Hablando del Rey del Roma, por la puerta asoma

Španjolsku izreku iz ovog međunaslova mogli bismo prevesti našom 'mi o vuku, a vuk na vrata', a ona dosta plastično opisuje još jedan performans Donalda Trumpa, ovoga puta zabilježen na finalu Svjetskog nogometnog prvenstva. Nakon što je mjesec dana sa svojim najnovijim kućnim ljubimcem Giannijem Infantinom tjerao Irance, poništavao kartone i općenito uredovao po nogometu, američki predsjednik najbolje je sačuvao za kraj.

Recite, naime, da niste zakrindžali kad ste vidjeli narančastu spodobu kako se žilavo rita, ne dopuštajući da ga iznesu iz kadra nakon što je nogometnim prvacima svijeta – omraženim mu Španjolcima – uručio pehar za krvavu muku kojom su kaznili odvratnu igru svojih protivnika u finalu, Argentinaca. Čak je i Infantino blago umro od srama, pa je FIFA izrezala Trumpa s fotki, e da bi se dotični na iste ponovo retuširao u maniru poznate uzrečice 'sliku svoju ljubim'.

Ovim glupiranjem Trump ne samo da je stavio točku na 'i' još jednog svog egotripa zvanog Svjetsko prvenstvo, već je valjda u očima svojih štovatelja pokušao oprati gorak okus rukovanja s Pedrom Sanchezom, koji se pojavio iza istog neprobojnog stakla u loži stadiona MetLife. Trump i Sanchez su se prije NATO-ovog samita u Ankari pošteno izvrijeđali, nakon toga malo ublažili retoriku, no sasvim je jasno da ishodom finala – unatoč čestitkama pobjedniku – Trump nije zadovoljan. Sreća pa Argentina nije pobijedila jer bi po svog prijatelja Javiera Mileija morao poslati kruzer – tip nije htio letjeti u SAD zbog praznovjerja.

Neka (prave) igre počnu!

Nasjeli ste i vi, zar ne? Trump je ovog tjedna uspio nasanjkati cijeli svijet, opet pokazavši kako bi tom samoprozvanom gospodaru svjetske trampe pristajalo i prezime Copperfield. Povijesni nuklearni sporazum sa Saudijskom Arabijom još u srijedu navečer činio se kao velika pobjeda princa Muhameda bin Salmana.

Čovjek koji pet mjeseci ratuje s Irancima zbog navodne bojazni od razvoja nuklearnog oružja na Bliskom istoku, sad maltene ratobornim saudijskim autokratima na pladnju nudi nuklearne bojeve glave? Doduše, u janjećoj koži - jer, podsjetimo, sporazum je prije svega 'miroljubive prirode'.

Pa hajde – uklapa se to u Trumpov imidž najvećeg wannabe mirotvorca na svijetu, a i nije da neće okrenuti milijarde na tom dealu. U tramposferi računica svakako mora biti na njegov strani, no obrve su se najviše dizale zbog činjenice da je u cijeloj priči samo tako marginalizio druga Bibija.

Ali američki predsjednik je čuđenje u svijetu, pa niti 24 sata sata nakon toga potpuno mijenja ploču.

Naivni ste, ako ste mislili da će nuklearnog sporazuma biti bez sporazuma praoca Abrahama, obznanio je predsjednik na svojoj mreži istine. Iako tvrdi da nije, Bibi je, bit će, okrenuo broj, a i da doista nije – u oba scenarija svjedočimo Trumpovoj sad već poznatoj igri zavođenja 'toplo-hladno', njemu puno zabavnijoj od prvog i valjda zadnjeg finala Svjetskog prvenstva u nogometu koji će ikad pogledati.

Prvo izbombardiraj ljubavlju, pa oduzmi i tako stvori ovisnost druge strane. Ako uz nju, nedajalahu, bude i pretjeranog bijesa – bombardiraj.

A taman je u nama niknula klica nade da ćemo uskoro možda, ako već ne u zatvoru, Netanyahua gledati kako se turistički slika pred ogradom Bijele kuće. No nismo mi te sreće – car se ipak samo mora zabavljati.

Deorbanizacija Mađarske ide, ali i šteka

Napeto je ovog tjedna i u Mađarskoj, gdje je Peter Magyar konačno počeo ubirati plodove svoje planirane katarze mađarskog društva, ali s djelomičnim uspjehom. U subotu je, naime, mađarskim predsjednikom prestao biti Tamas Sulyok, Orbanov poslušnik koji se nekoliko mjeseci nije dao iz marionetske fotelje. Magyar je izmanevrirao njegov odlazak nakon što je u ustav njegova stranka Tisza uspjela uvaliti amandman o mogućnosti prijevremene smjene predsjednika, što je Sulyok bio primoran potpisati.

