HRVATSKA U 2010.

Sanaderov hod po rubu zasjenio muke građana

28.12.2010 u 07:00

Bionic
Reading

Dok dvostruko odbjegli bivši premijer i aktualni salzburški uznik Ivo Sanader blaguje u ćeliji 79, od njega osobno odabrana nasljednica Jadranka Kosor sprema se rekonstruirati njegovu vladu. Novi bi se ljudi trebali uhvatiti u koštac s gospodarskim mukama kojima se ne nazire kraj i dati barem privid da Kosor brine i oko nečeg drugog osim korupcije

DATUMI ZA PAMĆENJE - 3. SIJEČANJ I 10. PROSINAC

Tog 3. siječnja svježe 2010. u sjedištu HDZ-a na izvanrednoj konferenciji za novinare osvanuo je tada još uvijek počasni šef Sanader i najavio jači angažman u stranci, razočaran lošim izbornim rezultatom HDZ-ova predsjedničkog kandidata Andrije Hebranga. No već idućeg dana sastalo se Predsjedništvo HDZ-a i Sanadera izbrisalo iz članstva zbog nepopravljive štete i kršenja Statuta stranke, što je izbrisani uznemirujuće pomirljivo prihvatio.

U to vrijeme remetinečka je šetnica već polako postajala mjesto gdje su svoje noge protezali mnogi bivši moćnici u čijim je iskazima, koji su nekako našli načina iz USKOK-ova sobička proviriti do udarničkih medijskih minuta, uvijek bio prozivan Sanader. Uskoro se obruč stegnuo do te mjere da je i on sam nakon neuspjele inozemne karijere shvatio da je vrag odnio šalu i aktivirao saborski mandat.

Međutim, 9. je prosinca u Sabor stigao USKOK-ov zahtjev za ukidanjem tog imuniteta i pritvorom zbog kaznenog djela udruživanja radi počinjenja kaznenih djela i zloporabe položaja i ovlasti. No dok je to u Saboru jednoglasno odobreno, Sanader je već šmugnuo u Austriju. Ipak, u bijegu je 10. prosinca uhićen i zadržan u austrijskom pritvoru, gdje je dočekao i Božić, a tamo mu slijedi i proslava Nove godine.

TREĆI HRVATSKI PREDSJEDNIK U SUOČAVANJU S PROŠLOŠĆU

Hrvatska je 11. siječnja izabrala trećeg hrvatskog predsjednika. Nasljednik Stipe Mesića postao je SDP-ov kandidat Ivo Josipović koji je u drugom krugu s osvojenih 60,26 posto glasova nadjačao dojučerašnjeg stranačkog kolegu, a potom nezavisnog kandidata Milana Bandića, koji se vratio svojem gradonačelnikovanju. Josipović se posvetio misiji pomirenja cijele regije pa je prvo u Ahmićima odao počast Bošnjacima koje je ubio HVO, a zatim u službenom posjetu BiH i srpskim civilnim žrtvama, cijelo vrijeme jačajući veze sa srpskim predsjednikom Borisom Tadićem, koji je krajem studenog stigao u neslužbeno-službeni posjet Vukovaru i tamo se poklonio žrtvama na Ovčari uz ispriku: 'Ovdje sam da se poklonim žrtvama i da uputim riječi izvinjenja, da se stvore mogućnosti da naša djeca ne budu opterećena 90-ima.'

BITKA ZA VARŠAVSKU

Godinu je svakako obilježila bitka za Varšavsku ulicu u Zagrebu. Prosvjedi i blokade aktivista nevladine udruge za zaštitu okoliša Zelene akcije i građanske inicijative Pravo na grad, uz podršku građana imali su cilj zaustaviti Hoto grupu Tome Horvatinčića koja se namjerila napraviti ulaz u podzemnu garažu projekta Cvjetni prolaz. Jedan od prosvjeda ostat će posebno zabilježen s obzirom na to da je zbog pasivnog pružanja otpora na policiji završilo više od 150 osoba. Ni to nije zaustavilo aktiviste, ali ništa, pa ni zaključci zagrebačke Gradske skupštine koja je na izvanrednoj sjednici većinom glasova, bez zastupnika HDZ-a i HSS-a, izglasala čak i Bandićevu ostavku te hitan prekid radova, nije zaustavilo gradnju u Varšavskoj.

