Epski fejl

Čekalo se na to od kraja veljače, a sad smo dobili crno na bijelo. Epski gnjev doveo je do epskog fejla. Shvatila je to sad već i kritična masa američkih republikanca, pa se odmah valja i oprati od njega. Crni utorak premoćnom je pobjedom demokrata na izborima za Kongres progutao šefa Zapada, pa su se na obje strane političkog spektra opet počele miješati karte. Jer završetkom ovih izbora počele su igre prijestolja za 2028.

Demokrati se, parodijski rečeno, nalaze skoro pa u istim problemima kao studenti u Srbiji, pitajući se izbija li se klin klinom i moraju li se približiti svojoj periferiji ili pak treba ojačati centar. Tek onda moći će ozbiljnije klesati 'the kandidata'. Stazu je svakako počela mesti svježa krv, ponovno izabrani senator u Georgii, Jon Ossoff, koji trenutno kotira kao njihov najizgledniji predvodnik.

Nekoliko koraka bliže tom statusu na republikanskoj strani, i odmah nakon njihova velikog debakla (kako kažu, još se nije ni ohladio), približio se prvi zdesna Ocu, J.D. Vance, 'izdajničkim' objašnjenjem da je za sve kriv – rat u Iranu. Ali dok god živi pod njegovim krovom, a to je još dvije godine, ne može baš pomesti Ćaću pod tepih te se sad traži kozmetički žrtveni jarac koji bi prividno otkupio njegove grijehe.

Kad već posežu za šminkom, ne čudi to da je glavni kandidat za pribijanje na križ zasad pastuh Hegseth. Samoprozvani (i obrijani) ministar rata ipak ima šanse preživjeti jer se Tatica još uvijek nada da se neće morati odreći njemu najljepšeg konja. No, iznad unutarstranačkih previranja, glavno je pitanje hoće li epski fejl i crni utorak iznjedriti OG epski gnjev i veliku depresiju ili će dovesti do velikog buđenja (ako uopće ikad te dvije stvari ne dolaze u paketu).

Ključni omen mogao bi biti razvoj događaja na Bliskom istoku. Teheran, očekivano, likuje i veli da je za Trumpov debakl kriva politika 'Israel first'. A da su djelomično u pravu, zna i sam Trump, pa je dan uoči izbora Tel Aviv kao fol počeo tresti s ramena, najavivši da od prosinca nema više para za njega – osim u nuždi. A nužda je očigledno permanentna, pa će Bibi, ako ostane na vlasti, nekako već preživjeti s četiri milijarde dolara manje. Ne treba, dakako, zaboraviti to da su mu Ameri u posljednje tri godine isplatili pet puta više samo u vojnoj pomoći.

Nekako se on i strpio do američkih izbora, pa sad opet kidiše na Iran, a za veliki napad spremna je i američka vojska. No svaka Trumpova jednadžba trenutno je jednaka imaginarnom broju. A baš u tom znaku 'i' još ima nade, pa makar imaginarne, da će svijet dočekati 2028. godinu kao barem malo bolje mjesto.

Srbija: Vlast je pala, a Vučić (i Informer) nikako da se ugase

Vučić je izgubio izbore, ali vlast još uvijek tehnički ne da, bar dok se ne konstituira novi parlament i izabere nova vlada. U međuvremenu, bivši predsjednik s građanima komunicira putem telefona: društvene mreže zasad su mu glavni kanal, uz Informer, koji i dalje prekovremeno radi na obrani starog poretka.

Red kuknjave zbog aktualnih događaja, red pripreme sendviča (bar za to je već ranije dokazao da je kompetentan), još samo da krene pisati onaj svoj priručnik 'Kako sam srušio obojenu revoluciju' – neki mu poručuju da će za to imati dovoljno vremena u zatvoru. S Informerom će to ipak ići malo teže: dobio je sedmodnevnu zabranu emitiranja vijesti iako su prosvjednici predvođeni v.d. predsjednicom Anom Brnabić zaplakali pred donedavno im servilnim radiodifuznim regulatornim tijelom.