Pametniji od toga bio je glavni državni odvjetnik Gabor Balint Nagy pa je dva dana nakon Sulyoka sam podnio ostavku da izbjegne poniženje. I ostalim Orbanovim kadrovima tako postaje jasno da se u foteljama neće dugo zadržati, na što on odgovara kuknjavom o 'rasturanju mađarske države' uništavanjem Fidesza. Nakon šesnaest godina života u sistemu 'država – to sam ja', realno ni nema što drugo reći.

No ne ide ni Magyaru baš sve po koncu. Odmah nakon što je smijenio Sulyoka, ispostavilo se – izletio se prijedlogom da legendarna 'kraljica šaha' Judit Polgar bude nova predsjednica. Otkantala ga je ustvrdivši da ne može pomiriti posvađanu naciju, a najbolji dokaz te tvrdnje je događaj s budimpeštanskog kolodvora Nyugati, gdje je Magyar došao otvoriti veliki infrastrukturni projekt, a prolaznik mu je – pljunuo u lice. Neće to ići tako lako, Petere.

Luzer tjedna

A do granica političke samovolje došao je i Zelenski, zadavši si autogol koji mu ukrajinski narod ovaj put možda i neće oprostiti. Trebalo je to biti još samo jedno predsjedničko kadroviranje, po poznatoj ukrajinskoj špranci okupano korupcijom, a pretvorilo se u valjda najglasniji javni bunt u Ukrajini od početka ruske invazije.

Tisuće Ukrajinaca danima su prosvjedovale zbog smjene Mihajla Fedorova, popularnog ministra obrane koji je unio dašak modernog duha u vojsku učmalu u spartansko-sovjetskom duhu generala Sirskog. Zelenskom je voda došla do grla pa je naposljetku za čist račun i dugu ljubav morao nogirati i 'Mesara' s čela vojske.

Hoće li to biti dovoljno da ne ispadne i najveći luzer, pokazat će se jednom kad se izbori u Ukrajini napokon održe. Sigurno je pak to da je Fedorov izgubio samo posao, a dobio sve ostalo: šefa vojske koji više odgovara njegovim gabaritima, Mihajla Drapatija, i toliku naklonost Ukrajinaca da bi mogla biti pogubna za Zelenskog.

Manchester, so much to answer for

Britanija je u ponedjeljak izabrala četvrtog premijera otkad caruje kralj Charles III., i to ne bilo kakvog, već novog vođu laburista po imenu Andy Burnham. Bivši gradonačelnik Manchestera iznimno je popularan u rodnom gradu i poznat po narodskom, grassroots pristupu politici te mu je taj mancunianski background pomogao snaći se u tradicionalno prljavim laburističkim igrama prijestolja nakon odlaska izrazito nepopularnog Keira Starmera.

U tom duhu su i Burnhamovi prvi potezi: dio vlade preselit će u rodni grad, u kojem formira svojevrstan 'alternativni Downing Street 10', odmah ukinuti PDV na struju, srezati poreze pubovima i uvesti maksimalnu cijenu karte za bus od dvije funte. O svemu tome brinut će provjerena ekipa čiji je frontmen bivši ministar obrane, danas financija, John Healey, frontwoman je ministrica unutarnjih poslova Shabana Mahmood, a s Trumpom i savezništvom s NATO-om i EU-om baktat će se stari laburistički kadar, sada ministar vanjskih poslova Ed Miliband.

Ipak, puno bolji selling point Burnhama je glazba: tip zvuči, izgleda i ponaša se kao dobrodržeći alternativni roker. Njegov fanatizam za bendove kao što su The Wedding Present, The Smiths i New Order je, naime, PR distinkcija kojom se pokušava svidjeti trenutno dominantnoj laburističkoj glasačkoj kasti, pedeset i nešto godina starijim bivšim alternativcima koji su u međuvremenu preoteli establišment. Zasad mu dobro ide, bar dok ga u usta ne uzme odmetnuti sugrađanin Morrissey.

AI modeli pobjegli iz izolacije i izveli hakerski napad

Drame nije nedostajalo ni u AI svijetu. I to kakve – AI modeli pobjegli iz izolacije i izveli hakerski napad. OpenAI je objavio da su dva njegova napredna modela tijekom internog testiranja uspjela izaći iz kontroliranog okruženja i pristupiti internetu. Namjera je bila testirati kako sustavi u izoliranom okruženju (tzv. sandboxu) prepoznaju sigurnosne ranjivosti.