JAVNE TAJNE JEDNOG REGISTRA

Ova će godina u svjetskim razmjerima biti zabilježena i Wikileaksom, a u internetskim bespućima slična se stvar dogodila i Hrvatskoj kad se u travnju pojavila internetska stranica www.registarbranitelja.com zajedno s tražilicom preko koje se moglo pronaći neke hrvatske branitelje. Resorno ministarstvo odmah se diglo na noge, osudivši objavu kao protuzakonit i protuustavan čin te je s Ministarstvom obrane DORH-u podnijelo kaznenu prijavu protiv nepoznatih počinitelja.

TAJNE JEDNE JAVNE KUĆE I OSTALA MEDIJSKA POSLA

Medijima je ovo bila jedna od najgorih godina, a činilo se da će barem možda doći do rošada na javnoj televiziji kad je Programsko vijeće HRT-a smijenilo Hloverku Novak Srzić s mjesta glavne urednice informativnog programa HTV-a, ali je ju je vrlo brzo imenovalo privremenom direktoricom programa HTV-a. Dosta je riječi potrošeno i na novi Zakon o HRT-u, no uglavnom se radilo o problematici reklamne minutaže, dok je upitna kvaliteta programa bila posve sporedna, gotovo minorna stvar. Hina se nastavila baviti starim problemima i novom-starom ravnateljicom, dok je Vjesnik na izdisaju Vlada odlučila šest mjeseci sufinancirati uvjetujući smanjenje broja zaposlenih za pola.

U međuvremenu, prosvjedovati se našao HHO zbog naslovnice tjednika Novosti na kojoj je objavljena fotografija dvaju hrvatskih 'migova' s nacionalnim obilježjem i naslovom 'Obadva, obadva su pala!' a cijela je halabuka završila smjenom glavnog urednika. Ni ostalim medijima, bolje reći, novinarima nije bilo bajno pa su tako radnici Glasa Istre te dio zaposlenika i honorarnih djelatnika Radija 101 krenuli u štrajk zbog međusobnih nerazriješenih odnosa vlasnika iz prošlosti te višemjesečnih neuspješnih pregovora sindikata s poslodavcem oko novih te zaostalih plaća i ostalih stvari koje bi, uz plaću, trebale biti normalna stvar. No to u Hrvatskoj nikako nije 'povlastica' samo novinarskog ceha.


GOSPODARSTVO KAO NOĆNA MORA - NA KORAK DO 'SMEĆA'

Govorilo se da će 2010. biti godina gospodarskog oporavka, ali u najboljem slučaju bila je to tek godina stagnacije, a dok je situacija svakim danom bivala sve crnja, reformi niotkuda, a ministar financija Ivan Šuker svojim je betoniranim proračunima i ovisničkim zaduživanjem Hrvatsku uspio dogurati do ruba. Ne čudi stoga da je agencija Standard & Poor's Hrvatskoj snizila kreditni rejting za dugoročno hrvatsko zaduživanje na jednu razinu iznad junka, odnosno 'smeća'.

Premijerkine su se mjere svele na uštede na kavama, tonerima i tinti, pa je možda i zato došlo do one famozne greške u powerpointu. Država se odlučila aktivno uključiti u kreditiranje poduzeća i osnivanje fondova za gospodarsku suradnju, ali rezultati dosad nisu zabilježeni. No zato su iz dana u dan rasle brojke nezaposlenih pa se sad vrtimo na 312 tisuća, što je brojka koju Kosor uporno ignorira, jer što je to naspram uštede od 10 milijuna kuna na tonerima i tinti i razmišljanjima koga tutnuti kao nove pijune za stara obećanja koja treba barem prividno održavati do parlamentarnih izbora sljedeće godine.