Žarko Puhovski smatra da je debata bila besmislena, naprosto zato što obje strane imaju čvrstu biračku mašineriju, a 'svi neutralni zaboravit će u idućih mjesec dana sve što je bilo u ovoj emisiji'.

'Emisija je bila pogrešno napravljena, tako da je izgledala kao amerikanizirano srednjoškolsko natjecanje iz debate, u kojem se u sekunde sve mjerilo, a na koncu je bilo 45 minuta duže od izvornog plana. To je bit HRT-a', upozorio je Puhovski, dodajući da je najlošije pripremljen bio Mislav Togonal koji je djelovao kao spiker, a ne kao novinar.

'Propustio je, primjerice, pitati Plenkovića kako to da je govorio o bivšoj vladi kao o našoj, HDZ-ovoj vladi, kada je HDZ oborio tu vladu, i zaboravio je pitati Milanovića kako to da govori da je Marić u zatvoru kad je Marić već četiri mjeseca kod kuće. Dakle, nije pokazao nikakav novinarski nerv. Malo je navlačio za HDZ u skladu s politikom kuće', procijenio je Puhovski.

Milanović svadljiv i sklon samohvali

Što se tiče samih sudionika debate, Puhovski zaključuje da je Milanović sadržajno bio pripremljeniji, ali dosta svadljiv i jako sklon samohvali. Plenković je, pak, bio slabije pripremljen, ali njegova zadaća je bila upravo u tomu da pazi da kaže što manje.

Dok je Milanović htio reći što više, Plenković je htio reći što manje da bi imao manji otpor u stranci onih kojima bi smetalo to što kaže. Dakle, on je bio pristojniji i više sklon fraziranju jer mu je osnovna ideja bila da se pokaže kao društvena općenitost. Mi ćemo znati tko je on kao političar tek ako eventualno postane premijer. Sad je uglavnom izbjegavao izjašnjavanje o svim osnovnim temama, o nekima nije znao dovoljno, kao o budžetu pa se zato nije izjašnjavao, a ni o temama o kojima zna - zato što ne želi da se zna da zna'.

'Milanović, koji je znao dovoljno, nije trebao u svakoj rečenici govoriti 'vidite, ja znam'. On nema povjerenja da ćemo mi shvatiti da on zna bolje od Plenkovića', primjećuje Puhovski.

Šef HDZ-a je bio sadržajno prazan

Je li debata iznjedrila pobjednika? 'To je potpuno irelevantno jer će se za mjesec dana zaboraviti. Sve u svemu, mislim da je Milanović bio uvjerljiviji, ali enervantniji, više je nervirao. Plenković je bio vrlo pristojan, ali sadržajno prazan', rezimira Puhovski.

Je li Milanović ipak u nekoliko navrata gubio busolu, kao u slučaju brojčanih pokazatelja o odljevu hrvatskog stanovništva za njegova premijerskog mandata?

'On nije znao samo jedan podatak, a Plenković ih nije znao oko 20. S time da je Plenković imao tu prednost da nije ni tvrdio da zna pa nije ni morao znati, a Milanović je sebi uzeo na teret da on to sve zna', objašnjava Puhovski.

Po njegovu sudu, ovakva bi debata imala smisla da se održala u petak uoči izbora. Ukratko, nakon večerašnje emisije nismo ništa pametniji: dogodilo se ono što smo znali, da će Plenković insistirati na tome da je pristojan, a da će Milanović insistirati da Plenković, doduše, jest pristojan, ali njegova stranka to nije.

Plenković je više štedio Milanovića

'To je bila cijelo vrijeme igra – nas dvojica smo dobri, ja s tobom mogu, ali s tvojom strankom ne mogu', kaže Puhovski koji smatra da je Plenković više štedio Milanovića nego obrnuto.

Milanović je na momente bio agresivan što mislim da je ispravno u ovakvoj emisiji, ali se previše hvalio što nije ispravno i izaziva kontraefekt', upozorava Puhovski. Smatra li on da je i Plenković morao biti malo agresivniji?

