Energetsko tržište

Struja je u listopadu skočila 40 posto, plin gotovo 20: Što tvrtke mogu učiniti?

16.11.2026 u 09:50

Dodajte tportal.hr u omiljene izvore

U veljači je cijena plina za isporuku u 2027. iznosila 26,76 eura po megavatsatu, a krajem listopada 73,81 euro. Za ilustrativnu godišnju količinu od 10.000 megavatsati razlika je oko 470.500 eura. To nije iznos koji će svaka tvrtka izgubiti, nego pokazatelj koliko se uvjeti ugovaranja mogu promijeniti dok se čeka povoljniji trenutak.

Odluka o opskrbi zato nije samo pitanje hoće li energenta biti. Važno je i kada će se ugovoriti, po kojem modelu i koliki će dio potrošnje biti izložen tržišnim promjenama.

Cijene se mogu promijeniti i prije nego što se pojavi manjak

Geopolitičke vijesti, vremenske prilike, stanje skladišta i promjene u dobavnim pravcima mogu utjecati na cijene prije nego što se pojavi problem s fizičkom dostupnošću energenata. Podaci za 2026. pokazuju i da se cijene plina i električne energije ne moraju kretati istim smjerom.

Prosječna cijena plina porasla je s 30,04 eura po megavatsatu u četvrtom tromjesečju 2025. na 63,23 eura u trećem tromjesečju 2026. Kod električne energije cijena je nakon pada s 120,70 eura u prvom tromjesečju na 103,30 eura u drugom, u trećem porasla na 147,50 eura po megavatsatu. Prema podacima za listopad, do posljednjeg dostupnog presjeka cijena plina porasla je približno 19,6 posto, a električne energije 40,8 posto.

Različita kretanja pokazuju zašto poduzeća ne mogu jednostavno čekati da se pojavi 'pravi' trenutak za ugovaranje. Također, postoji razlika u dinamici cijena električne energije i plina što znači da se pristup ugovaranju jednog energenta ne može preslikati na drugi. Plin ovisi o dobavnim pravcima, globalnoj potražnji za ukapljenim prirodnim plinom (LNG), razini skladišta i vremenskim uvjetima. Na cijenu struje utječe i proizvodnja iz sunca i vjetra. Kada je ona manja, sustav se više oslanja na druge izvore ili uvoz, što se može odraziti na cijenu.

Sigurnost opskrbe ne znači i sigurnost cijene

LNG je postao jedan od važnih oslonaca europske opskrbe nakon smanjenja ruskih tokova plina. Hrvatskoj koristi i terminal na Krku, koji je dio šire diversifikacije dobavnih pravaca. No sigurnija dostupnost energenta sama po sebi ne znači i stabilniju cijenu.

'Sigurnost opskrbe i sigurnost cijene dvije su različite stvari. Sustav može imati dovoljno raspoloživih količina, a kupac svejedno može biti snažno izložen rastu cijena ako cijelu potrebnu količinu ostavi vezanu uz tržišna kretanja', kaže Marijeta Majer, direktorica sektora energetskih projekata u ENNA Nextu, domaćoj kompaniji koja poslovnim kupcima nudi različite modele opskrbe prirodnim plinom i električnom energijom.

LNG se nabavlja na globalnom tržištu, pa europski kupci u razdobljima veće potražnje ili poremećaja moraju konkurirati za raspoložive količine. Fizička infrastruktura određuje može li plin stići do kupca, dok ugovorni model utječe na to koliko će kupac biti izložen promjenama cijene.

Fiksna ili promjenjiva cijena?

Kod fiksnog modela cijena za ugovorene količine poznata je unaprijed, što olakšava planiranje troškova. No ako tržišne cijene poslije padnu, poduzeće za već ugovoreni dio ne koristi tu promjenu.

Kod indeksiranog, odnosno varijabilnog modela cijena se mijenja prema unaprijed određenoj tržišnoj referenci. Takav model prati pad cijena, ali kupca izlaže i njihovu rastu, zbog čega je trošak teže unaprijed planirati.

