tražeći ostavku Viktora Orbana zbog skandala sa zlostavljanjem u državnom centru za maloljetnike u Budimpešti. Slučaj star nekoliko godina zaprepastio je javnost, a tužitelji mjesecima istražuju bivšeg ravnatelja centra zbog sumnje u vođenje lanca prostitucije, pranje novca i trgovinu ljudima. I sam Orban, kojemu su dani realno odbrojeni do travnja, upregnuo je sve resurse da se taj užas rasplete te je zbog afere dosad privedeno sedam osoba.

U srijedu je pak bila 36. obljetnica Baršunaste revolucije, čija je posljedica bilo mirno razdruživanje Češke i Slovačke. Kako su obje zemlje sad pod vlašću likova koje se naširoko smatra iliberalnim vođama što ruše vrijednosti tranzicije – milijardera Andreja Babiša u Češkoj i proruskog Roberta Fica u Slovačkoj – i u Pragu i u Bratislavi okupile su se tisuće ljudi da bi to i konstatiralo.

'Želimo li doista živjeti u državi u kojoj su političari iznad zakona', zapitao se Mikuláš Minar, organizator skupa u češkoj prijestolnici, dok se u Slovačkoj, baš na dan ovog prosvjeda, zatekao hrvatski predsjednik Zoran Milanović i, u neku ruku, podržao Fica. 'Slovačka ima političko rukovodstvo koje misli svojom glavom i ima čvrst stav po nekim pitanjima', rekao je tamo Milanović, baš u danu u kojem su deseci tisuća ljudi u Bratislavi prosvjedovali protiv ukidanja ureda za zaštitu zviždača. Loš tajming, mora se priznati.

Ubojstvo Reinerovih: Sin ih lišio života, Trump ih gnjusno sahranio

Uz onu u Sydneyju, najjezivija priča tjedna svakako je ona o ubojstvu poznatog holivudskog redatelja, glumca i producenta Roba Reinera te njegove supruge Michelle. Oni su u ponedjeljak u ranim jutarnjim satima pronađeni mrtvi u svom domu u Los Angelesu s ozljedama nanesenim nožem, a za ubojstvo je uhićen njihov sin Nick Reiner.

Nicka smo dosad znali tek kao scenarista koji se borio s ovisnošću i svoje je iskustvo opisao u filmu 'Being Charlie', a režirao ga je upravo otac kojeg je, po svemu sudeći, ubio. Filmski je, prema izvorima trač magazina poput TMZ-a, bio i završni čin njihova života – odveli su ga na božićnu zabavu Conana O'Briena jer je, navodno, opet krizirao pa su ga htjeli imati na oku, no sve skupa završilo je žestokom svađom. Još nevjerojatnije su informacije koje par dana kasnije donosi Daily Mail, a on tvrdi da će Nick troškove obrane za ubojstvo roditelja platiti upravo iz ostavine preminulog para.

No najluđa od svega ipak jest reakcija Donalda Trumpa na smrt supružnika Reiner. On je na svom Truth Socialu udario u bezdušnu i okrutnu tiradu na račun čovjeka kojega je opisao kao 'mučenog i posrnulog, ali nekoć vrlo talentiranog redatelja', sugerirajući da su on i supruga navodno stradali od 'Trumpovog sindroma poremećenosti', izraza koji on i njegova klika koriste za diskreditaciju kritičara.

Reiner je, zna se to, bio gorljiv demokrat i protivnik Trumpa, ali ovakve riječi na račun čovjeka koji je ovom svijetu ostavio praktički prvi glazbeni mockumentary ikad, 'This is Spinal Tap', te još par sjajnih filmova poput 'Kad je Harry sreo Sally', 'Stand By Me' i 'Nekoliko dobrih ljudi', vrlo dobro ilustriraju u kakvom svijetu nas Reiner ostavlja.

Houston, we hope there won't be problems

Čovjek kojem je Donald Trump rekao 'da' pa 'ne', pa na kraju ipak – 'da'. Vječite zaruke s pokojim dramatičnim preokretom ipak su završile 'vjenčanjem': Jared Isaacman novi je šef NASA-e. Tech milijarder, pilot, astronaut, zagovornik misija na Mars i bivši suradnik Elona Muska u SpaceX-u – he's all that. Potonje mu, doduše, i nije baš išlo u prilog nakon što je pukla bromansa između Muska i Trumpa. No to više pretjerano i ne muči 15. šefa američke svemirske agencije.

Isaacman se u rujnu upisao u povijest kao osoba koja je izvela prvu komercijalnu svemirsku šetnju u ljudskoj povijesti. Prvi se na visini od 740 kilometara iznad Zemlje, iz kapsule Crew Dragon, u svemirskom odijelu prošetao on, kao zapovjednik misije, a zatim i SpaceX-ova inženjerka Sarah Gillis.

