Digitalni potpis Trumpa i Pezeškiana – prvi korak prema miru

Nakon više od tri mjeseca sukoba koji je uzdrmao Bliski istok, ali i svjetsko tržište nafte, pa time i globalnu ekonomiju, SAD i Iran konačno su pred potpisivanjem onoga što zovu 'privremeni mirovni sporazum'. Barem je tako izgledalo nakon što su Donald Trump i Masud Pezeškian, predsjednici dviju zemalja, udarili digitalni potpis na dokument od 14 točaka.

Svečano potpisivanje trebalo je biti održano u petak u švicarskom zimovalištu Bürgenstock, no i potpisivanje i sastanak na kojemu su J.D.Vance i nižerangirana iranska ekipa trebali cizelirati prve detalje su otkazani, valjda da se obje strane konsolidiraju nakon što su - pazite sad - Izrael i Hezbolah uz pomoć Irana dogovorili prekid vatre.

No čak i da digitalni potpis ovjere tintom, daleko od toga da su nešto riješili, jer potpisivanjem primirja tek počinje 60-dnevno razdoblje pregovora tijekom kojeg bi trebalo riješiti najosjetljivija pitanja: iranski nuklearni program, ukidanje sankcija, sigurnost Hormuškog tjesnaca i budućnost iranskih saveznika u regiji.

Sporazum predviđa trenutačni prekid svih vojnih operacija i ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca za međunarodnu plovidbu. Iran je profitirao obećanjem da će dio američkih sankcija biti ukinut, dio njegove imovine u inozemstvu odmrznut, a i moći će ponovo izvoziti naftu. Zauzvrat su se Iranci obvezali da neće razvijati nuklearno oružje te će dopustiti međunarodni nadzor nad svojim nuklearnim programom, što god to značilo u praksi.

Sankcije bi se trebale ukidati u fazama, a ključnih je narednih 60 dana, koliko bi se američki i iranski izaslanici trebali natezati kako bi ostvarili najjači proboj u odnosima dviju zemalja od onog Obaminog sporazuma koji Trump danas zove 'prijevarom'. Otvara se Hormuški tjesnac, ali i toliko pitanja da, iskreno, u povoljan rasplet pregovora - u Švicarskoj ili drugdje - imamo puno razloga sumnjati.

G7: Trumpove fanfare za organizaciju koja mu još uvijek ipak nešto znači

A podloga za potpisivanje sporazuma napravljena je u Évianu, gdje je Donald Trump navratio na hydration break, ups, sastanak G7 proslaviti 80. rođendan i obići ono što je ostalo od najvećih podanika, ups, saveznika, koje je pozdravio riječima: 'Ja sam šef.' Da ne griješimo dušu, dogovorile su se tamo i neke druge stvari: nastavak vojne i financijske podrške Ukrajini (što su ovi pak proslavili bombardiranjem naftnog postrojenja u Moskvi koje su već gađali), podrška američko-iranskom sporazumu, deklaracija o opskrbi kritičnim mineralima kako bi se smanjila ovisnost o Kini i zajednički stav o sigurnosti maloljetnika na internetu.

Posebna priča je umjetna inteligencija – prvi put su na samit došli predstavnici Open AI-a, Anthropica i DeepMinda, i to usred žešćeg cirkusa oko zloupotrebe AI-a u vojno-obavještajne svrhe. I ovdje su se EU i SAD složili da nam je, kako Ursula von der Leyen kaže, u zajedničkom interesu najbolji AI model. Ipak, svi misle da je Trump najveći dobitnik samita, valjda zato što je tempirao mirovni sporazum tako da bude gotov taman uoči dolaska u Francusku/Švicarsku.

Zadovoljni su i Macron, Merz i ekipa, jer valjda su barem usmeno dobili nekakva jamstva da ih Amerika neće tek tako otpisati, jedino Zelenski tradicionalno jamra da nije dobio onoliko oružja i novca koliko mu je obećano. Giorgia Meloni se pak na marginama samita pohvalila kolegama da je prestala pušiti, a u rubrici 'modni gafovi' bilježimo isti sat na ruci Donalda Trumpa i Emmanuela Macrona. U svakom slučaju, G7 ekipa još uvijek donekle funkcionira i, za razliku od UN-a i drugih međunarodnih organizacija okrutno bačenih na smetlište povijesti, u stanju je nešto dogovoriti.

Globalni nogometni vašar

A dok Trump šparta Europom, cijeli svijet hipnotizirano blene u Ameriku, gdje je Svjetsko prvenstvo u nogometu ušlo u drugi tjedan. Na kvalitetu nogometa i faktor uzbuđenja ne možemo se požaliti – čak i nacije koje se smatra nogometnim liliputancima potvrđuju da su zaslužile biti na svjetskoj smotri.

Tvrdi Zelenortski Otoci, koji su izvukli bod protiv prvog favorita prvenstva Španjolske, pa Kongo, koji je otkinuo već upisana dva boda Portugalu, pa veseli Curacao, koji se nije osramotio ni sa sedam komada primljenih protiv Nijemaca, ali i 'naša' Bosna i Hercegovina, koja se blago prepala Kanade i izvukla bod golom Jove Lukića iz Modriče, e da bi se s ranjenim Džekom umjesto njega raspala protiv Švicarske – sve su to romantičnije i životnije priče od masivnog trpanja i rušenja rekorda u režiji Messija, Haalanda i drugih superstarova.