Studentska lista objavila je program s prijedlozima poput četverodnevnog radnog tjedna, veće brige za Srbe u regiji i ograničenja reality programa na 45 minuta dnevno; više detalja programa pronađite u sažetku. Usto, Srbi teško dolaze do eura, što je još jedna stavka na popisu problema koje će naslijediti nova vlast, uz državu u kojoj se politički obračuni ne čekaju do primopredaje.

Uhićen je zapovjednik elitne policijske jedinice, osumnjičen za mučenje studenata, a uz njega još neki bankari, policajci i, među ostalim, šef Hidrometeorološkog zavoda. Istražuje se i Vučićev popis pomilovanih: među 49 njih su i osobe s tjeralica. A onda je i let za Moskvu postao politička drama: zrakoplov Air Serbije s Aleksandrom Vulinom vraćen je zbog dodatnih sigurnosnih provjera, a tužiteljstvo provjerava što se dogodilo. Možda da pitaju Vulinovu tetku?

Slučaj Alta banka: Što je ostalo u trezoru?

Kad je Narodna banka Srbije oduzela dozvolu za rad Alta banci i pokrenut je stečaj, štediše su pohrlile pred poslovnice, a snimke redova i kaosa iz Novog Sada bile su brže od bilo kakvih objašnjenja. Osigurani depoziti pokriveni su do 50.000 eura, no za one s većom ušteđevinom, među njima i ruske državljane koji su ondje masovno držali novac, utjehe nema – mnogi su ostali bez pristupa novcu koji im treba za svakodnevni život. Afera se brzo prelila u susjedstvo: Sjeverna Makedonija uvela je privremenu upravu nad bankom u Bitoli, a Crna Gora ukinula odobrenje za platne usluge Alta Pay Groupu.

U središtu istrage našao se vlasnik banke Davor Macura, poslovni čovjek iz Vučićeva kruga. Sumnja da je iz trezora izneseno oko 385 milijuna eura. Macura je odbacio optužbe, a krivnju će jednog dana utvrditi sud; zasad imamo banku u stečaju, klijente koji čekaju svoj novac i tužiteljstvo koje istražuje i ubrzane transakcije prema inozemstvu.

Što će biti sa štednjom građana, jedno je pitanje, a hoće li se posljedice osjetiti i u Hrvatskoj, gdje su se gomilali milijunski poslovi – drugo. Banka koja je osvajala Balkan sada je uspjela barem u jednoj stvari: njezina se propast proširila regijom brže nego njezino poslovanje.

O divna, o draga, o slatka, analogna slobodo!

Svjesna da će se još dvije godine morati bakćati s njim, Europa je dočekala Trumpov poraz s opreznim ushitom. Amerika se, a s njom i odnosi s donedavno glavnim partnerom, promijenila, pa se valja nastaviti brinuti o svom poslu. A njega dabome ima. Trumpa su se pak na europskoj desnoj periferiji masovno počeli odricati jer njegov pad, nakon debakla Orbana i Vučića, za njih je malo veći znak za uzbunu.

Što se tiče političkih problema, Europa je ovaj tjedan imala priliku pojačano osjetiti kako njihove posljedice izgledaju u praksi.

Kakve nuklearne bombe, kakvi bakrači kad imamo hibridne metode ratovanja. A kako je počelo, od njih se u Europi uskoro više nitko neće moći, da oprostite, u miru ni popišati. Ovog tjedna prvi su na meti bili supermarketi diljem kontinenta jer su najednom počeli kuriti na 50 stupnjeva. Pa kad su nam već usosili s hranom, zašto ne bi malo i s ljudskim životima te su pokušali promijeniti temperaturu u rashladnim centrima za pohranu krvi u Francuskoj. Pa su, na koncu, sa zemlje prešli na nebo.