Poduzeća mogu kombinirati ta dva modela: dio potrošnje ugovoriti po fiksnoj cijeni, a dio prepustiti tržišnom kretanju, pojašnjava Majer modele opskrbe koje nudi ENNA Next. Mogu i postupno ugovarati količine, umjesto da cijelu godišnju potrebu zaključe odjednom. Za takav pristup važno je dobro procijeniti potrošnju i unaprijed dogovoriti kako će se i kada donositi odluke.

'Primjerice, poduzeće može prvo ugovoriti dio osnovne potrošnje, a zatim naknadno ugovoriti dodatne dijelove ovisno o kretanju cijena i približavanju razdoblja isporuke. Takva strategija traži pouzdane podatke o potrošnji, unaprijed definiran način donošenja odluka unutar poduzeća i kvalitetnog opskrbljivača koji može pomoći u praćenju tržišta i oblikovanju modela prema potrebama kupca. ENNA Next s poslovnim korisnicima strukturira kombinaciju fiksnog i varijabilnog modela te dinamiku ugovaranja prilagođenu očekivanoj potrošnji i razini izloženosti tržišnim kretanjima', pojašnjava Majer.

Cilj upravljanja rizikom nije pogoditi najnižu cijenu, nego smanjiti izloženost situaciji u kojoj se velika količina energije mora ugovoriti u trenutku snažnog tržišnog pritiska.

'Poduzeće koje energiju ugovara postupno možda neće postići najnižu pojedinačnu cijenu, ali smanjuje rizik da cijelu količinu kupi u najnepovoljnijem trenutku', naglašava Majer iz ENNA Nexta.

Što cijene buduće isporuke mogu pokazati?

Cijene za buduću isporuku omogućuju poduzećima da usporede tržišne uvjete za različita razdoblja. Krajem listopada cijena plina za isporuku u sljedećem mjesecu iznosila je 91,43 eura po megavatsatu, dok je za isporuku tijekom 2027. bila 73,81 euro. Kod struje je cijena za isporuku u sljedećem mjesecu iznosila 268,43 eura po megavatsatu, a za 2030. godinu 98,78 eura. Takva razlika pokazuje da su u tom trenutku tržišne cijene bile više za proizvode s kraćim rokom isporuke.

Niža cijena za udaljenije razdoblje nije obećanje da će tržišna cijena pasti. Ona pokazuje po kojoj se cijeni u tom trenutku mogla ugovoriti isporuka za određeno razdoblje. Poduzećima ti podaci mogu pomoći pri usporedbi opcija, ali ne mogu zamijeniti procjenu njihove potrošnje i poslovnih planova.

ENNA Next prati kretanja na veleprodajnim tržištima i s poslovnim korisnicima razmatra modele ugovaranja prema očekivanoj potrošnji i razdoblju isporuke. Zahvaljujući dugogodišnjem iskustvu u opskrbi prirodnim plinom i električnom energijom, snažnoj mreži domaćih i međunarodnih partnera te timu energetskih stručnjaka, ENNA Next razvija rješenja prilagođena specifičnostima poslovanja svakog korisnika. Na taj način kupcima osigurava pouzdanu i sigurnu opskrbu, veću predvidljivost troškova te model nabave koji najbolje odgovara njihovim potrebama.

Energetska strategija ne treba početi pitanjem kada će cijena pasti, nego koliko volatilnosti poduzeće može podnijeti bez ugrožavanja marže, likvidnosti ili konkurentnosti. Nakon toga slijede odluke o količinama, rokovima i modelima cijene. Cilj nije pronaći savršen trenutak za ugovaranje, nego donositi odluke u skladu s poslovnim planovima i razinom tržišnog rizika koju poduzeće može prihvatiti. Time se smanjuje vjerojatnost da će cijela godišnja potreba biti ugovorena u najnepovoljnijem trenutku.

'Poduzeća ne mogu kontrolirati geopolitiku, vrijeme ni reakcije tržišta, ali mogu kontrolirati koliko će njihov godišnji trošak ovisiti o jednom danu ili nagloj promjeni na tržištu', zaključuje Majer iz ENNA Nexta.

Prilog je napravljen u produkciji Tnative tima tportala u skladu s najvišim profesionalnim standardima u suradnji s ENNA Next.