Izvan travnjaka događaju se ništa manje zanimljive i kontroverzne stvari: meksički narod se ispred stadiona Azteca, uoči prve utakmice, potukao s policijom zbog toga što vlada troši milijarde na 'Trumpovo prvenstvo', a zemlja grca na rubu socijalnog sloma. U SAD-u pak, nakon što su istresali ljude iz gaća na aerodromima, isto rade i na stadionima. Irance su potjerali u Meksiko ni par minuta nakon utakmice s Novim Zelandom dok se baš na stadionu u Dallasu – gdje je Hrvatska pokleknula protiv Engleske – hvale time da su, uz sve one sigurnosne mjere,uspjeli upasti na utakmice bez karata.

Ostalo uglavnom protječe u revijalnom tonu američke masovne zabave: na otvaranju su svoje otpjevali Shakira, Andrea Bocelli i EJAE, domaćinima su himne pjevali Alanis Morissette i kauboji iz Nashvillea, fanzone su pune (u Philadelphiji čak 100.000 ljudi), televizija mlati enormne pare na reklamama, zbog čega su prepolovili poluvrijeme i uveli hydration break, a cijene karata, hrane i pića su da ti pamet stane. Čak ni to nije spriječilo tisuće Hrvata da se zalete put Dallasa i posvjedoče kako nas Englezi nemilice trpaju (iako nismo bili baš toliko grozni), a one koji su ostali kod kuće da se ipak nadaju da će protiv Paname i Gane biti bolje.

Finiš najvažnijeg energetskog posla u regiji

Dok cijeli svijet gleda u rasplet energetskog cirkusa na Bliskom istoku, na Balkanu se kuha posljednji čin jedne od najvažnijih energetskih priča godine. Riječ je o budućnosti Naftne industrije Srbije, kompanije koja kontrolira većinu srpskog tržišta goriva, upravlja jedinom srpskom rafinerijom u Pančevu i godinama predstavlja jedan od najvažnijih ruskih energetskih oslonaca u jugoistočnoj Europi.

Pod pritiskom američkih sankcija, uvedenih zbog ruskog vlasništva, Srbija je posljednjih mjeseci pokušavala pronaći model kojim bi sačuvala stabilnu opskrbu gorivom i zadovoljila zahtjeve Washingtona. Rješenje se zove – MOL, koji je s Gazprom Neftom i Gazpromom ovog tjedna potpisao sporazum o kupnji 51-postotnog ruskog udjela u NIS-u te dioničarski sporazum kojim se definiraju budući odnosi nakon promjene vlasništva.

Paralelno s time, američki OFAC dao je MOL-u dodatno vrijeme za dovršetak pregovora o preuzimanju, a NIS je dobio novo produljenje licence za poslovanje do 1. srpnja. Tako bi Srbija nakon 20 godina dobila naftnu kompaniju koju ne kontroliraju Rusi, čime Washington, nakon dilova Trumpovih pajdaša s interkonekcijom u Bosni, potencijalno ostvaruje još jednu regionalnu energetsku pobjedu.

Par ficleka koje ste čitali ovog tjedna

Za kraj ovotjednog, ponešto stisnutog skenera, preletjet ćemo kroz par tema koje su vas neobično zanimale ovog tjedna iz cijelog svijeta, pa – za promjenu – nešto malo i iz Hrvatske:

- Rusija je uoči samita G7 gomilala postrojbe uz granice NATO-a, a Putin za sljedeći tjedan planira svoj odgovor: sastanak s azijskim zemljama iz ASEAN-a.

- Viši sud u Beogradu objavio je presudu Vladimiru i Miljani Kecmanović, roditeljima dječaka koji je prije nešto više od tri godine počinio masovno ubojstvo u beogradskoj Osnovnoj školi Vladislav Ribnikar. Otac koji mu je dao pristup oružju dobio je 14 i pol, a majka dvije godine i 11 mjeseci zatvora.

- Cijene AI alata pale su za više od 93 posto u svega tri godine pa su postali dostupni svakom poduzetniku i građaninu. Neke industrije taj preokret već potkopava, neke tek nastaju dok neke vještine umjetna inteligencija ne može zamijeniti.

- Tehnološka kompanija Midjourney razvija sustav za skeniranje cijelog ljudskog tijela u svega minuti, što bi moglo promijeniti dijagnostiku i preventivnu medicinu.

- Boško Picula nam je recenzirao novi film Stevena Spielberga, u kojemu je oko nas treći svjetski rat, a Bog je izvanzemaljac. Spielberg ukratko, po našem kritičaru, diže spomenik samome sebi referirajući se na vlastitu filmografiju. U kulturi smo još pogledali emotivan, ali pomalo mlak nastup A Perfect Circle u Zagrebu, a – na što smo posebno ponosni – dodijelili i tportalovu književnu nagradu te je ona ove godine otišla u ruke Borisa Dežulovića za roman 'Tko je taj čovjek'.