Međutim modeli su zadatak shvatili malo preozbiljno. Pronašli su nepredviđenu rupu u infrastrukturi, spojili se na mrežu i pokrenuli stvarni kibernetički napad na popularnu platformu Hugging Face. Tamo su samostalno došli do podataka koji su im omogućili da jednostavno preskoče predviđeni sigurnosni test.

Nezabilježen presedan koji pokazuje dokle su stigle autonomne sposobnosti novih modela, kažu iz OpenAI-a. Nimalo utješno. Kompanija je odmah najavila uvođenje strožih kontrola nad infrastrukturom. Do novog incidenta?

Zanimljivo, AI modeli bježe dok se njihovi tvorci – od Anthropica do OpenAI-a – utrkuju u razvoju AI alata specijaliziranih za kibernetičku obranu, opetovano upozoravajući koliko su opasni, a očito ni oni sami nad njima nemaju kontrolu. AI revolucija će doista pojesti svoju djecu.

Što ste skrolali, skrolali ste, djeco - poručuju Francuzi

Francuska je postala prva zemlja u Europskoj uniji koja je izglasala potpunu zabranu korištenja društvenih mreža za djecu mlađu od 15 godina. Zakon obvezuje platforme poput TikToka i Instagrama na uvođenje sustava provjere dobi, čime je Emmanuel Macron upisao veliku političku pobjedu, no pravi test tek slijedi u praksi. Pariz se ugledao na Australiju, koja je prva na svijetu povukla sličan potez, ali ju je u međuvremenu na terenu dočekao hladan tuš. Unatoč prijetnjama kaznama od 30-ak milijuna eura, australsko istraživanje pokazalo je da više od 85 posto tinejdžera i dalje bezbrižno skrola mrežama. Pokazalo se, naime, da najveći problem nije dječja domišljatost u zaobilaženju pravila, već 'rigorozne' provjere u kojima je aplikaciji bilo dovoljno jednostavno izjaviti da ste stariji.

U Parizu se stoga nadaju da će njihovo rješenje spasiti europska aplikacija za provjeru identiteta, umjesto da se vjeruje korisnicima na riječ. Dok Francuska gura koncept 'digitalne punoljetnosti', Europska komisija i Ursula von der Leyen zagovaraju znatno oprezniji, postupni pristup, svjesni da se djecu od interneta više ne može potpuno izolirati. Umjesto potpune zabrane, Bruxelles naginje modelu u kojem najmlađi koriste mreže uz nadzor te se dobne granice postupno pomiču. Francuski zakon tako trenutno služi kao zvučan politički presedan za jesensku debatu u EU-u. No politička volja lako donese zabranu na papiru, ali protiv dječje radoznalosti i sporih tehnoloških rješenja zakoni se za sada pokazuju kao dosta tupo oružje.

S ljubavlju Googleu, Europska komisija

Europska komisija nastavlja lov na američke tehnološke divove: Googleu je, naime, poslala 'čestitku' od 890 milijuna eura zbog kršenja Zakona o digitalnim tržištima (DMA).

Izrečeni iznos podijeljen je na dva računa: 460 milijuna eura jer Google u svojoj tražilici daje prednost vlastitim uslugama te 430 milijuna jer je Google Play branio programerima da korisnicima prišapnu da postoje i jeftiniji kanali za kupovinu. Komisija je utvrdila da kompanija omogućuje povlašteni tretman svojim uslugama, uključujući rezultate prilikom kupovine, rezervacije hotela, prijevoza i sporta, u odnosu na usluge trećih strana u pretraživanju, čime krši svoje obaveze prema DMA-u.

Google tako prikazuje svoje usluge istaknutije u rezultatima pretraživanja, stavlja ih na vrh stranice ili koristi poboljšane vizualne elemente i filtre. A treće strane? Nemaju takav tretman. Slično je bilo i u trgovini aplikacija, gdje je tehnološki div razvojnim programerima praktički zabranio da kupce usmjere na povoljnije opcije izvan njegova dvorišta.

Sada Google ima 60 dana da dovede kuću u red jer ga u suprotnom čekaju penali do čak pet posto ukupnog svjetskog prometa. Tajming za ovaj udarac po džepu nije mogao biti delikatniji jer bi ta odluka mogla ozbiljno raspaliti strasti s druge strane Atlantika. Sjedinjene Države već dulje vrijeme, naime, ganjaju narativ da Europska unija izmišlja zakone samo da bi financijski cijedila američke gigante.