'Mislim da da, ali on nije dovoljno siguran u to da zna što treba znati. On ima tri nesigurnosti: prvo, ne zna dovoljno o funkcioniranju vlasti; ne zna dovoljno koliko je HDZ-a iza njega što je jako važno i ne zna dovoljno koliko će njegove riječi izazvati negativnih efekata – on se očito prije svega bojao toga, nije mu bilo stalo do pozitivnih efekata, računa da će to stranka urediti i dovesti birače. Zato je nastojao reći što manje i rekao je premalo, a Milanović je nastojao reći što više i rekao je previše', zaključio je Puhovski.

Respektabilna razina političke kulture i uvažavanja

Pero Maldini smatra da se pobjednik debate nije izdiferencirao, iako će 'ova sučeljavanja dati javnosti sliku o kandidatima puno više nego što će to dati o njihovim strankama'.

'To je inače nešto što je uobičajeno, a u našem hrvatskom slučaju još i više, poglavito u slučaju HDZ-a gdje predsjednik stranke nije isto što i sama stranka, što mu je, dakako, očekivano, cijelo vrijeme i spočitavao Milanović. S druge strane, Milanović kao socijaldemokrat na određeni način – dvojbena je socijaldemokratska usmjerenost njegove vlade u proteklom mandatu na kontinuitetu politike - insistira na svojim uspjesima, a znamo da je riječ ipak o jednom neuspješnom mandatu', kaže Maldini.

On smatra da su i Plenković i Milanović pokazali respektabilnu razinu političke kulture i međusobnog uvažavanja. S druge strane, nije bilo ni za očekivati da će se nešto naročito dogoditi – naime, oni nisu mogli dopustiti jedan drugome da se svedu na razinu napada ad hominem jer bi to svakako diskvalificiralo onoga koji bi negativnom retorikom išao na onoga drugog.

'Milanović se uspio kontrolirati, iako na rubu'

'Dakle, tu se Milanović na neki način uspio kontrolirati, premda je nekoliko puta to bilo na samome rubu, ali nije taj rub ni u jednom trenutku prešao, osim što je možda na neki način svoje iskustvo pomalo paternalistički, docirajući, pretpostavljao Plenkoviću. Plenković se uprvom poluvremenu doimao kao da je imao tremu i bio je prilično suzdržan, školski je odgovarao na pitanja, prilično u frazama, dok se u drugom poluvremenu na određeni način opustio i poentirao na nekoliko mjesta. Međutim, sve je to bilo daleko od rovovske bitke, na kojoj je inzistirao voditelj - dapače, bio je to jedan normalan, vrlo civiliziran razgovor dvojice političkih rivala', procjenjuje Maldini.

Programski, Milanović i Plenković se zapravo ne razlikuju previše, a 'na dosta mjesta oni su to jedan drugome izrijekom i rekli'.

Debata pozitivnija od mnogih sličnih na Zapadu

'Milanovićev problem bio je kako sve loše stvari, a bilo ih je puno, i sve ono što nisu napravili tijekom mandata, staviti u drugi plan, a istaknuti one pozitivne stvari. Na tome je izrazito insistirao. U prvi plan stavio je svoje iskustvo – on barata brojkama iz neposrednog iskustva što Plenković, logično, nije mogao imati i to se vidjelo i u njegovu školskom, pomalo naučenom gradivu koje je iznosio na sterilniji način, za razliku od Milanovića koji je to govorio iz jedne životne perspektive', uočava Maldini.

U usporedbi sa sličnim sučeljavanjima u drugim zemljama Europe ili u SAD-u, on smatra da je večerašnja debata bila u mnogo čemu pozitivnija od mnogih primjera u razvijenijim demokracijama od nas.

'Ovo je svakako dobrodošlo u našem političkom diskursu, međutim jedna lasta ne čini proljeće pa, nažalost, ne treba gajiti lažne nade da će odjednom naše stranke postati demokratskije, da će naša politička kultura postati građanska i da će naš politički diskurs postati rasterećen ideoloških diskvalifikacija koje su zapravo ukorijenjene u našu političku kulturu', upozorava Maldini.