velik pad morala

Strašna priča o Ernestu i Goodwinu potresla Rusiju: Besmisao i beznađe razara vojsku

16.10.2025 u 09:26

Bionic
Reading

Među Rusima koji prate rat u Ukrajini malo je priča koje su izazvale toliko gnjeva kao ona o dvojici iskusnih operatera dronova poznatih pod pozivnim imenima Ernest i Goodwin. U rujnu 2024. godine razotkrili su korupciju svog zapovjednika, pukovnika Igora Puzika, nakon čega su poslani u takozvanu 'misiju poništenja' – što je eufemizam za sigurnu smrt

Njihova pogibija izazvala je val ogorčenja čak i na proratnim kanalima na Telegramu, što je natjeralo i Kremlj da reagira. No Puzik nije kažnjen. Naprotiv, i dalje zapovijeda jedinicom i redovito se pojavljuje na državnoj televiziji kao 'primjer hrabrosti', piše Foreign Policy.

Među vojnicima se u međuvremenu udomaćio novi izraz – 'puzikovščina' – te označava korupciju, izdaju i samovolju u redovima ruske vojske, ali i svijest da ni vjernost ni zasluge više ne spašavaju od odmazde nadređenih.

Vojska kao privatni feud

'Puzikovščina' je postala simbol sistemskog kolapsa ruskog zapovjednog sustava. Cijeli pukovi funkcioniraju kao privatni feudi zapovjednika koji kradu gorivo i opremu, a one koji se žale – šalju u sigurnu smrt.

Na popularnom kanalu Vault 8 na Telegramu mobilizirani vojnik opisao je kako su tisuće njih potpisale jednogodišnje ugovore, no služba im je potom produžena bez roka. Čak su i iskusne podmorničke i raketne posade pretvorene u pješačke jurišne jedinice, bez obuke i unatoč zdravstvenim ograničenjima.

'Sustav više ne nagrađuje sposobnost, već poslušnost', pišu vojni blogeri. 'A tko pita previše, završava u rovovima – bez šanse da se vrati.'

Zapovjednici koji su postali simboli sramote

Povjerenje među vojnicima i generalima gotovo je nestalo. Generali su postali simboli nepotizma i cinizma, ravnodušni prema masovnim gubicima, tvrdi Foreign Policy.

Primjerice, general Aleksandar Lapin postao je predmet sprdnje nakon što je dodijelio medalju vlastitom sinu dok su mu postrojbe panično bježale iz Harkivske oblasti 2022. godine. Njegov kolega, general Rustam Muradov, vodio je pak beskrajne ofenzive kod Vuhledara, a one su završile tisućama mrtvih, pa je njegovo ime postalo sinonim za 'slanje ljudi u klaonicu'.

Takve priče kruže rovovima i društvenim mrežama, nagrizajući i ono malo povjerenja što je preostalo između vojnika i zapovjedništva.

Gubici bez smisla

Autor teksta procjenjuje da je u ruskoj vojsci poginulo oko 350.000 vojnika, a s trajno ranjenima i invalidima taj broj doseže gotovo milijun. Tisuće njih su nestale i neće se vratiti kući.

Unatoč tolikim žrtvama, Rusija nije ostvarila nikakav strateški napredak. Novi regruti preživljavaju manje od dva tjedna, a 'obuka' prije slanja na bojište traje tek nekoliko dana.

'Operacija za koju su umrli vrijedila je tek nekoliko sekundi kadra u večernjem Dnevniku', napisao je jedan od ratnih dopisnika, opisujući besmisao i beznađe koje vlada među vojnicima.

Pobuna iznutra

Ono što Kremlj najviše zabrinjava jest to da pobuna više ne dolazi od liberalne opozicije, već od vojnika, njihovih obitelji i čak proratnih blogera.

Pokret 'Put kući', koji predvode žene i udovice mobiliziranih vojnika, redovito prosvjeduje ispred Ministarstva obrane, iako ih policija proglašava 'stranim agentima'. Neke obitelji prijavljene su i zastrašivane jer su tražile informacije o nestalim rođacima.

'Dok se Puzik ne kazni na način koji će društvo doživjeti kao pravdu, možete dići bonus na 20 milijuna rubalja i opet nitko neće htjeti ići', upozorio je poznati ratni dopisnik Roman Saponkov.

Režim pod pritiskom

Kremlj na sve veći val bijesa pokušava odgovoriti starim metodama: hapšenjima, etiketama i propagandom. No sada ni to ne pomaže.

Likvidacija Jevgenija Prigožina, zatvaranje Igora Girkina te proglašenje prorežimskih novinara i blogera stranim agentima izazvali su više cinizma nego straha.

Neovisna istraživanja pokazuju da 72 posto Rusa želi da Putin odmah prekine rat, a više od polovice radije bi primirje nego novu mobilizaciju. U isto vrijeme 48 posto stanovništva navodi da ima financijske poteškoće, a više od 48.000 obitelji zatražilo je DNA testove kako bi identificirali nestale članove.

Gospodarska cijena rata

Osim toga, ruska ekonomija puca po šavovima: inflacija se penje na devet posto, kamatne stope dosežu 17 posto, a cijene goriva, hrane i stanarina stalno rastu.

Ukrajinski napadi dronovima na rafinerije i skladišta pogoršavaju stanje, a nestašice benzina postale su svakodnevica. Čak i Komsomolskaja pravda, omiljeni list Vladimira Putina, danas objavljuje videodebate o inflaciji i nestašicama, što bi prije dvije godine bilo nezamislivo.

Moral u slobodnom padu

Unatoč izdašnim novčanim bonusima – i do sedam puta većim od prosječne godišnje plaće – vojska ne uspijeva nadoknaditi gubitke te u njezine redove sve češće ulaze zatvorenici, siromašni i očajnici.

'Novac više ne može kupiti povjerenje', upozorava Saponkov. 'Kad sustav jednom izgubi vjerodostojnost, nijedna cifra to više ne može popraviti.'

Ruski moral nije samo pao – on je potpuno kolabirao. Iako je Kremlj uspio utišati tradicionalnu opoziciju, sada se suočava s nepredvidivim i masovnim nezadovoljstvom među svojim pristašama, tvrdi Foreign Policy.