Slikoviti bavarski gradić Vilseck domaćin je američkim snagama od kraja Drugog svjetskog rata, a sada bi mogao podnijeti najveći teret odluke predsjednika Donalda Trumpa o povlačenju najmanje 5000 američkih vojnika iz Njemačke.

Iako još nisu potvrđene pojedinosti o postrojbama koje će biti obuhvaćene odlukom, očekuje se da bi mogao otići 2. konjanički puk Stryker, jedina stalna borbena brigada američke vojske u Njemačkoj, smještena u vojarni Rose Barracks u Vilsecku.

‘Posljedice bi bile dramatične’, rekao je novi gradonačelnik Vilsecka Thorsten Graedler, koji je ovoga tjedna preuzeo dužnost suočen s mogućnošću gubitka tisuća radnih mjesta u ruralnom području u kojem je baza jedan od najvećih poslodavaca.

Tijekom godina, rekao je, prisutnost baze, s tisućama dobro plaćenih poslova za lokalno stanovništvo i stalnim priljevom kupaca za lokalne tvrtke, stvorila je ovisnost čiji se rizici sada osjećaju.

‘Cijeli naš grad Vilseck u velikoj mjeri ovisi o vojnom poligonu za egzistenciju — pubovi, restorani, automehaničarske radionice, supermarketi’, rekao je.

Odluka o povlačenju vojnika dolazi u trenutku pojačanog pritiska Washingtona na europske zemlje da povećaju izdvajanja za obranu, uz optužbe da su se oslanjanjem na američke snage zapustile vlastite vojske.

I ranije kružile priče

Tijekom prvog Trumpova mandata već se govorilo o povlačenju 2. konjaničkog puka, borbene postrojbe veličine brigade opremljene oklopnim vozilima Stryker, ali su planovi promijenjeni za mandata bivšeg predsjednika Joea Bidena.

‘Važno je reći da još nije službeno potvrđeno da će Strykeri zaista biti povučeni. Zato još nisam izgubio nadu’, rekao je Graedler.

Njemačka vlada, koja je snažno povećala izdvajanja za obnovu vojske nakon godina premalog ulaganja, poručila je da najava povlačenja američkih vojnika nije veliko iznenađenje.

Kulturni šok

No osim ekonomskih posljedica, vijest bi za Vilseck značila i dubok kulturni šok. U gradu od 6500 stanovnika broj američkog osoblja i članova njihovih obitelji veći je od broja lokalnih stanovnika.

Iako je broj američkih vojnika znatno manji nego na vrhuncu Hladnog rata, kada je u Njemačkoj bilo raspoređeno do 250.000 američkih vojnika, uz desetke tisuća civilnog osoblja, njihova prisutnost generacijama je bila stalni dio života u Zapadnoj Njemačkoj.

Do pada Berlinskog zida 1989. godine, 60 posto svih američkih baza u inozemstvu nalazilo se u Njemačkoj, uz stotine drugih lokacija, najviše u jugozapadnim gradovima poput Vilsecka. Mnoge su bile svojevrsne ‘male Amerike’, s vlastitim stambenim naseljima, trgovinama i sadržajima unutar baza, ali su duboko obilježile i lokalne zajednice.

‘Nikada nisam poznavao Vilseck drukčije nego kao mjesto u kojem živimo rame uz rame s Amerikancima’, rekao je Graedler.

Danas je u Njemačkoj ostalo oko 35.000 američkih vojnika, što je i dalje najveći američki kontingent u Europi. Vojnici i njihove obitelji i dalje su vidljivi dio života u Vilsecku i okolici: jedu u steak restoranima, kupuju u lokalnim supermarketima i sudjeluju u sportskim i automobilskim klubovima.

Rame uz rame s Amerikancima

‘Ovdje sam od 2022., dakle oko četiri godine. I nema ničega što mi se u Njemačkoj ne sviđa’, rekao je 31-godišnji kulinarski narednik Robert Moore, koji živi oko 20 kilometara sjeverno od Vilsecka. Kaže da su ljudi prijateljski raspoloženi i puni poštovanja te da je ondje ‘vrlo, vrlo sigurno’.

Mnogi stanovnici Vilsecka kažu da bi odlazak Amerikanaca donio i emocionalni gubitak.

‘Kad su Strykeri stigli, bojali smo se da će biti skupina grubijana, ali zapravo su jako simpatični’, rekao je 66-godišnji umirovljenik Albin Merkl, koji američkom osoblju iznajmljuje stanove.

‘Uvijek smo dobro poslovali s Amerikancima’, dodao je, navodeći da su vlakovi prema obližnjem Nürnbergu navečer puni mlađih vojnika koji odlaze u provod izvan dužnosti.

Stanovnica Vilsecka Judith Georgiadis, 63-godišnjakinja koja je 17 godina radila u administraciji baze, kaže da je život postao mirniji nakon smanjenja broja američkih snaga po završetku Hladnog rata.

‘Osamdesetih je ovdje život bio sjajan. Noćni život bio je živ, s barovima i pubovima’, rekla je. S najnovijim vijestima, dodaje, mnogi su zabrinuti. ‘Ljudi koji rade za Amerikance boje se. Mnogo je brige.’

‘Gradska vlast odavno je trebala nešto poduzeti zbog naše ovisnosti o Amerikancima. Kad si mlad, ili radiš za Amerikance ili odlaziš’, rekla je.

Na udaru i lokalne tvrtke

Izložene su i lokalne tvrtke koje pružaju usluge bazi.

‘Mnogi od nas ovdje, mislim na poduzetnike, izgradili su posao na klijentima koji su 100 posto Amerikanci’, rekao je 64-godišnji Robert Grassick, čija tvrtka Vilseck Military Auto Sales prodaje automobile vojnicima i njihovim obiteljima.

Za dio starijih stanovnika, međutim, strah da će američka prisutnost jednoga dana završiti nije nov.

‘Odrasla sam ovdje i mogu reći da se o tome uvijek govorilo: “Odlaze i zatvaraju”’, rekla je 61-godišnja Brenda Hutchinson, čiji su roditelji bili jedan od mnogih miješanih parova nastalih tijekom desetljeća bliskog kontakta lokalnog stanovništva i Amerikanaca.

‘O tome se govorilo još dok je moj otac bio u vojsci’, rekla je.