No ipak ne treba zanemariti razdoblje u kojem su ga Trumpovi ljudi malo detaljnije 'češljali' jer ima i Isaacman putra na glavi. Naime uhićen je 2010. zbog prijevare, pa su ga snašle tužbe u dvije savezne države zbog čekova bez pokrića, u iznosu od dva milijuna dolara, izdanih kasinima. Isaacman tvrdi da je riječ o nesporazumu povezanom s putnim troškovima i sporom s Palms Casinom u Las Vegasu. U upitniku za Senat naveo je da su optužbe povučene, a zapisnici zapečaćeni. Paralelno, građanske tužbe protiv njega vodili su Mohegan Sun u Connecticutu te Trumpov bivši kasino Taj Mahal u Atlantic Cityju. U tim je slučajevima Isaacman ispisao četiri čeka bez pokrića vrijedna milijun dolara u svakom kasinu, a te su tužbe okončane nagodbama 2011., uključujući isplatu 650.000 dolara Taj Mahalu.

Premda je ranije financirao vlastite svemirske misije SpaceX-ovom kapsulom Crew Dragon, novi šef NASA-e trenutno zbog nove uloge ne planira daljnje osobne letove u svemir. Ima ambiciozne ciljeve, a osim što je prethodno najavio i slanje vojske u svemir, također je, kao i Musk, blago opsjednut misijama na Mars, kao i time da SAD mora uhvatiti korak i ovo desetljeće preteći Kinu u povratku na Mjesec. Na čelo NASA-e stiže u prilično turbulentnom razdoblju rezova i pada učinkovitosti, no ništa ovog hrabrog momka neće zaustaviti u uvođenju velikih promjena već u, kako je sam najavio, prvih 20 dana mandata. Houston, we hope there won't be problems.

Biste li se usudili?

Vrijeme je za novogodišnje odluke, da počnemo iznova i vratimo se sebi. Kaže to Ava iz Ujedinjenog Kraljevstva koja početkom 2026. godine kreće s pomalo radikalnom, ali pomalo i primamljivom odlukom (kad sve prednosti stavimo na stol): izbrisat će društvene mreže, odjaviti se sa streaming servisa, ugasiti svoj pametni telefon i 'zaboraviti' na život online. Zamijenit će to DVD-ima, MP3 playerima, preklopnim telefonima i starim računalima kako bi se odmaknula od 'pretjerane konzumacije medija' i 'preuzela kontrolu nad vlastitim životom'.

In all its irony, ideju širi putem TikToka, gdje je već okupila masu znatiželjnika – više od 200.000 ljudi prati kako najavljuje povratak u offline svijet. Ava tvrdi da nije protiv tehnologije, nego protiv toga što ona, umjesto da povezuje, 'izolira, izaziva tjeskobu i ovisnost o tuđim mišljenjima'. Znanstvena istraživanja idu joj donekle u prilog jer se pretjerano korištenje pametnih telefona često povezuje s depresijom, stresom i lošim snom.

Što bi, po Avi, donijelo micanje od online svijeta i života? Više kreativnosti, više druženja, više stvarnosti, a manje skrolanja. Ako se, naravno, već za tjedan dana ne vrati u online život. Biste li se usudili na ovakav potez i možete li si danas uopće priuštiti takav luksuz?

Kad Njemačka kihne, Europa dobije upalu

'Bolesnik Europe'. Već neko vrijeme tako se etiketira Njemačku, uz opetovana upozorenja da je tamošnja ekonomija 'u škripcu'. Među njima je i Peter Leibinger, predsjednik BDI-ja, krovne udruge njemačke industrije, koji kaže da njemačko gospodarstvo prolazi kroz najdublju krizu od osnutka Savezne Republike 1949. godine. I doista je riječ o svojevrsnom strukturnom potresu koji nagriza samu srž njemačke industrijske moći.

Njemački ekonomski model – temeljen na snažnoj industriji, izvozu i tehnološkoj prednosti – pod pritiskom je s više strana: visokih cijena energije, opterećujuće birokracije i sve žešće globalne konkurencije, pogotovo kineske. Što kažu brojke? BDP se vrti oko nule, procjene govore da se broj nezaposlenih približava tri milijuna, a stopa nezaposlenosti porasla je na 6,3 posto.

Najvidljiviji simbol krize je automobilski sektor, desetljećima perjanica brenda 'Made in Germany', a sve to zbog agresivne konkurencije kineskih električnih vozila, visokih cijena energije te kašnjenja u razvoju baterijskih tehnologija i digitalnih rješenja. Ni investicijski paket od vrtoglavih 500 milijardi eura ne spašava stvar. A kad Njemačka kihne, Europa dobije upalu.