Samo u četvrtak deset letova moralo je promijeniti odredište zbog dojava o bombama, a svaka od njih, kasnije se ispostavilo, bila je lažna. Ne zna se tko stoji iza njih, ali se zna – Rusija i/ili Iran.

Iz Britanije je pak stiglo upozorenje da će se do 2028. godine umjetna inteligencija koristiti u napadima na kritičnu infrastrukturu, a najveću prijetnju predstavlja, kažu, Kina. Britanci su to slikovito objasnili – ili ćemo hitno zaštititi sustav ili će nam trgovine ostati bez hrane. A dok iznad nas najednom prelijeću borbeni avioni, s melankolijom se prisjećamo analognih dana.

Nemiri u Ukrajini

Nakon poraza na izborima, Trump je trebao neku malu pobjedu, pa je najavio veliki sporazum o miru u Ukrajinu. Do kojeg vjerojatno neće doći jer je ranije ispregovarao i 'energetsko primirje', pa je Rusija ovaj tjedan izvela najveći napad na ukrajinsku energetsku infrastrukturu ove godine, baš kad zima dolazi. No to je Trumpu ionako manje bitno.

Kijev se, s druge strane, potajno nada da će s pobjedom demokrata, kapnuti i koji Patriot više, no ne bismo se baš sto posto kladili na takav razvoj događaja. Melaniju je ponio diplomatski zamah od Oleškog, pa sad već i ozbiljnije sastanke Kijeva i Moskve organizira u Bijeloj kući. Još ozbiljniji bit će onaj u Abu Dhabiju sljedeći tjedan, ali treba do tada preživjeti.

Ukrajinci u međuvremenu moraju riješiti i ozbiljan unutarnji problem jer su počeli napadati jedni druge. U ponedjeljak su u predgrađu Kijeva izbili neredi nakon što su se proširile glasine da Nacionalna garda nezakonito zatočava i zlostavlja mobilizirane muškarce. Građani su se sukobili s policijom i gardistima, no vlasti poriču tvrdnje o mučenju i smrtnim slučajevima te je pokrenuta istraga. Bilo kako bilo, od ukrajinske mobilizacije ovog tjedna profitirala je Rusija.

Odlazi Laura Kövesi: Od bukureštanskih istraga do prepirki s Plenkovićem

Laura Codruța Kövesi ušla je u rumunjsko pravosuđe rano i brzo: s 33 godine postala je glavna državna odvjetnica, a od 2013. do 2018. vodila je Nacionalnu antikorupcijsku upravu. Ondje je pred sud izvela desetke visokih dužnosnika, uključujući ministre i zastupnike, što je karijerni potez koji joj je donio ugled, ali i smjenu kad je postala previše nezgodna za vlast.

Rumunjska vlada pokušavala joj je blokirati i europsku kandidaturu, no 2019. godine postala je prva glavna europska tužiteljica, a mandat joj je istekao 31. listopada i naslijedio ju je dotadašnji zamjenik Andres Ritter. Potonji se kao izgledni nasljednik spominjao još krajem prošle godine.

Na čelu EPPO-a Kövesi je nadzirala istrage prijevara i korupcije na štetu sredstava Europske unije, a hrvatski dio njezina mandata obilježili su natezanje oko toga tko vodi slučaj Vilija Beroša i afera Geodezija. Kad je Andrej Plenković zatražio ispriku EPPO-a ministrici Nini Obuljen Koržinek i Vladi, Kövesi nije baš ostavila dojam da je došla u Bruxelles kako bi se ispričavala za ono što istražuje.

Na odlasku je upozorila da bi politički pritisci, manjak novca i birokracija mogli postupno oslabiti EPPO – instituciju koju je vodila baš zato što bi trebala moći istraživati i one kojima se inače ne žuri surađivati s tužiteljima.